Češnjak - Allium Sativum

Ljekoviti dijelovi biljke - podanak (lukovica) Bulbus Alii sativi

Djelotvorne i ljekovite tvari: Dušične supstance, biljna mast, polioze poput inulina, mineralne tvari, eterično ulje s dialildisulfidom, alicin, alin, organski vezana kremična kiselina.

Ljekovito djelovanje: U službenoj je upotrebi lukovica češnjaka (Bulbus Allii sativi). Velika ljekovitost češnjaka počiva uglavnom na tri organske tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su: eterično ulje koje sadrži sumpor, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, male količine organski vezane kremične kiseline. Te tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količinama. Navedene tvari djeluju na sluznicu i na kožu te izazivaju nadražaje i upale. U malim i razrijeđenim količinama djeluju na povišeni optok krvi u sluznici, čime se pobuđuje povećana aktivnost probavnih organa. To će dobro djelovati kod nedovoljne djelatnosti probavnih žlijezdi što uzrokuje pojavu vrenja, začepljenost, proljev, grčeve i mučnine. Osim toga, sok češnjaka normalizira nedovoljnu djelatnost jetre i žuči, što treba pripisati povećanom dovodu krvi. Navedene djelotvorne tvari imaju i izrazitu snagu dezinfekcije i sposobnost da spriječe, odnosno suzbiju razvoj bakterija koje uvjetuju truljenje u crijevima.

Budući da je stanje krvnog tlaka od velikog utjecaja na rad srca, to se djelovanje češnjaka proširuje i na taj organ.

Poboljšani protok krvi, odstranjivanje otrovnih tvari u želucu, crijevima i krvi, mora imati kao posljedicu i normalizaciju rada srca: bilo postaje usporeno, a izdašniji protok krvi u srčanim mišićima čini ga jačim i zdravijim. Također ublažava nesanicu, živci postaju jači, a gubi se i premorenost, razdražljivost, glavobolja, neraspoloženje i duševna potištenost. Wagner Jauregg, austrijski neuropsihijatar i dobitnik Nobelove nagrade, pokušao je djelomično objasniti shizofrenične pojave, tj. jedan oblik mladenačkog ludila, prisustvom toksina u crijevima. Ako sok češnjaka te otrove u crijevima čini neškodljivima i, ako ih odstranjuje, neće se mnogo pogriješiti ako se potvrdi staro pučko saznanje da češnjak pomaže čak i u liječenju duševnih bolesti.

Nabrajanje bogatog ljekovitog djelovanja češnjaka ne bi bilo potpuno, ako ne bismo podsjetili na još jednu skupinu organa u tijelu, na koje se isto tako putem češnjaka veoma povoljno utječe — preventivno i u liječenju. Već spomenute ljekovite tvari češnjaka, ako se odmah ne razlože u crijevima, izlučuju se dijelom kroz pluća a dijelom kroz kožu. Tako sok od češnjaka djeluje kod svih oboljenja organa za disanje. Sok od češnjaka jedan je od najdjelotvornijih lijekova kod suzbijanja tuberkuloze i snižavanja povišenog kolesterola u krvi. Češnjak se ubraja u najstarije ljekovite biljke te je i u najvećim literarnim djelima uvijek spominjan, bilo to u sanskrtu starih Indijaca bilo u Bibliji, kod Homera, Plinija, Vergilija ili u Eddi kod Nordijaca i drugdje.

Recept

Tinktura se priprema na način da se oguli 250 g lukovica češnjaka, nareže ih se i stavi tijekom 14 dana u l litru vinske žeste ili jake 4,5%-tne rakije na oko 30°C. Pomoću voska dobro začepljena, za zrak nepropusna boca stavi se danju na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tijekom dana više puta promućkati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i više od godinu dana.

U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, dijareja, tifus i dr., uzima se dnevno 10-15 kapi jedan sat prije ručka. Ako je netko već obolio od neke od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv. Kod žutice se prokuha u mlijeku nekoliko režnjeva češnjaka, pije se to mlijeko i dobro se sažvače u mlijeku kuhani češnjak. Ista se kura primjenjuje kod vodene bolesti i kod malarije.

Kod upale vrata i hripavca izriba se češnjak s lojem tako da postane kao mast, pa se sa tom mašću češće dnevno natrlja vrat i prsa ili se upotrijebi razrijeđena tinktura češnjaka.

Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zgnječi se češnjak što je moguće sitnije i pomiješa s medom. Od toga se svaki sat uzima po l čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura češnjaka i to 5-10 kapi 3 puta dnevno.

Kod nesvjestice za vrijeme trudnoće trlja se čelo i bilo tinkturom češnjaka. Kod bolnih uboda insekata, kod ugriza psa ili zmije, kao prva pomoć kaplje se na ranu sok ili tinktura od češnjaka.

Kod podlijevanja krvi pomažu oblozi od kaše dobivene od sitno stučenog češnjaka, pomiješanog s medom ili svitak vate namočen u tinkturu češnjaka. Uspješno liječenje teško zacjeljivih rana, gnojnih i zloćudnih čireva, vrši se oblozima koji se više puta na dan mijenjaju i to svitkom vate natopljenim u tinkturu češnjaka ili u čisti sok ili u mješavinu meda sa sokom od češnjaka. Svitak vate ne smije se upotrijebiti drugi put, nego ga treba odmah spaliti.

Kod kronične kožne bolesti (Lupus erythematodes) kapa se na oboljela mjesta kože tinktura češnjaka. Kod prehlade želuca, nadutosti, grčevitih bolova u utrobi trlja se trbuh razrijeđenom i ugrijanom tinkturom. Nečistoće na licu, pristići i bubuljice nestaju ako se lice trlja razrijeđenom tinkturom češnjaka. Kod kamenaca, bolnog mokrenja i povišenog kolesterola narežu se tri režnja češnjaka te se uzima s gutljajem toplog vina.

Kod nesanice pije se uvečer l čaša mlake vode u kojoj je otopljeno 25 kapi tinkture češnjaka i 1 do 2 čajne žlice meda.

Djeci koja imaju gliste daje se sok češnjaka u mlijeku, a odrasli najbolje da uzimaju tinkturu češnjaka i to 15-20 kapi, tri puta dnevno s nešto vode.

Otklanjanje mirisa i okusa po češnjaku: Da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris češnjaka, treba tinkturi češnjaka dodati oko 10% kapi ulja od paprene metvice. Pritom češnjak ne gubi svoju ljekovitost.