Prirodni antibiotik u hrenu

Hren je bogat mineralima i vitaminima, odlično čisti organizam i djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru.

Uzrok ovome je činjenica da sadrži sastojke koje inhibiraju navedene bolesti. Ti sastojci su glikozid sinigrin i alil izotiocianat, inače suvremenoj znanosti zanimljivi zbog svog antibiotskog i antikancerogenog djelovanja.

Alil izotiocianat djeluje pozitivno protiv širenja bakterija u hrani, što ga čini prirodnim konzervansom.

Hren je bogat vitaminom C, vitaminom B1, B6, željezom i kalcijem, dok ćemo magnezij, fosfor i vitamin B2 naći u nešto manjim količinama.

U zimskim danima zaštitit će nas od prehlade, te očistiti naše dišne puteve. Hren potiče probavu, rad srca i cirkulaciju, pomaže kod reume i podiže naš prirodni imunitet.

Prilikom liječenja ili pak pripremanja jela s hrenom koristi se uglavnom njegov korijen.
Korijen se uvijek riba na sitno ili reže na kolutiće, a nikad kuha, zbog toga što prilikom kuhanja nestaje eterično ulje koje on sadrži.
Da bi dobio svježinu i posebno ljut okus, korijen hrena potrebno je ostaviti da stoji u vodi 24 sata.
Nakon toga naribajte ga u vrhnje, juhu, ili bilo koje jelo po vašoj želji. Ljut i jak okus hrena pročistit će vaše sinuse i dišne puteve, bez obzira kako tešku hranu konzumirali.
Ako pak imate osjetljivu probavu, te teško podnosite ljutu hranu dodajte malo jabuke kako biste ublažili ovu žestinu.
Da biste odagnali glavobolju uzmite listove hrena, te ih pritisnite na bolno mjesto.
Isto tako, korijen hrena nariban u obloge pomoći će vam kod ozeblina, inficiranih rana, ukočenih mišića, reumatičnih zglobova i išijasa.

Ali nemojte pretjerati - preveliko korištenje hrena može izazvati plikove na koži. Ako imate problema sa štitnjačom i bubrezima preporučuje se da izbjegavate korištenje ove biljke.

Divlji krastavac je snažan pomoćnik kod upale sinusa

Iako treba biti oprezan u količini i načinu konzumiranja, svi dijelovi - lišće, sjemenke, sok i meso divljeg krastavaca imaju ljekovita svojstva.

Sok iz svježeg ploda krastavca koristimo za liječenje: sinusa i upala nosa (sinusitis, rinitis, za čišćenje-odstranjivanje upalnog sekreta iz sinusa, nosne šupljine), bolnih zglobova, reumatizma i kožnih nečistoća (akne, gljivice, osipi, infekcije). Treba svakako napomenuti da kod uporabe soka postoji mogućnost javljanja alergije koja izaziva pojavu edema (nakupljanja tekućine), a ako se konzumira u većoj količini može uzrokovati teško trovanje unutarnjih organa (enteristis).

Iz zrelih plodova, kad se otkinu, štrcaju sjemenke, zbog čega ga u narodu i zovu štrkavac ili štrcalica

Uziman iznutra, tj. interno učinkovit je kod tegoba sa srcem i slabim radom bubrega. Često se koristi i za izazivanje proljeva (naročito kod trovanja).

Sjemenke krastavca pomažu kod tegoba sa sinusima, a korijen uspješno otklanja bolove u zglobovima. Listovi se rabe kao snažan purgativ i diuretik te za izbacivanje tekućine iz probavnog sustava, kod edema i nakupljanja tekućine oko organa zatim bubrežnih i srčanih tegoba.

Svježi se list prema recepturi pučke medicine rabi kao oblog kod krvarenja hemoroida. Plod je dlakava i bradavičasta duguljasta boba. Iz zrelih plodova, kad se otkinu, štrcaju sjemenke, zbog čega ga u narodu i zovu štrkavac ili štrcalica, a to se događa zbog velikog tlaka koji se u njemu stvara.

Svježi se list prema recepturi pučke medicine rabi kao oblog kod krvarenja hemoroida

Nije za trudnice

No, uz ljekovitost postoje i neki otrovni dijelovi biljke kao što su: svježi mliječni sok iz lista te zreli plod. Simptomi trovanja krastavcem su slinjenje, povraćanje, jaki bolovi u želucu i crijevima te proljev, a u većim količinama dolazi do jakih grčeva pa i do smrti.

Divlji krastavac rabimo kao: abortiv, analgetik, antireumatik, antiskorbut, diuretik, drastik, kardik, kozmetik, laksativ i purgativ.

Kontraindikacije: trudnicama je zabranjena bilo kakva uporaba divljeg krastavca.