Ljekovita biljka rosopas obični

Rosopas obični ima latinsko ime Chelidonium maius, a u narodu je zvan i zmijino mlijeko, trava od žutice, rusa, Marijina biljka, Božiji dar i sl.

Rosopas obični s 30 do 80 cm visokim razgranatim rastom cvjeta od svibnja preko cijelog ljeta do jeseni. Listovi su nazupčani i slični hrastovima. Iz stabljike i podanaka teče narančasto-žuti gusti sok. Najčešće raste na južnim obroncima šuma, uz zidove, plotove i na prisojima. Ljeto može biti i jako sušno, a južni obronci šume i te kako isušeni, iz biljke će ipak obilno teći gusti narančasto-žuti sok. I zimi, kada snijeg sve pokriva, možemo naći jaglac, ako smo zamijetili njegovo stanište.

Biljka čisti i tvori krv. Rosopas obični je pouzdano ljekovito sredstvo u liječenju teških oboljenja jetre ukoliko ga primijenimo homeopatski. Kao sredstvo koje čisti krv i jetru djeluje najbolje na metabolizam. Uspješno ga primjenjujemo i kod oboljenja žuči, bubrega i jetre. Namočen u vino (30 g rosopasa običnog zajedno s korijenom ostavimo u pola litre bijeloga vina jedan do dva sata) jako brzo liječi žuticu. Dobar je i kod hemoroida s upaljenim čmarom, probadanja i presijecanja kod mokrenja, kao i kod šumova u ušima. U tim slučajevima možemo, gutljaj po gutljaj piti dvije do tri šalice čaja dnevno (čaj ne kuhamo, samo ga oparimo). Za vanjsku upotrebu primjenjujemo ga kod zloćudnih kožnih oboljenja, kurjih očiju, bradavica i neizlječivih lišajeva. Siva mrena i pjege na rožnici postupno nestanu. Sok štoviše pomaže kod krvarenja i ablacije (odlupljenja) mrežnice. Uzmemo list rosopasa i smrvimo krhku stabljiku između navlažena palca i kažiprsta. Tako dobivenom tekućinom namažemo kažiprstom zatvorene očne kutove. lako nismo izravno namazali oko do njega ipak dopre ta vlaga. To vrijedi za sivu mrenu, slab vid i preventivno kod zdravih, ali premorenih očiju. Homeopati prave od rosopasa tinkturu koju kod navedenih bolesti uzimamo dnevno dva do tri puta, 10 - 15 kapljica razrijeđenih s malo vode.

Dlakavost lica i jaka obraslost ruku i nogu kod žena ukazuju na bubrežne smetnje. Zahvaćena mjesta namažemo rosopasovim sokom, kojega napravimo u sokovniku (svjež sok možemo čuvati pola godine u hladnjaku), ostavimo ga nekoliko sati da se upije, operemo s blagim sapunom i namažemo sada isušenu kožu s mašću od nevena, kamiličinim uljem ili uljem Gospine trave. Usto valja provoditi kuru s čajem koprive pijući dnevno najmanje tri do četiri šalice čaja, kao i sjedeće kupke s poljskom preslicom za bolju prokrvljenost bubrega.

Kako se upotrebljava rosopas obični?

Priprema čaja: 1 ravnu čajnu žličicu bilja stavimo na četvrtinu litre vode, samo oparimo.

Svježi sok: Listove, stabljike i cvjetove operemo i još vlažne procijedimo u sokovniku (za vanjsku primjenu).

Tinktura: Tinkturu dobijemo u ljekarnama kao homeopatsko sredstvo.

Vinska iscrpina: 30 g rosopasa zajedno s korijenom prelijemo s pola litre bijeloga vina i ostavimo da stoji 1 do 2 sata, zatim procijedimo i pijemo gutljaj po gutljaj.