Žuta sirištara bila je i sastavni dio terijaka, vrlo skupog univerzalnoj lijeka. Stanovnici alpskih zemalja cijenili su je kao najbolji lijek kod želučanih i crijevnih tegoba.
Korijenje kopamo u proljeće. Osušeno, po dužini razrezano, korijenje ima tamnosmeđu boju. Za dobivanje droge i osobito za spravljanje alkoholnog pića encijana, u nekim se zemljama (Švicarska, Francuska, Njemačka) uzgaja na poljima, a korijenje se može iskopavati tek nakon tri godine. Drugdje se ubire samonikla sirištara (Balkan, Italija, Španjolska, Turska). Zaštićena je, pa je ne smijemo ubirati sami. Osušeni korijen ima aromatičan, karakterističan miris i izrazito gorak okus koji se dugo zadržava u ustima. Pohranimo li je dobro, drogu možemo čuvati i više godina.
Stanište biljke: Žuta sirištara raste na planinskim livadama, među stijenama i klekovinom. Otkad se za potrebe farmaceutske industrije i industrije žestokih pića uzgaja na poljima, manja je i opasnost od njezina uništenja. Možemo je uspješno uzgojiti iz sjemena. Već za nekoliko godina i u kućnom vrtu tako ćemo imati ukras u obliku lijepih žutih cvatova. U istočnoeuropskim se zemljama prodaje u vrtlarijama ili upravama nacionalnih parkova, kako bi se spriječilo iskopavanje u prirodi.
Srodne vrste žutoj sirištari: Kod nas raste i panonska sirištara (Gentiana panonica Scop.). Njezin je korijen manji nego u žute sirištare, ali je primjena jednaka.
Upotreba žute sirištare u narodnoj medicini: Riječ je o najpoznatijoj drogi s gorkim tvarima, koja se najčešće koristi kod želučanih tegoba, loše probave, smanjena apetita i jakih vjetrova. Jednako kao i kod drugih droga s gorkim tvarima, vrijedi pravilo da pripravke od sirištare uzimamo jedan do pola sata prije jela, jer tako poboljšavaju količinsko i kvalitativno izlučivanje želučanog soka. Potiču i djelovanje žučnog mjehura, jetre i gušterače. Želudac se brže prazni, ne osjećamo napetost, a poboljšava se i peristaltika crijeva. Tonik je vrlo djelotvoran kod slabokrvnosti, tijekom rekonvalenscencije i kod slabih osoba. U narodnoj se medicini koristi kod povišene tjelesne temperature, uloga i nekih psihičkih bolesti. Iako je česta navika uzimanje sirištare u alkoholnom obliku nakon jela, za pospješivanje probave, tegobe se tako samo pojačavaju.
Čaj od žute sirištare: Čaj spravljamo kao oparak od pola čajne žličice droge. Treba odstajati 3-5 minuta. Uvijek ga pijemo manjim gutljajima, pola sata prije jela, ne prevruć. Katkada nailazimo i na upute za spravljanje u hladnoj vodi. Drogu 6-8 sati držimo u hladnoj vodi, a čaj potom grijemo.
Tinktura: Možemo je nabaviti u ljekarni. Sami je spravljamo od 10 g droge koju prelijemo sa 100 ml 70% jakog etanola. Pola sata prije jela uzimamo 5-15 kapi s pola čaše vode.
Moguća neželjena djelovanja žute sirištare: Neki bolesnici ne podnose sirištaru jer im pretjerano nadražuje sluznicu želuca. Kod velikog broja droga s gorkim tvarima lako je pronaći prikladnije droge ili upotrijebiti čajne mješavine.
Nema komentara :
Objavi komentar