Zečja soca ili na latinskom Oxalis acetosella je ljekovita biljka u narodu zvana i zečja kiselica, kisela djetelina, obični cecelj, cecelj, kiseljača, zečji kiseljak, zečji kupus, sočica, božji kruhek, kozji kišelj i djetelinka.
Zečju socu koristimo samo svježu, ne sušimo ju. Pomaže kod žgaravice, olakšava jetrene i probavne smetnje. Kod tih tegoba pijemo rashlađen čaj, dvije šalice dnevno. Tu količinu, ali toploga čaja, pijemo kod žutice, upale bubrega, kožnih osipa i glista.
Narodna medicina preporučuje svjež sok u ranom stadiju raka na želucu i kanceroznih unutarnjih i vanjskih čireva i oteklina. Svjež sok dobijemo u sokovniku. Svaki sat popijemo tri do pet kapljica razrijeđenih u vodi ili biljnom čaju. Na kancerozne vanjske čireve izravno namažemo svjež sok.
Kod tzv, drhtavice (Parkinsonova bolest) pijemo svakog sata tri do pet kapljica soka u oparenom čaju od stolisnika, a za vanjsku primjenu masiramo kralješnicu. Razrjeđivanje i doziranje savjesno moramo primjenjivati kako kod raka želuca, čireva i oteklina tako i kod Parkinsonove bolesti.
Načini uporabe biljke u liječenju
Priprema čaja: 1 veliku žlicu svježeg lišća oparimo s pola litre vode, ostavimo da kratko odstoji.
Svježi sok: Listove operemo i procijedimo u sokovniku.
Nema komentara :
Objavi komentar