U svim starim knjigama o ljekovitom bilju nailazimo na opise te ljekovite biljke i njezine primjene. U narodnoj medicini upotrebljavala se za 'čišćenje krvi', kod jetrenih i žučnih tegoba, kožnih bolesti i želučanih slabosti te zatvora. U cijelom Sredozemlju danas se često koristi kod kožnih čireva i furunkula. Zajedno s tetrljanom, maslačkom i turicom pripada u red biljaka koje utječu na jetru.
Djelovanje dimnjače i upotreba u liječenju: Na cijeli probavili trakt djeluje spazmolitički. Iscrpina iz cijele biljke utječe na preslabo i prejako izlučivanje žuči (amfokoleretično djelovanje) te potiče otjecanje žuči (kolekinetično djelovanje). Osim toga ima i antihistaminski i antiserotoninski utjecaj te djeluje citotoksički i antibakterijski. Na srce i žile utječe slično kao i papaverin. U kliničkim studijama postignuti su dobri uspjesi kod bolesnika s prejakim ili preslabim djelovanjem žučnog mjehura ili nakon operativnog odstranjenja žučnih kamenaca. Droga se upotrebljava kao diuretik i laksativ ili kao blago sredstvo za poticanje spavanja. Najčešće se upotrebljava protiv grčeva žučnog mjehura, žučovoda i cjelokupnog probavnog trakta.
Čaj od dimnjače: Jednu do dvije čajne žličice droge na šalicu vode spravljamo kao oparak. Pijemo ga najviše triput na dan. Dnevna doza iznosi 6 g droge. Čaj ne zaslađujemo. Pijemo ga kod svih želučanih i crijevnih tegoba, kod nepodnošenja određene hrane, nastajanja vjetrova, migrene povezane s probavom ili nedostatnim pražnjenjem crijeva.
Moguća neželjena djelovanja dimnjače: Protiv grčeva ne djeluje tako snažno kao velebilje ili alkaloid papaverin. Nema neželjenih djelovanja, bolesnici dimnjaču podnose dobro. Kod primjene se pridržavamo propisanih količina i savjetujemo s liječnikom.
Nema komentara :
Objavi komentar