Ima nekoliko načina izrade pripravaka ljekovitih napitaka:
1. Ljekovitu biljku namačemo u vinu 8 do 10 dana. Na primjer (lincuru) - srčanik, matičnjak (u crvenome vinu), pa ružmarin (u bijelome vinu), sporiš itd. Uzimamo vrhom punu čajnu žličicu suhe ili pet žličica svježe biljke na pola litre vina. Pijemo poslije jela.
2. Dvije šake svježe biljke (na primjer pelina, ružmarina) namočimo u litri bijelog vina te staklenku držimo tri dana na suncu ili drugdje na toplome. Uzimamo po pola male čašice (0,1 dl) 2-3 puta na dan.
3. Ljekovitu biljku (jednaku količinu kao gore) skuhamo u vinu. Mora kipjeti deset minuta. Pijemo dok je još toplo. U obzir dolaze primjerice: anđelika, odoljen (l gram), češnjak (3-4 česna, nasjeckana, kuhamo u pola litre vina i pijemo po jednu čašu natašte - za bubrege), ljupčac, matičnjak, peršin (deset pera s listovima stavimo u litru vina, dodamo dvije žlice jabučnog octa). Poslije deset minuta kuhanja dodamo još 30 dag meda i kuhamo još pet minuta. Još vruće, procijedimo u staklenke.
Od ljekovitih biljaka priređuju se ljekovita vina (prvenstveno u narodnoj medicini). Osnova za taj ljekoviti napitak je suho vino (bez dodatnog šećera), ali ne prejako. U njemu se namaču ljekovite biljke.
Kad ljekovite tvari nakon desetak dana prijeđu u vino, pije se iz malih čaša (0,5 do 1 dl).
Kod kuće se mogu pripremiti i ljekovita vina (vina medicata), koja se dobivaju miješanjem tekućih ili otapanjem krutih lijekova u vinu. Ljekovita vina uzimaju se na žlice (cca 0,2 dl), likerske čašice (0,2 do 0,3 dl) ili manje čaše (0,5 dl).
Medicinska ili ljekovita vina pripremaju se na različite načine i koriste se u znanstvenoj i narodnoj medicini. To su tekući pripravci koji se izrađuju miješanjem ljekovitog bilja s vinom, otapanjem čvrstih lijekova u vinu ili ekstrakcijom ljekovitih sastojaka maceracijom ljekovitog bilja u vinu. Ponekad je vinu potrebno prethodno oduzeti tanin: to se čini tako da se na svaku litru vina doda 10 grama vodene otopine čiste želatine (1 dio na 9 dijelova vode).
Upotrebljava se najbolje bijelo suho vino, a ako ljekovite biljke sadrže tanin bolje je upotrijebiti crno vino. Maceracija obično traje oko mjesec dana uz češće mućkanje da se što potpunije izvuku ljekoviti sastojci ljekovitog bilja. Medicinska se vina moraju pripremati i čuvati u staklenim posudama u tamnom i hladnom prostoru.
Ljekovita se ulja i masti najčešće izrađuju digestijom biljaka i to u maslinovom ulju, u svinjskoj masti, maslacu, vosku, lanolinu i u drugim podlogama. Masnu je podlogu potrebno rastopiti na vodenoj pari, a digestiju provesti u toploj vodi određene temperature. Tvari koje lako hlape, kao što su eterična ulja i njihovi sastojci u mirisnom bilju, dodaju se na kraju kad se rastopljena masa napola ohladi. Masti moraju biti svježe, neužegnute! Ljekovite se masti izrađuju u emajliranim, staklenim ili porculanskim posudama i čuvaju se dobro zatvorene na hladnom i tamnom mjestu!
Doziranje ljekovitog bilja ovisi o kemijskom sastavu biljke, o njezinom farmakodinamičkom djelovanju, o terapijskoj svrsi i o bolesniku. Doza je određena količina lijeka (pripravka) koju valja uzeti odjednom ili tijekom dana. Maksimalna doza je najveća količina lijeka koja se može podnijeti bez znakova nepodnošljivosti i početnog otrovanja, minimalna je doza najmanja količina lijeka kojom se postiže određeno ljekovito djelovanje, srednja ili terapijska doza nalazi se između maksimalne i minimalne i predstavlja količinu lijeka kojom se postiže najbolje djelovanje.
Suhe se biljke doziraju u gramima, a kada treba mjeriti male količine, onda se najčešće pripravak uzima u kapima (ili mililitrima). Na doziranje ljekovitih pripravaka utječu mnogi faktori, o čemu treba strogo voditi računa, pa je radi toga neophodno za precizno mjerenje a za kvalitetnu pripremu potrebno nabaviti elektroničku vagu s preciznošću mjerenja 1-2 g. Grubo mjerenje suhih biljaka se ne preporuča, a do nabave precizne vage, kao približna, vrlo gruba mjera, uzima se 3 puta jedna žličica što je 6-9 grama (kore i korijeni), a 2-5 grama (cvjetova i listova). Iz ove ilustracije vidljiva je važnost preciznog vaganja.
Potrebno je voditi računa o individualnoj preosjetljivosti nekih osoba na određene biljne ljekovite pripravke, uzevši u obzir spol, stanje uhranjenosti, težinu bolesti, razna fiziološka stanja (menstruacija, trudnoća) i dr. Gorki se lijekovi uzimaju prije jela! Kao ni pića, tako se ni lijekovi ne smiju naglo, odjednom popiti, nego postupno, polako, u više malih doza da ne bi opteretili želudac i da bi lijek bolje djelovao.
Nema komentara :
Objavi komentar