Plodovi paprike mogu biti tamnozeleni, svijetlozeleni, žuti, narančasti i crveni, te mogu imati slatki, napola ljuti i ljuti okus. Paprika je jako zdrava povrtna biljka, pa je dobro, ako ste u mogućnosti imati papriku u vrtu.
Po sadržaju vitamina C i beta-karotena najpoznatija je crvena paprika, koja je također dobar izvor i vitamina B6 te vitamina A. Osim spomenutih, u paprici se u manjim količinama nalaze i ostali vitamini, dok od minerala najviše ima kalija.
Smrzavanjem paprike dolazi do gubitka kalija, cinka, vitamina C, riboflavina, vitamina B6 i vitamina E. Dakle bolje ju je konzumirati svježu, na primjer kao salatu, ili kao kiselu kada se spremi za zimnicu.
Kod kiseljenja paprika gubi manji dio vitamina, ali ih još uvijek ostaje dovoljno za podmirenje potreba organizma. Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 20 kcal na 100 g. U 100 g svježe crvene paprike pronalazimo 92% vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana.
Već smo napisali koliko je paprika zdrava i hranjiva namirnica, te kako ju valja imati u vlastitom vrtu. Sada ćemo opisati kako se paprika sadi i održava da bi dala što bolje i zdravije plodove u kojima ćemo kasnije uživati.
Paprika se sadi na otvorenom kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15C, te prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Najbolja vanjska temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25C. Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0C, biljka ugiba.
Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke nakon sadnje u nepovoljnim uvjetima teško se i sporo oporavljaju. Paprike možete saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju sadite te razdoblju berbe. Biljke koje se beru kroz kraće vrijeme, sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine.
Prilikom sadnje paprika tlo dobro natopite vodom. Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim tvarima. Najbolja su duboka humusna i topla tla, te tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode. U jesen, dubokim kopanjem na dubinu 30 -35 cm, počinje priprema tla za sadnju paprike. U proljeće, prije sadnje, tlo se usitnjava i poravnava. Sadnja na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo te kada prestane opasnost od kasnih mrazeva.
U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak između biljaka 30 cm. Gnojidba zemljišta prije sadnje ili rasađivanja će doprinijeti većem prinosu. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalija i dušika, te je potrebna pojačana gnojidba tla prije sadnje. U uzgoju na otvorenom, prihranite papriku 2-3 puta. Prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put prije stvaranja prvih plodova, te zadnji put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja. Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.). Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupušnjača.
Izmjenjujte kulture tijekom određenog perioda kako se ne bi smanjio urod paprike. Monokultura kod uzgoja paprike nije preporučljiva. Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti.
Saznajte koje su to bolesti koje napadaju paprike
Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati. Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav. Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32C. Preporučuje se preventivno prskanje nasada prirodnim sredstvima protiv zaraze kada se temperatura popne iznad 32C. Osim pepelnice, tijekom vegetacije, papriku napada još nekoliko gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata. Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena postaje smeđ nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu. Štete se javljaju nakon zalijevanja, kada se zaraza počne širiti tlom. Na takav način možete zaraziti vrlo velik broj biljaka. Štete su tada najveće. Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.
U drugoj polovini srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće. Do venuća biljaka paprike dolazi tijekom noći, nakon obilnog zalijevanja. Zaraza se pojavi naglo – manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene. Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova. Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove.
Razvoju gljivica pogoduje visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla. No, najopasnija bolest paprike je bakterijska krastavost plodova. Javlja se potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zraka u rasponu od 24 do 30C. Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege nepravilnog oblika, koje se s vremenom povećavaju i postaju uglate, obrubljene žućkastim rubom. Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista. Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju. Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje, oko kojih tkivo ploda puca. Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrni.
Prevencija i liječenje bolesti paprike
Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja. Hranite papriku organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom. Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove. Ne zaboravite posaditi vašu papriku zajedno s kompatibilnim biljkama. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja. Redovno špricajte papriku prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka.
Zaražene biljke uklonite i spalite, nemojte ih odlagati u kompostište.
Odabir odgovarajućeg sjemena za paprike
Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedo-žućkaste boje. Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm, a debljina 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki. Sjeme uz povoljne uvjete čuvanja može zadržati klijavost i do 5 godina. Za dobivanje sjemena koristite zrele plodove crvene, narančaste ili tamnožute boje. Za sjeme ostavite potpuno razvijene plodove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu, sa zdravih biljaka. Sjeme ćete najlakše izdvojiti iz svježih plodova. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena iskoristite za jelo. Izvađeno sjeme prosušite u tankom sloju. Rasprostrite ga na lako upijajući papir ili pamučnu tkaninu te odložite na suho, prozračno i sjenovito mjesto. Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je spremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu.
Kako se paprika bere i čuva?
Prve plodove paprike možete ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. Za vrijeme branja plodova vodite računa da ne oštetite biljku. Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje.
Papriku berite tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo pljesnive i trunu.
Papriku je najbolje brati škarama.
Ubranu papriku nikad ne držite duže od sat vremena na suncu. Svježe paprike možete čuvati u hladnjaku do 5 dana. Možete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju. Papriku možete i osušiti. Izrežite papriku na rezance ili kolutiće, očistite od sjemena pa stavite u kipuću vodu na 10 minuta.
Ocijedite i stavite na sušenje. Trebat će vam nešto više topline nego kod ostalog povrća. Kada je paprika dovoljno suha, sameljite je da je usitnite.
Nema komentara :
Objavi komentar