BOKVICA (Plantago lanceolata) Fam. Plantaginaseae


Popularni nazivi: muška bokvica, muški žilnik, muški tarpudac


Opis: Jedna od najrasprostranjenijih biljaka. Cijenjena je od davnina. Postoje još dvije sorte ove biljke: ženska bokvica (Plantago major), koja ima istu ljekovitu vrijednost i koristi se u iste svrhe, i glatka bokvica (Plantago media).

Sve tri vrste su zeljaste, živopisne, višegodišnje, samonikle. U zemlji imaju kratak rizom, iz kojeg izrastaju osnovni listovi oblikujući rozetu. Listovi su glatki. Također iz rizoma se formira i cvjetonosna stabljika na čijem vrhu se nalaze mali cvjetovi grupisani u klas, kompaktno-ovalan, ili ovalno-cilindričan. Oblik lista varira u zavisnosti od sorte: kod muške bokvice (Plantago lanceolata) oni su sa dugom drškom i oštrim (zašiljenim) vrhom lisnog jezika; stablo je sa uzdužnim brazdama; kod glatke bokvice listovi su elipsasti, sa kratkom i širokom drškom i zašiljenim lisnim jezikom; ženska bokvica također ima listove sa drškom, široko-ovalne, glatke ili pomalo vlaknaste, raspoređene u rozetu iznad zemlje. Stabljika je cilindrična bez listova, visoka 10-15 cm. Cvjetovi su veličine do 2 mm, roze boje, grupisani u kompaktnom klasu.

Cvjetovi se sastoje od 4 čašična i 4 krunična listića, smeđe boje kod muške bokvice, bele kod glatke bokvice, bjeličasto-žute boje kod ženske bokvice, a također posjeduju i androceum od 4 prašnika. Plod je čahura jajastog oblika, sa 8-16 sjemenki. Cvjeta od maja do septembra.

Staništa: Može se naći od doline do podalpskih zona, po ravničarskim mjestima i još više pored prometnih putova, staza, puteljaka.

Uslovi za upotrebu: Sakupljaju se listovi u periodu april-septembar i suše se rašireni u tankim slojevima. Osušeni listovi treba da zadrže prirodnu boju. Ne koristi se pocrnjelo ili požutjelo lišće.

Ženska bokvica se koristi cijela, sa korijenom - bez cvjetnog izdanka.

Pošto se korijenje dobro opere, biljka se suši, raširena u tankim slojevima u prostorijama koje su dobro provjetrene.

Poslije sušenja se čuva u džakovima ili u gomilama pokrivenim hartijom u suhim prostorijama.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije, pentozan, tanini, glikozidi (aukubin), alantoin, vitamin K, triozid, filokinon, pektin, karotin, planteoza.

Farmakološko dejstvo:

Interno: Antidijareik (protiv proljeva), emoliens (sredstvo za omekšavanje kože) hemostatik (zaustavlja krvarenje), baktericid (uništava bakterije), cikatrizant (za iscjeljenje rana), snižava nivo kolesterola u krvi, hipotenzor (smanjuje krvni pritisak).

Spolja: Antiseptik (protiv zaraznih klica).

Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija - dušnica), bronhijalna astma (otežano disanje uslijed suženja lumena bronhija), dijareja (proljev), čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu (gastro-duodenalni čir), hipertenzija (povišen krvni pritisak), hiperhole-sterolemija (povišen kolesterol u krvi).

Spolja: Varikozni čir (djeluje kao antiseptik) potkožni čirevi (primjenjuje se kupka), laringitis (upala grkljana), traheitis (upala dušnika), blefaritis (upala očnih kapaka), konjunktivitis (upala konjunktive), veliki kašalj, bronhijalna astma, TBC pluća (tuberkuloza pluća).

Ima depurativno djelovanje (prečišćava krv) i zato je dragocjena za osobe koje pate od plućne i bubrežne insufijencije (redukovane funkcije pluća i bubrega), ekcema, herpesa (groznice).

Kod bronhijalne astme, majčina dušica i bokvica, kombinirane u jednakim količinama, predstavljaju dobar lijek.

U slučajevima bronhitisa i bronhijalne astme, čaj se priprema na sljedeći način: 1 šalica hladne vode, kriška limuna (bez kore) i kašičica meda se ugriju do ključanja. Odmah pošto ugasimo vatru i prestanemo s kuhanjem, dodajemo 1 kašičicu gore spomenute mješavine (majčina dušica i bokvica) i ostavimo da odstoji pola minuta. Kod težih slučajeva, priprema se svjež čaj 4 puta dnevno i pije se u rijetkim gutljajima.

Sirup od bokvice pročišćava krv od toksina (otrovnih materija). Uzima se po 1 kašičica prije jela u periodu od 3 tjedna. Sveži, oprani i izgnječeni listovi se stavljaju na posjekotine, ogrebotine (površinske povrede kože i sluzokože), na mjesto ujeda otrovnih insekata, pasa i zmija.

Za sprečavanje stvaranja žuljeva na nogama, u toku duge šetnje, može se staviti u cipele nekoliko listova.

Efikasna je i kod malignih oboljenja žlijezda: vranilova trava (mravinac), svježa ili osušena se stavi u maslinovo ulje. Flaša se napuni biljkom i preko nje se sipa ulje. Ostavi se da odstoji 10 dana na toplom mjestu. Dobijeno ulje se stavlja na oboljelo mjesto, a preko toga se oblaže bokvica.

Kod gušavosti: Listove izgnječiti, pomiješati sa solju i staviti na oboljelo mjesto.

Oblaganje lišća u vidu kataplazme na otvorene rane ubrzava njihovo zarastanje, čak i kod starijih osoba. Kada na nogama pored otvorenih rana postoje i mjesta zahvaćena upalom, potrebno je držati ih najprije u hladnom čaju (infuzija) od sljeza, ili u dekoktu od preslice (rastavića). Oko rana treba namazati mast od nevena.

Listovi bokvice su preporučljivi i u liječenju tromboze.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu listova dodati na 250 ml vrele vode i ostaviti da odstoji pola minuta i procijediti.

Mješavina za čaj: Pomiješati jednake količine bokvice i majčine dušice, 1 kašičicu mješavine dodati na 250 ml vrele vode.

Kataplazma: Oprane i usitnjene sveže listove staviti na oboljelo mjesto.

Sirup: Dvije pune šake opranog i isjeckanog lišća se potopi u toliko vode tako da, kada se stavi na vatru, lišće ne zagori. Također, treba dodati i 30 g meda. Masu treba zagrijavati na tihoj vatri uz stalno miješanje, dok ne postane gušća i ljepljiva. Dobivenu smjesu sipati u bocu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Google oglasi

Popularni postovi zadnjih 7 dana

Google oglasi