Luk je u narodnoj medicini dosta zastupljena biljka i to sa dobrim razlogom. Koristan je kod bolesti krvožilnog sustava, kod želučanih i crijevnih teškoća te kašlja i prehlada. Također, luk je u svakom domaćinstvu poznat kao povrće i kao začin.
Crveni luk uzgajamo u vrtovima i na poljima, a osim njega uzgajaju se i druge vrste luka, kao što su luk vlasac i zimski luk.
Srodne vrste crvenom luku su češnjak i medvjeđi luk.
Luk je dobar jer potiče izlučivanje probavnih sokova, pa time pozitivno djeluje na probavu. Djeluje na cjelokupni probavni sustav sa svim pripadajućim žlijezdama, kao što su jetra, žučni mjehur i gušterača. Istodobno djeluje i antibakterijski te na crijevne bakterije uzročnike bolesti, a potiče rast normalnih bakterija. Luk potiče dvanaesnik na izlučivanje više hormona sekretina, koji putem krvi dalje utječe na gušteraču, a onda pak tako stvara više probavnih enzima. Gušterača izlučuje enzime za probavu bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća. Ublažava grčeve probavnog sustava i djeluje protiv crijevnih nametnika. Potiče izlučivanje tekućine i sprječava nakupljanje tekućine u nogama, trbuhu, jetri, plućima ili osrčju. Ne utječe samo na bubrege, nego i poboljšava rad srca, jer širi koronarne žile i poboljšava prokrvljenost srčanog mišića, povećava protok krvi i utječe na oslabljeno srce. Pripravci od luka sa šećerom djeluju blago, ali ravnomjerno kod promuklosti, suhih katara dišnih putova i upale grla. Luk ima antiastmatičan učinak, što je dokazano pokusima na životinjama kao i u laboratoriju.
Moguća neželjena djelovanja luka nisu poznata. Neki ljudi ipak teško podnose svježi luk. Njima preporučujemo juhu od luka kakva se kuha u Francuskoj.
Nema komentara :
Objavi komentar