Breze (bijela breza, briza, žalosna breza, jadika).
Drvo visoko do 25 m, sa glatkom bijelom pokožicom preko kore, koja se ljuska i Iako odvaja. Grančice su joj tanke, savitljive, crvenkasto-mrke boje. Listovi nisu veliki, zaobljeno trokutasti su a po ivici zupčasti.
Žućkasto-mrki cvjetovi razvijaju se u proljeće, istovremeno sa listovima. Muške rese mogu da budu dugačke do 10 cm i više, dok su ženske kraće i stoje uspravno.
Rasprostranjena je u šumskom području cijele naše zemlje, od brdskih predjela do visokih planina, a raste na sušijem, pjeskovitom zemljištu u rijetkim svijetlim šumama, na ivici šuma, prorijeđenim šumskim mjestima, krčevinama, požarištima i slično.
Lisni pupoljci i sasvim mladi listovi mogu da se upotrijebe u mješavini sa drugim divljim povrćem za spravljanje čorbi, variva i pirea. Stariji listovi postaju gorki i neprijatni za jelo. U vanrednim prilikama rese se u toku zime i ranog proljeća beru, suše, melju i miješaju sa brašnom za miješenje kruha, a mogu da se i proprže kao zamjena za kavu.
Kad se u mladim stablima izvrti rupa, dobija se sok (narodni naziv buza ili musa), koji sadrži šećera i brezovo eterično ulje, i može da se pije svjež, ukuhan kao sirup i na različite načine spremljen. Od jednog stabla za 48 sati može da se dobije prosječno 4,5 litara soka, a za cijelu sezonu oko 170 litara. Po nekim podacima, u vrijeme gladi upotrebljavana je i brezova kora mljevena u brašno kao sirovina za kruh.
Nema komentara :
Objavi komentar