Medvjeđi luk ili srijemuš

Medvjeđi luk, poznat i kao srijemuš je ljekovita biljka koja naraste 20-40 cm u visinu. U zemlji biljka ima uspravnu i tanku lukovicu, bijele ili žućkaste boje.

Iz lukovice u proljeće izrastu većinom 2 (rjeđe 3) eliptična, duguljasta i šiljasta lista, tamno zelene boje, sjajni, pri dnu se postupno sužavaju u dugačku peteljku.

Stabljika je uspravna, nešto uglasta i bez listova i na njoj se razvijaju u glavičastim cvjetovima mnogobrojni bijeli cvjetovi zvjezdasta oblika.

Kako se kod divljeg luka nikada ne razvijaju mlade lučice, to se njegovo razmnožavanje vrši samo putem sjemena koje je crne boje i kojeg najvećim dijelom raznose mravi.

Miris i okus po kojem se može prepoznati divlji luk podsjeća na jaki miris češnjaka.

Okus je sličan češnjaku samo je jači i još jače grize.

Vrijeme cvjetanja biljke je svibanj i lipanj.

Divlji luk je bio poznat već i starim Rimljanima koji su mu, kao i danas neki narodni liječnici, dali prednost pred češnjakom. Divlji se luk ocjenjuje kao djelotvorniji ali i kao nedovoljno iskorišten prirodni ljekoviti proizvod.

Ljekovite i djelotvorne tvari u srijemušu su: Divlji luk sadrži obilno eteričnog ulja u kojem je glavni sastavni dio vinilsulfid, osim toga vinilpolisulfid i tragovi merkaptana.

Od ostalih ljekovitih i djelotvornih tvari sadrži i vrijedne mineralne soli, sluz, šećer te još neke.

Divlji luk je vrlo dobar lijek kod ovapnjenja žila (arterioskleroza), naročito ako je ovapnjenje već napredovalo.

Divlji luk se dosta preporučuje kod povišenog krvnog tlaka, kod crijevnog nametnika Oxyuris vermicularis kao i u bolestima jetre, a i odlično je sredstvo za čišćenje želuca i crijeva.

Primjena divljeg luka jednaka je kao i kod primjene češnjaka.

Primjena srijemuša u pučkoj medicini: svi navedeni načini liječenja potječu iz pučke medicine, jer u pučkoj medicini divlji luk uživa najviši ugled. Uz to se još divlji luk preporučuje za čišćenje rana, pri čemu treba svježi sok kapati na teško zacijeljive rane i konačno, kao lijek za pluća. Kod prekomjerne sluzi u plućima starijih ljudi, gdje već ni jedan lijek ne djeluje, tvrda se sluz putem soka divljeg luka rastvara i dovodi do iskašljavanja. Osobe osjetljive na želudac trebaju lukovicu divljeg luka razrezati i staviti močiti kroz 2-3 sata u toplo mlijeko i nakon toga mlijeko polako piti.

Primjena srijemuša u liječenju: Nutricionisti uvjeravaju da su upravo sumporni spojevi u biljkama iz roda allium, odgovorni za djelovanje protiv povišenog krvnog tlaka i kolesterola. Srijemuš može drastično utjecati na krvni tlak. Šteta je što većina ljudi koji imaju problema s krvnim tlakom (a tu ih je najviše + 60 %) ne poznaju ovu nadasve ljekovitu biljku. Mnogi ljudi bi mogli proljetnom srijemuš terapijom stabilizirati tlak na neko vrijeme (dva - tri mjeseca) i odmoriti jetru od lijekova a uz to i smanjiti vrijednost ukupnog kolesterola.

Osnovna ljekovita svojstva srijemuša su: Biljka smiruje i liječi kašalj, jača srce i oslabljeni srčani mišić, štiti kao preventiva od infarkta, usporava i liječi aterosklerozu krvnih žila, širi ih i smanjuje visoki krvni tlak. Također, srijemuš poboljšava apetit i otklanja probavne smetnje. Smiruje upalu sluznice želuca, otklanja nadutost i plinove, omogućuje bolje izlučivanje žuči, koristi jetri, potiče na rad bubrege, smiruje upale mokraćnog mjehura, djeluje ljekovito na maternicu, sprečava i liječi osteoporozu, smanjuje bolove kod artritisa i reume. Srijemuš je odlično sredstvo kao kupka za nadraženu kožu, ekceme, dermatitisa, modrica, hematoma i rana.

Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm. Dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tijekom ljeta. U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetra od zimskih proizvoda sagorijevanja.

Još informacija možete pronaći na linku

Medvjeđi dlan

Korijen medvjeđeg dlana jača organizam i rabi se u liječenju raznih tegoba, kao što su histerija i padavica.

Dobro liječi tegobe s probavnim sustavom (slab i lijeni želudac, slab tek, povećane kiseline, nadutost, dispepsiju, loše pražnjenje crijeva, proljevi, crijevni nametnici, gliste, katar crijeva, itd.), visoki tlak, plućne tegobe (infekcije dišnih putova, bronhitis, katar, itd.), seksualne astenije (nemoći i slabog spolnog nagona oslabljena od neuroze, umora, itd.), čirevi, i to naročito crni prišt, zagnojene rane, te ubodi insekata.

Kao posebnost ove biljke Maurice Messegue ističe njezino djelotvorno afrodizijačko svojstvo.

U nekim sjevernim krajevima medvjeđi dlan predstavlja pravu poslasticu u pripremi raznih jela, od juha koje nazivaju "boršč", do pripreme raznih kolača od srži stabljike. Od plodova i lista dobiva se pivo pod imenom "barč", te liker. U ishrani se rabe svi dijelovi biljke, pogotovo mladi izdanci lista i stabljika.

Kontraindikacije. Od svježeg soka medvjeđeg dlana, prilikom branja po sunčanom vremenu, možete dobiti bolne plikove na koži.

Srijemuš

Biljka srodna luku i češnjaku nezaobilazan je dio proljetnih kura za čišćenje organizma, snižava povišen tlak i kolesterol te pomaže pri ovapnjenju arterija. Najbolja je svježa.

Srijemuš ili medvjeđi luk (Allium ursinum) ima jak miris po češnjaku. Sušenjem, zamrzavanjem i dugim kuhanjem gubi ljekovite tvari. Svježe listove srijemuša u proljeće bi trebalo jesti na salatu u što većim količinama jer čisti organizam, suzbija proljetni umor, pomaže kod ateroskleroze i povišenog tlaka.

Srijemuš djeluje slično češnjaku. Vrlo dobro utječe na želučani i crijevni sustav, izvanredno je djelotvoran protiv akutnih i kroničnih proljeva, nadimanja i grčeva, pa i kod zatvora stolice i glista. Smanjuju se i tegobe zbog smetnji srca i nesanice, želučane tegobe, ali i one izazvane ovapnjenjem arterija ili visokoga krvnog tlaka, primjerice, vrtoglavica, pritisak u glavi i tjeskoba.

Vino od srijemuša odličan je lijek za starije ljude s trajnim pojačanim izlučivanjem sluzi u plućima i time izazvanim otežanim disanjem. Srijemuš raste po sjenovitim i vlažnim listopadnim šumama, pod grmljem te uz šumske putove i potoke. Često u bukovim šumama prekriva velike površine. Mladi i sočni listovi beru se tijekom proljeća (od ožujka do kraja svibnja), a u to se doba mogu kupili i na tržnicama. Lukovice se beru u kasno ljeto i jesen. Mogu se upotrijebiti jednako kao i češnjak. I listovi i sočne lukovice mogu poslužiti kao ukusan, začinski dodatak juhama, jelima od mesa, salatama, umacima te varivima. Može se pripremati slično kao špinat, a tada ga je najbolje pomiješati s listovima koprive. Kao pikantan začin mogu poslužiti i nezreli trodijelni plodovi s tri sjemenke koji su ljuta okusa, a pojavljuju se tijekom ljeta.

Vino od srijemuša

SASTOJCI: šaka listova srijemuša, 250 ml bijelog vina, med prema ukusu

Srijemuš sitno narežite i nekoliko sekundi prokuhajte u bijelom vinu. Prema ukusu, zasladite medom.

PRIMJENA: Polako pijte tijekom dana, gutljaj po gutljaj.

Srijemuš u maslinovu ulju

SASTOJCI: svježi listovi srijemuša, sol, maslinovo ulje

Očistite i posušite listove srijemuša pa ih sitno narežite. Slažite u staklenku u slojevima, a svaki dobro posolite te sve prekrijte maslinovim uljem.

Nakon što prođe sezona svježeg srijemuša, uzmite po žličicu na dan, kao dodatak hladnim jelima.

OPREZ! Mladi listovi srijemuša slični su listovima đurđice, mrazovca i čemerike. Sve tri biljke sadrže vrlo otrovne tvari. Pri berbi listova srijemuša može se na istom staništu, ponekad izmiješano s njima, naći puno sličnih mladih listova kozlaca. Od srijemuša se otrovne vrste mogu raspoznati po tome što ne mirišu na luk.