Heljda je osnovna tradicionalna žitarica u Sibiru, Mandžuriji, Rusiji, Poljskoj, sjevernoj Europi, te u Središnjoj Aziji. Uspijeva u planinskim predjelima i ima osebujno zrno trokutastog oblika, prekrasan bijeli cvijet, crvene stabljike i zelene listove.
Budući da uspijeva u hladnijoj klimi i na većim visinama, heljda je najteža od svih žitarica. Najjače grije tijelo i daje mu mnogo energije i izdržljivosti u hladnim zimskim danima. Zbog toga je heljda izrazilo zimska žitarica.
Heljda ne pripada porodici trava kao ostale žitarice. To je zeljasta biljka, ali se uzgaja radi ploda - sjemena, koje je zbog svog biokemijskog sastava i hranljive vrijednosti vrlo cijenjeno u ljudskoj prehrani, štoviše, u mnogim sredinama, kao npr. u Sloveniji i Međimurju, smatra se pravim gurmanskim specijalitetom, pa se priprema s posebnom pažnjom i po rafiniranim receptima.
Uzgaja se uglavnom u Sloveniji i jednom dijelu Hrvatske (Međimurje, Podravina).
Zanimljivo je da od ukupnih površina zasijanih heljdom u svijetu, više od 90% otpada na Rusiju, gdje se u nekim krajevima smatra gotovo nacionalnom hranom. Uzroke tako slabe proširenosti heljde u svijetu najvjerojatnije treba tražiti u relativno niskom prinosu (u prosjeku oko 600 kg po hektaru).
Heljda je međutim zahvalna žitarica. Uspijeva na različitim zemljištima - lakim, pjeskovitim i teškim tlima. Kratkog je vegetacijskog perioda i brzog rasta. Sazrijeva za otprilike tri mjeseca od časa sijanja, pa je vrlo pogodna kao predusjev, jer brzim rastom prigušuje korov.
Budući da uspijeva u gotovo svakoj zemlji među planinama i u hladnoj klimi, heljda je najteža od svih žitarica. Ekstremno grije tijelo i daje mu mnogo energije i izdržljivosti u hladnim danima.
Heljda ima jednu vrlo zanimljivu osobinu koju nema ni jedna druga žitarica: Na zeljastoj stabljici razvija i do 2000 krupnih mirisnih, bijelih, ružičastih i crvenih cvjetova, složenih u grozdaste cvatove, vrlo bogate nektarom, pa ih rado posjećuju pčele. Cvjetovi se razvijaju neujednačeno tako da vrijeme cvatnje traje i do trideset dana. Stoga napredniji poljoprivrednici koriste tu prirodnu simbiozu pčela i heljde dvojako: dovoze košnice pčela u cvatuću heljdu, pa istodobno dobivaju izvrstan med i povećavaju prinos heljde maksimalnom oplodnjom, koja ponekad može bili do 50% veća od one bez pomoći pčela. U nekim zemljama siju heljdu ponajprije zbog meda, jer je heljdin med vrlo kvalitetan i cijenjen.
Heljda je u Europu prenesena iz Azije u vrijeme križarskih ratova u 15. stoljeću, pa se, primjerice u Francuskoj, heljda i danas naziva »saracensko žito«. Za ljudsku prehranu koristi se upadljivo trobridno zrno koje se, kad se oslobodi omotača, može pripremati kao kaša, a može se mljevenjem pretvoriti u vrlo kvalitetno brašno za pripremanje palente i kao dodatak brašnu ostalih žitarica za pečenje vrlo traženog kruha i peciva.
Zrno heljde je vrlo bogato hranjivim sastojcima, mineralnim solima i vitaminima. Najbogatije je ugljikohidratima (72.9%), bjelančevinama (11.7%), te biljnim uljem (2.4%). Od mineralnih sastojaka najviše ima kalija (448 mg%) i fosfora (282 mg%) te kalcija (114 mg%), a nipošto nisu zanemarive ni količine magnezija, natrija i željeza. Po vitaminskom sastavu zrno heljde slično je ostalim žitaricama: sadržava gotovo sve vitamine grupe B te znatne količine nijacina. Osim gastronomskih osobitosti, mnogi je po prehrambenim vrijednostima više cijene od riže. Energetska vrijednost 100 g jestivog dijela zrna iznosi 1407 kJ ili 335 kcal. Dodamo li tim biokemijskim i energetskim karakteristikama heljde i njezino poznato svojstvo lake probavljivosti, prava je šteta sto se ova vrijedna žitarica zapostavlja, malo proizvodi i teško nabavlja izvan područja uzgoja. A upravo je idealna namirnica za osobe s poremećenom probavom, i starije osobe, posebno u kombinaciji s rižom i ostalim žitaricama.
Posljednjih godina površine zasijane heljdom u svijetu znatno se povećavaju. Otkriveno je, naime, da zeljasta stabljika heljde sadržava dovoljno glikozida rutina, te da je njezina industrijska prerada za dobivanje ovog farmaceutskog preparata ekonomski opravdana. Rutin se u medicinskoj terapiji primjenjuje za sprečavanje krvarenja i povećanje otpornosti kapilara kod visokog krvnog tlaka. Nadajmo se stoga da će, kako ljubitelji heljde, kulinari i gastronomi, tako i svi poklonici zdrave prehrane, doći na svoj račun.
U trgovinama prirodne hrane heljda se prodaje u prženom i neprženom obliku. Prženi tip treba 2-3 minute daljnjeg prženja, a neprženi desetak.
U liječenju heljda pomaže pri uklanjanju viška vode iz tijela. Osobito grije ujesen i zimi.
Ljeti treba biti pravljena u salatama sa svježim celerom, lukom ili drugim povrćem i zajedno s kuhanim svježim kukuruzom. Zbog jačine, davanje heljde valja ograničiti djeci koja imaju višak energije.
