Ukratko da kažemo da je hepatitis upala jetre koja može imati različite uzroke. Najčešći uzrok kronične upale jetre je virusna infekcija.
Za razliku od hepatitisa C, hepatitis B može se spriječiti cijepljenjem.
Kako se prenosi hepatitis?
Hepatitis B (virus) prenosi se u kontaktu s krvlju i tjelesnim tekućinama (poput sline), odnosno spolnim odnosom sa zaraženom osobom.
Hepatitis C prenosi se izravnim kontaktom s krvlju zaražene osobe. Vrlo rijetko prenosi se putem ostalih tjelesnih tekućina, kao što je slučaj kod hepatitisa tip B.
Najčešći načini prijenosa hepatitisa B i C su: Transfuzija krvi i krvnih produkata koja nije kontrolirana (u većini zemalja krv za transfuziju kontrolira se od 1990., ali još uvijek ne u svim zemljama). Medicinske i stomatološke intervencije s nesteriliziranim instrumentima (nesterilni uvjeti), prijenos s majke na dijete tijekom poroda, dijeljenjem intravenskih šprica pri konzumiranju droge, dijeljenjem pribora za „ušmrkavanje“ droga poput kokaina i drugih, dijeljenjem pribora za brijanje (britvice) i četkica za zube i tetoviranjem i piercingom ako se provode u nesterilnim uvjetima.
Hepatitis B može se prenijeti i spolnim odnosom bez zaštite
Kako spriječiti hepatitis?
Najbolja zaštita od hepatitisa B je cijepljenje. Od 1980. godine u svijetu je upotrijebljeno više od milijardu doza cjepiva koje se u približno 95% slučajeva pokazalo učinkovitim.
Kako se „otkrivaju“ hepatitis B i hepatitis C?
Da bi se dijagnosticirao hepatitis B potrebno je potvrditi prisutnost tvz. HB surface antigena (HbsAg). Ovaj antigen dio je samog virusa i pojavljuje se u krvi šest do dvanaest tjedana nakon zaraze virusom. Pozitivan test potvrda je oboljenja od hepatitisa B. Ukoliko je test pozitivan, moraju se obaviti dodatne pretrage da bi se utvrdilo je li infekcija „stara“ ili „nova“, uzrokuje li samu bolest i treba li se liječiti i na koji način. Ako je tijelo „uklonilo“ virus ili ako je osoba cijepljena, u organizmu će biti prisutna antitijela (anti-HBs). Prisutnost ovih protutijela ujedno znači zaštitu organizma od ponovne infekcije.
U dijagnostici hepatitisa C, prvo se utvrđuje prisutnost protutijela na virus. Ako se utvrdi prisutnost protutijela to može značiti dvije stvari: da je virus prisutan u tijelu ili da je bio prisutan, ali je tijelo stvorilo otpornost i „uklonilo“ virus. Protutijela protiv hepatitisa C pojavljuju se u cirkulaciji sedam do devet tjedana nakon infekcije. U slučajevima kada je imunitet tijela jako oštećen nekom bolešću ili poremećajem, vrijeme stvaranja protutijela može se produžiti ili se čak protutijela ne stvaraju. Ako je test na protutijela pozitivan, potrebno je napraviti test na prisutnost samog virusa hepatitisa C. Ukoliko je i ovaj test pozitivan, potvrđuje se dijagnoza hepatitisa C.
Kako se danas liječi hepatitis?
Kroz prvih šest mjeseci nakon infekcije nije uvijek potrebno liječenje. Devet od deset „novih“ infekcija „nestane“ samo od sebe. U ovoj fazi farmakološko liječenje ne pridonosi znatno samom izlječenju. Antivirusni lijekovi mogu biti korisni ako je riječ o vrlo teškoj, agresivnoj upali jetre. Potrebu liječenja određuje liječnik koji ima cjelovitu sliku o organizmu.
Hepatitis B
Ukoliko hepatitis prijeđe u kroničnu fazu, liječnik određuje potrebu liječenja. Liječenje neće uvijek izliječiti bolest, ali primjerenim liječenjem agresivni oblik bolesti može se ublažiti i „prevesti“ u srednje jaku infekciju. Na taj način može se zaustaviti ili usporiti teško oštećenje jetrenog tkiva.
Lijekovi kojima se liječi hepatititis su peg-interferoni i tvz. nukletidni analozi.
Alfa peg interferoni stimulatori su imunološkog sustava organizma u borbi protiv virusa. Terapija interferonima provodi se 24- 48 tjedana pod stalnom liječničkom kontrolom.
Mogu se javiti neugodne nuspojave poput mučnine, simptoma nalik gripi, depresivnog osjećanja, poremećaja elektrolita. Kod pojedinih oblika hepatitisa ova terapija nije učinkovita. S druge strane, kod pojedinih oblika hepatitisa ova terapija može smanjiti agresivnost same bolesti i težinu bolesti te na taj način spriječiti daljnja oštećenja. Terapija se ne primjenjuje kod bolesnika koji već imaju cirozu jetre.
Nukleozid i nukleotid analozi lijekovi su koji sprječavaju umnožavanje virusa. Uzimaju se u obliku tableta. Ovu terapiju mogu uzimati i bolesnici s cirozom jetre. Nuspojave su vrlo rijetke. Lijekovi se najčešće uzimaju doživotno. Ako virus postane „otporan“, u terapiji se dodaju drugi oblici lijekova. Bolesnici moraju biti disciplinirani i uzimati lijekove redovito. Kod neredovite primjene terapije može doći do pogoršanja bolesti, odnosno bolest može postati teža, nego što je bila prije primjene terapije. Terapija se provodi pod stalnom kontrolom liječnika.
Hepatitis C
Osnovni način liječenja hepatitisa C je liječenje pegiliranim (peg) interferonom i ribavirinom. Ovom terapijom izliječi se oko pedeset posto pacijenata. Pacijent se smatra izliječenim ako šest mjeseci nakon završetka terapije nije prisutan virus u krvi. Ovi lijekovi mogu izazvati nuspojave kao što su: mučnina, simptome nalik gripi, depresivne osjećaje, eventualno poremećaj elektrolita u tijelu. Za razliku od hepatitisa B, kod hepatitisa C moguće je potpuno izlječenje. Kod hepatitisa B farmakoterapijom ublažava se stanje i smanjuje intenzitet bolesti. Terapija se najčešće provodi 24 do 48 tjedana, no u nekim se slučajevima preporučuje i 72 tjedna terapije. Kao i kod liječenja hepatitisa B, potreban je stalni medicinski nadzor, odnosno dobra suradnja s liječnikom.
Od 2011. godine, u mnogim zemljama ovoj osnovnoj terapiji počeli su se dodavati i takozvani inhibitori proteaze (u obliku tableta).
Najvažnije javnozdravstvene poruke: Informirajte se o hepatitisu! Suočite se činjenicama o hepatitisu! Spriječite hepatitis pozitivnim zdravstvenim ponašanjem i preuzimanjem odgovornosti za svoje zdravlje! Liječite se prema pravilima struke, u liječenju budite disciplinirani i surađujte sa svojim liječnikom!
Nema komentara :
Objavi komentar