Preosjetljivost imunološkog sustava može biti odgovorna za čitav niz simptoma pa bi se testiranju valjalo podvrgnuti ako dulje vrijeme patite od curenja nosa, svrbeža, suznih očiju i slično.
Alergični na pelud, alergični na sunce, na prašinu, na hranu, na lijekove... Jedina alergija koja još nije službeno potvrđena, našalit ćemo se, jest ona na rad. Šalu na stranu, no alergije su, potvrdili su to znanstvenici i liječnici diljem svijeta — bolest modernog čovjeka.
Tvrdnja da je otuđenost od prirode jedan od uzroka baš "ne drži vodu" s obzirom na to da je i sama priroda, biljke i hrana koju iz nje dobivamo prilično zagađena pa povezivanje s prirodom teško može pomoći u bitci s alergijama.
Prema nekim prognozama njemačkih znanstvenika, od alergija će do 2050. godine bolovati svaki drugi čovjek.
"Preslagivanje" organizma
Glavni je okidač za alergije dobro nam poznati stres. Zabilježeni su slučajevi oboljelih koji nisu imali alergijske reakcije na bilo koji od uzroka ako nisu bili pod stresom. U umjetno izazvanim stresnim okolnostima njihovo je tijelo reagiralo burno, a organizam se nije uspio "presložiti" i reagirao je na alergene.
Kako nastaju peludne alergije dišnih organa?Prvo i najvažnije jest dijagnosticirati da je riječ o alergiji, a ne o proljetnoj prehladi. Tek tada valja ustanoviti o kakvoj je vrsti alergije riječ i na što organizam reagira kako bi se na vrijeme spriječili najsnažniji simptomi i izbjegao razvoj bolesti koji može dovesti i do astme.
Jedan od čimbenika koji dovodi do alergija jest i zagađenje okoliša (intenzitet izloženosti peludi, respiratorne infekcije i sl.), stanje imunološkog sustava te genetska predispozicija. Naime, ako je jedan roditelj alergičan mogućnost da dijete bude alergično jest čak 25%, a ako su oba roditelja alergičari, i do 50%. Transplacentarni prijenos alergena i prvi susret s alergenom kojem je izložena majka u trudnoći može dovesti do pokretanja senzibilizacije. Dinamika preusmjeravanja subpopulacija T-limfocita u alergičara s Th2 na Th1 ovisi o genetskoj predispoziciji, ekspoziciji alergenima i mikrobnim infekcijama.
Kod alergijske reakcije imunološki sustav pokazuje burnu reakciju praćenu neugodnim simptomima poput sužen ja očiju, kihanja...
Mjerenje reakcija izazvanih alergenima
Testiranje na alergene vrlo je važno da bi se odredila terapija i, što je još važnije, da bi se oni uspješno izbjegavali. Provode se tzv. vivo testovi — kožni testovi ubodom u kožu podlaktice kojim se unose vrlo male količine alergena te promatra i mjeri reakcija, funkcionalni testovi dišnog sustava (spirometrija i dr.) te provokativni ("challenge") testovi (bronhalni i nosni) kod kojih se mjere reakcije izazvane udisanjem alergena. In vivo testovi u krvi analiziraju specifična antitijela na alergene i predstavljaju pouzdaniju i neophodnu dodatnu obradu da bi se alergije ustanovile, potvrdile ili isključile. Uz kapljicu krvi rezultati su gotovi za desetak minuta.
Nema komentara :
Objavi komentar