Još su stari Rimljani lavandu koristili u mirisnim kupeljima. Neki autori drže čak i da joj naziv potječe od latinske riječi za pranje (lavore). U srednjovjekovnim knjigama o ljekovitom bilju lavanda se rijetko spominje kao ljekovita biljka, češće kao ugodan začin. Danas je važna njezina ljekovitost kod probavnih smetnji. U narodnoj medicini lavanda se cijeni zbog umirujućeg djelovanja. Jastučići od lavande nemirnoj dojenčadi donose miran san, a umiruju i majke. Radi ugodna mirisa i protiv moljaca u ormare se stavljaju kitice lavande. Miris lavande ugodniji je i umiruje više od svih mirisnih dodataka u sredstvima za pranje i omekšivačima za rublje.
Lavandulae flos: Cvjetove skidamo prije nego što se rascvjetaju. Tada je količina eteričnog ulja najveća. Osušeni cvjetovi imaju ugodan, aromatičan miris i blago gorak okus.
Lavandulae aetheroleum: Eterično se ulje dobiva vodenom destilacijom iz cijele biljke. Svijetložuto je ulje ugodna mirisa i gorka okusa.
Stanište lavande i rasprostranjenost: Lavanda je rasprostranjena na cijelom području Sredozemlja. U Dalmaciji, Grčkoj, sjevernoj Africi, Francuskoj i Iranu često se uzgaja za destilaciju eteričnoga ulja. Dobro se razmnožava reznicama (kolovoz). Nije osjetljiva na mraz. Lavanda i druge biljke s većim količinama hlapiva ulja posađene među ruže mirisom sprječavaju naseljavanje uši na mladim listovima i cvjetnim pupoljcima ruža. Cvjeta u srpnju i kolovozu.
Vrste srodne lavandi: Iz vrsta Lavandula latifolia i Lavandula hybrida destilira se eterično ulje. Obje vrste hlapivog ulja koriste se u kozmetičkoj industriji za proizvodnju parfema.
Lavandi je izgledom ponešto sličan miloduh (Hyssopus officinalis) koji samoniklo raste na suhim stjenovitim i šljunkovitim mjestima submediteranskoga područja. Često se uzgaja u vrtovima ili u blizini pčelinjaka, jer je odlična i zdrava ispaša za pčele. U svrhu liječenja koristimo cvatuće grančice (HYSSOPI HERBA). Glavni su sastojci eterično ulje, trjeslovine, flavonoidi, gorke tvari i ursolna kiselina. Čaj od miloduha djeluje kod probavnih tegoba i kašlja te potiče izlučivanje tekućine. Omiljen je i za začinjanje mesa i salata od rajčica ili krastavaca.
Djelovanjelavande i upotreba u liječenju: Kod uporabe iznutra, inhalacija i kupelji, klinički je potvrđeno umirujuće, odnosno sedativno djelovanje cvjetova, eteričnoga ulja, kao i obaju glavnih sastojaka linalacetata i linaloola. Danas je najviše koristimo u obliku kupelji kod vegetativnih distonija i psihičkih tegoba u menopauzi. I kod niskog tlaka kupelj poboljšava opće stanje i osvježava. Čaj od lavande i eterično ulje poboljšavaju probavu jer istjeruju plinove (karminativ) i potiču izlučivanje žuči. Trjeslovine sprječavaju proljeve, osobito kad su posljedica nepoželjnih vrenja u crijevu.
Čaj od lavande: Spravljamo ga kao oparak, od jedne do dviju čajnih žličica droge. Na dan u manjim gutljajima pijemo po dvije do tri šalice ne prevrućeg čaja. Čaj od lavande dobar je za ispiranje rana, masažu vlasišta, kod svrbeži kože. Osim hlapivih ulja, pritom vrlo važnu ulogu imaju i trjeslovine.
Tinktura od lavande: Možemo je kupiti u ljekarni ili je spravljamo sami. 20 g suhih cvjetova natopimo u 100 ml 70%-tnog etanola. Koristimo je kod reumatičnih bolova u mišićima i zglobovima, kod svrbeža kože te uhoda insekata ili iznutra, 15-20 kapi kod loše probave.
Kupelji od lavande: 50-100 g droge prelijemo litrom vruće vode, ostavimo da pokriveno odstoji 10 minuta, ocijedimo i dodamo kupelji u kadi. Primjenjujemo kod vegetativnih distonija, klimakteričkih tegoba i ozeblina.
Moguća neželjena djelovanja lavande: Kod propisane uporabe, lavanda nema neželjenih djelovanja. Prevelike količine eteričnog ulja nadražuju probavne organe i snažno utječu na opće čovjekovo stanje.
Nema komentara :
Objavi komentar