Seboreja ili seboreični dermatitis čest je kronični ekcem koji nastaje na mjestima gdje postoji pojačano lučenje sebuma (masti), a statistike pokazuju da napada od 5 do 10% odrasle populacije.
Ne zna se zašto, ali znatno je češća kod pripadnika muškog pola, a vrlo je česta i kod beba u prva tri mjeseca života. Kod odraslih je najčešća tokom puberteta uslijed djelovanja hormona androgena i tada je riječ o kroničnom oboljenju koje se ne liječi ali se može držati pod kontrolom pomoću raznih sintetičkih i biljnih preparata.
Kako je prepoznati?
Seboreja najčešće zahvata područje vlasišta, lica, iza ušiju, između lopatica, rjeđe ispod grudi i pazušne rupe, kao i na mjestima gdje se previja lakat ili koljeno. Manifestira se u vidu jasno ograničenih crvenih pečata koji mogu biti prekriveni bjeličasto-žućkastim ljuskama i najčešće je praćena svrabom i crvenilom. Koža je na seboreičnim dijelovima masna i sjajna, otvori lojnih žlijezda su prošireni i u njima se formiraju crne formacije, komedoni.
Promjene na kožnatom dijelu glave ispoljavaju se u vidu peruti, a uslijed atrofije papile dlake, može nastati trajan gubitak kose. Seboreju nerijetko prati pojačano znojenje, dok se u proširenim folikularnim otvorima razvijaju bakterije, pa postoji veliki rizik od infekcije.
Liječenje seboreje prije svega uključuje pravilnu njegu. Koristi se mlijeko za čišćenje kože ili blagi sapun, nakon čega je kožu potrebno obilno isprati mlakom, a ne hladnom vodom koja pojačava lučenje masnoće. Učestalost pranja kose zavisi od brzine i količine izlučenog loja. Ukoliko se pere češće, šampon treba da bude blaži.
Liječenje iznutra
Kao i svaku drugu bolest, i seboreju treba liječiti i izvana i iznutra. Zato je veoma važan i način ishrane koji umnogome doprinosi uspješnosti terapije. Dokazano je da šećer, masna i previše začinjena hrana, sol i mlijeko stimuliraju lučenje sebuma i pogoršavaju simptome seboreičnog dermatitisa, pa se savjetuje da se ove namirnice izbace iz upotrebe. Ishrana treba da se bazira na voću, svežem i barenom povrću, ribi pripremljenoj u foliji, mahunarkama, žitaricama, maslinovom i lanenom ulju, sjemenkama lana, sušama i bundeve. Kada je riječ o vitaminima i mineralima, naročito su korisni A, E, C, željezo i cink.
Nema komentara :
Objavi komentar