Jednostavni ljekoviti pripravci

Svježe ubrano bilje obično ima veću ljekovitu vrijednost, no nije uvijek na raspolaganju. Budući da se sušenjem smanjuje zapremina, žličica sušenog bilja odgovara trima žličicama svježeg bilja. Stručnjaci razlikuju nekoliko vrsta čajeva.

Oparak se priprema tako da se bilje prelije vrelom vodom, ostavi da pokriveno odstoji desetak minuta pa procijedi. Kod uvarka bilje se stavlja u hladnu vodu, promiješa i zagrijava dok ne zakuha. Tad treba odstajati deset minuta ili prema uputama. Od korijenja ili kore najčešće se priprema provarak. Bilje se prelije hladnom vodom, zakuha i pokriveno kuha oko pola sata. Od bilja koje sadrži sluzi ili su osjetljive na toplinu priprema se naljev tako da ih prelijete hladnom vodom i ostavite da pokriveno stoji nekoliko sati.

Čajevi se pripremaju uvijek svježi, osim ako trebate samo šalicu za cijeli dan. Ljekovite čajeve treba piti polako, u gutljajima. Čaj za znojenje i protiv prehlada pije se vruć, a čaj protiv probavnih tegoba umjereno topao. Piju se nezaslađeni, no čajevima protiv bolesti dišnih putova dobro je dodati malo meda. Za razliku od njih, čajeve protiv proljeva i gorke tvari ne treba sladiti jer je za njihovo djelovanje važan upravo gorak okus. Čajevi se mogu koristiti za obloge ili dodavati kupkama. Tinkture, dobivene namakanjem bilja u alkoholu, imaju snažnije djelovanje i obično se uzima samo desetak kapi na dan.

Izvana se rabe za masiranje, najčešće kod bolova u mišićima i zglobovima.

Djeci su potrebni blaži biljni pripravci

Osim ako neki pripravak nije specifično namijenjen djeci, pitajte liječnika obiteljske medicine prije no što pripravak date djetetu.

Oprezno s biljkama tijekom trudnoće

Neke biljke nisu za trudnice. U trudnoći nemojte uzimati ljekovito bilje, dodatke prehrani i lijekove bez prethodnog razgovora s liječnikom.

Ljekovito bilje ne smije se čuvati u plastici ili metalu

Ljekovito bilje treba čuvati u tamnim, zatvorenim drvenim ili staklenim posudama, izvan dosega sunca, vlage i prašine. Plastične i metalne posude nisu pogodne jer može doći do neželjenih kemijskih procesa u lišću. I biljne čajeve treba pripremati u staklenim, porculanskim ili emajliranim posudama.

Čajne mješavine spravljaju se neposredno prije primjene - izmjere se odgovarajuće količine bilja i dobro promiješaju. Količine u receptu uglavnom su dovoljne za kuru.

Kronični bolesnici trebaju se posavjetovati sa liječnikom

Razgovarajte s liječnikom o mogućim interakcijama između propisanih lijekova, biljaka i dodataka prehrani. Liječnik bi trebao znati što uzimate, osobito ako imate kroničnu bolest.

Biljni čaj protiv kroničnog umora

Danas je poznato mnogo cvjetnih i biljnih tonika koji mogu osnažiti živčani sustav i spriječiti njegovo slabljenje do točke na kojoj se pojavljuje kronični umor ili živčana iscrpljenost. Protiv kroničnog umora oprobajte ljekovitu biljku ginseng, đumbir, echinaceu ili glog.

Energetski čajevi

Za borbu protiv kroničnog umora pomiješajte jednake količine ovih šest osušenih biljaka: zob, slatki korijen, grozničnica (Scutellaria lateriflora), cvjetovi boražine (Borago officinalis), ružmarin i ušljivac (Pedicularis palustris).

Stavite žličicu mješavine u čajnik te dodajte 6 decilitara zakuhale vode. Ostavite da odstoji 10 minuta i procijedite.

Pijte jednu do dvije šalice na dan oko dva tjedna ili dok iscrpljenost ne prođe. Verbena ili sporiš (Verbena officinalis) još je jedna tradicionalna ljekovita biljka na glasu kao biljka koja obnavlja i oporavlja živčani sustav nakon napetosti. Od nadzemnih dijelova ove biljke može se pripremiti gorak ali stimulativan čaj, koji se već stoljećima upotrebljava kao idealan tonik za oporavak od kroničnih bolesti.

KLEKA (Juniperus communis) Fam. Cupressaceae

Popularni nazivi: smreka, venja, borovnica, klekinja, smrekinja

Opis: Grm visine 1-2 m, sa po tri igličasta, uvijek zelena lista, raspoređena duž stabljike. Cvjetovi su različitog pola (muškog i ženskog) i otvaraju se u aprilu-maju. Plod je bobica nepravilnog oblika crne boje, veličine zrna graška na kojoj se odozgo može vidjeti trostruki nabor. Sazrijeva tek u drugoj godini života.

Staništa: Po pašnjacima, stjenovitim mjestima, vrbacima, šumama, uglavnom u planinskim predjelima.

Upotrebljivi dijelovi: Plodovi.

Vrijeme sakupljanja: Kad su zreli plodovi, od septembra do decembra. Boja bobica treba da bude crna.

Sakupljanje i sušenje: Ukoliko je moguće, beru se normalno razvijeni, zreli plodovi, koji se zatim prosiju kroz sito. Sušenje se obavlja na suncu ili u dobro zagrijanim prostorijama.

Farmakološko djelovanje: Aperitiv (za poboljšanje apetita), analgetik (protiv bolova), diuretik (pospješuje mokrenje), protiv kostobolje, antiseptik (ubija zarazne mikroorganizme), emenagog (izaziva izostalu menstruaciju).

Terapeutske indikacije: Anoreksija (odbojnost prema hrani), artritis (upala zglobova), reumatizam, kostobolja, infekcija žučnih kanala, prostatitis (upala prostate), kronični bronhitis (kronična upala bronhija - dušnica), kamen u žuči, poremećaji u menstrualnom ciklusu, leukoreja (belo pranje kod žena).

Način upotrebe:

Infuzija: 5 g samljevenih bobica treba da odstoji 5 minuta u 250 ml vrele vode. Piti 3 šalice dnevno.

Tinktura: 100 g samljevenih bobica ostaviti da omekša u 1/2 litre alkohola jačine 45-50%, u trajanju od 4-5 dana, a zatim procijediti. Uzimati 15 kapi dnevno, u čaju ili juhi.

Spolja se primjenjuje kod reumatizma, u obliku frikcija (trljanja oboljelih mjesta).

Esencija kleke može da djeluje kao droga ili kao uspavljujuće sredstvo.

Sindrom kroničnog umora

Osjećate se umorni iako ste dovoljno spavali. Vučete se kao prebijeni cijelo prije podne, trudeći se da nekako pregurate i ostatak dana, da bi potom od iscrpljenosti zaspali još prije prvog dnevnika. Odlazite liječniku koji vas na brzinu pregleda i zatim preporuči da se više odmarate ili da odete negdje na odmor. Vi znate da vam to neće pomoći. Osjećate se bespomoćni, ali i ozlojeđeni zato što vas liječnik nije shvatio dovoljno ozbiljno i pitate se da li možda zaista samo umišljate sve to.

Međutim, vjerujte da se vaš liječnik osjeća isto tako frustriran kao i vi, jer mu se većina pacijenata žali upravo na umor. Vjerojatno da nijedan drugi simptom nema toliki broj mogućih uzroka kao umor. On može da predstavlja najočigledniji znak depresije, raka, nesanice, anemije, niskog krvnog pritiska, virusne infekcije, zverinca (lupusa), lajmske bolesti, multiple skleroze, artritisa, neravnoteže unutrašnjeg uha, hipoglikemije, povišenog krvnog pritiska, bolesti srca... — spisak jednostavno nema kraja.

Međutim, sindrom kroničnog umora je više od pukog osjećaja da ste umorni, to je specifičan problem okarakterisan neobjašnjenim iznurujućim umorom koji traje više od šest mjeseci i nije posljedica nikakvog fundamentalnog fiziološkog problema. Pacijenti oboljeli od ovog sindroma često imaju kombinirane simptome, među koje spadaju upala grla, natečene žlijezde, snižena tjelesna temperatura, bol u mišićima, a ponekad i konfuznost. Ovi simptomi se pojavljuju i nestaju, stvarajući još više teškoća u postavljanju dijagnoze ovog stanja. Pošto je umor jedan uopćen simptom, svako ko pati od pretjeranog osjećaja umora trebalo bi da ode na temeljiti liječnički pregled.

U stvari, sve do 1988. godine, kada su to učinili Centri za kontrolu i prevenciju bolesti. Sindrom nije bio zvanično opisan. Neki liječnici ni danas ne vjeruju u stvarno postojanje ovog sindroma i tvrde da se oni koji se žale na takve simptome ili pretvaraju ili pate od depresije.

Jedna studija, objavljena u „Analima medicine" (1994), pozabavila se mogućim uzrocima sindroma kroničnog umora. Jedna od teorija glasi da je taj sindrom u stvari specifična kronična imunološka disfunkcija pokrenuta nekom virusnom infekcijom. Među virusima na koje se sumnja, ali nije i dokazano da su krivci za sindrom, uočeni su Epštajn-Barov virus, virus herpes simpleksa, kao i Koksaki-B virus.

Nažalost, ne postoji nijedan dijagnostički test za ovaj problem, stoga je postavljanje dijagnoze za ovaj sindrom zasnovano na posebnim kriterij umi ma. Da bi vaša dijagnoza glasila „sindrom kroničnog umora", morate da osjećate sljedeće:

Iznenadni početak upornog, neobjašnjivog stanja kronične zamorenosti (ako se tako osjećate otkad znate za sebe, onda to nije to).

•             Umor koji osjećate ne nestaje ni nakon odmaranja.

•             Imate teškoća sa pamćenjem i koncentracijom, tolikih da utiču na vašu radnu sposobnost.

•             Limfni čvorovi na vratu i/ili ispod pazuha postali su osjetljivi.

•             U mišićima i zglobovima imate bolove koji nisu praćeni crvenilom ni oticanjem.

•             Glavobolje su drugačije od onih koje ste ranije imali, njihov obrazac i žestina su se izmijenili.

•             Poslije spavanja se ne osjećate nimalo osvježeni.

U nekim studijama iznesena je i pretpostavka da krajnje snažan stres, kao što je smrt u porodici ili razvod braka, može da bude faktor koji doprinosi početku sindroma kroničnog umora. Mada nema konkretnih dokaza koji bi potkrepljivali ovu pretpostavku, ono što sa sigurnošću znamo jeste da stres ima dubok utjecaj na imunološki sistem, naš prirodni tjelesni obrambeni mehanizam protiv bolesti. Ukoliko je imunološki sistem oslabljen, organizam je ranjiv i podložan infekciji.