Još je u antičkim spisima iz pera Dioskorida, Plinija i Galena glatki sladić bio na glasu kao djelotvoran lijek protiv kašlja, promuklosti, tegoba s bubrezima i mjehurom, ali i želučanih bolesti. Od srednjeg vijeka tu ljekovitu biljku i njezine pripravke upotrebljavamo kod tih bolesti. Zgusnuta iscrpina, likviricija, djeci je bila omiljena poslastica koja se po sajmovima prodavala kao »mačji izmet«. Nedavno je iz iscrpine stvoren djelomično sintetski lijek (Garbenoxolon) koji se s velikim uspjehom koristi kod liječenja rana na želucu i dvanaesniku te kod gastritisa.
Za drogu se suše oguljeno ili neoguljeno korijenje te vrježasti izdanci. Droga koju možemo nabaviti u ljekarni nema poseban miris, a okus je izrazito sladak.
Vrućom vodom dobivena iscrpina iz korijena suši se u vakuumu. Crno smeđi komadići osušenog soka izrazito su slatki. U vrućoj se vodi posve otapaju. U ljekarni ih kupujemo kao likviriciju. Katkad ih nalazimo pod nazivom crni šećer.
Stanište biljke: Glatki sladić u nas raste samo u primorskim krajevima u grmlju i na pustim kamenitim livadama gdje se širi svojim postranim podzemnim izdancima. U Italiji se uzgaja od srednjeg vijeka, a od 16. stoljeća i u Engleskoj i Njemačkoj. U tim je zemljama glatki sladić još i danas omiljen za izradu slatkiša.
Srodne vrste: Domovina glatkog sladića jest Sredozemlje, odakle se razmjerno rano proširio u druge dijelove svijeta. Danas se glatki sladić za potrebe medicine, izradu osvježavajućih pića i slatkih proizvoda, uzgaja u različitim oblicima i prodaje kao »španjolski« (Katalonija, Italija, južna Francuska, Njemačka), »ruski« (uz Volgu, na Uralu) i »perzijski« (Iran, Kina). Najbolje uspijeva na pjeskovitim tlima i prudištima.
Djelovanje i uporaba: Droga olakšava iskašljavanje, jer razrjeđuje gustu sluz (sekretolitik) i sprječava upale kod katara gornjih dišnih putova. Pritom glavni utjecaj ima glicirizin, koji olakšava iskašljavanje i sprječava upale (antiflogistično djelovanje). Gliciretinska kiselina štiti sluznicu želuca i crijeva. Kod početnih oblika čireva normalizira sastav sluznice. Antiflogistično djelovanje soka kod čireva na želucu dopunjuju i flavanonski aglikon likviritigenin te njegov izomer izolikviritigcnin. Njihov spazmolitički učinak gotovo je jednako snažan kao i učinak papaverina, dok glikozid likviritin nema osobit utjecaj. Tek kod kuhanja soka, iz glikozida nastaje aglikon koji poprima ljekovita svojstva. U čaju aglikona nema ili ih je bitno manje. Sok koji se dobiva dugotrajnim kuhanjem droge, zbog veće količine aglikona djelotvorno smiruje grčeve, pa se s uspjehom koristi kod kroničnih grčevitih bolova želuca i crijeva.
Čaj: Jednu čajnu žličicu droge (katkada i pola te mjere) prelijemo šalicom vruće vode i kuhamo 5-10 minuta. Pijemo najviše po tri šalice čaja na dan, isključivo u propisanoj količini, u obliku kure (4-6 tjedana). Ne dajemo ga djeci i trudnicama. Zgusnuti sok (lakric), kupljen u ljekarni, otapamo u vrućoj vodi prema uputama. Pijemo ga kod gastritisa, čira na želucu ili dvanaesniku i grčevitih bolova u želucu.
Neželjena djelovanja: Visoke doze ne koristimo dulje od 4-6 tjedana. Zbog diuretičnog djelovanja dolazi do gubitka kalija, koji najbolje nadomještamo prehranom koja sadrži povrće.
Nema komentara :
Objavi komentar