Hmelj, latinski nazvan Humulus lupulus, je dobro poznata biljka širom svijeta. Ljekarničko ime za ovu ljekovitu vrstu je: Glandulae Lupuli, no nisu ljekovita svojstva zaslužna za spomenutu slavu biljke.
Hmelj se kod nas mnogo uzgaja u Vojvodini i Sloveniji, ima ga u Slavoniji i drugdje. To je povijuša čija se stabljika (loza) digne na kolcima, za to postavljenim, i do šest metara visine. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti i hrapavi. Okićen je laganim suhim šišaricama koje su se razvile iz muških resica na ženskim biljkama.
Šišarke se sabiru prije sazrijevanja i suše na toplom tavanu. U obliku čaja: jedaća žlica na pola litre vode. Pije se triput na dan prije jela po šalicu. Liječi zapaljenje bubrega, bolesnu jetru, djeluje kao blag otrov, tjera mokraću i znoj. Liječi bolesnu slezenu, loš apetit, umiruje, stišava i uspavljuje nerve. Liječi oboljelu žučnu kesicu, groznicu i osjećanje straha. U proljeće mogu se mladi izdanci jesti kao šparoga. Jastuk napunjen hmeljem uspavljuje i djeluje povoljno na cirkulaciju krvi — tvrdi dr Gostuški.
Hmelj sadrži: eterično ulje, tanina, smole, holina, gorčine i narkotični alkaloid hopein. Prašak šišarki, koji se dobiva lupanjem po njima, uzima se na vršku noža jedanput dnevno. Liječi uzetost, grčeve u donjem trbuhu, nesanicu i slične bolesti.
Sadrži eterično ulje u svim svojim dijelovima. Cijela biljka je ljekovita zbog svojstva izazivanja jačeg mokrenja i uklanja nadimanje. Vrlo je dobar za starce koji slabo mokre. Sjeme je jače od korijena i lišća.
Kako smo spomenuli na početku, naime Hmelj je daleko poznatiji zbog svoje upotrebe u pivskoj industriji a ne zbog ljekovitih svojstava. Sada ste naučili neke činjenice o ljekovitom djelovanju hmelja na ljudski organizam.
Nema komentara :
Objavi komentar