Čičak, čakalj, repuh, polušina ili lopuh, sve su to nazivi za dobro poznatu biljku čičak. Latinsko ime za čičak je Arctium lappa, a ljekarničko ime: Folia, Radix Bardanae.
Čičak nalazimo svagdje na neobrađenom zemljištu — uz živice i putove.
U proljeće sabire se mlado lišće, a korijen dvogodišnjih biljki u proljeće ili jesen. Ne vrijedi sakupljati tanko korijenje, ni suviše debelo, odrvenjelo. Za vađenje korijena potrebna je jaka štihaća lopata, jer korijen zna biti i 40 cm duboko u zemlji. Korijen treba dobro očistiti, oprati, uzduž prorezati, pustiti kroz paru 96% jakog alkohola, na suncu ili kod umjetne topline dobro sušiti i spremiti u dobro zatvorene limenke, jer ga rado napadaju crvi. Svjež korijen je ljekovitiji od suhog.
Korijen i list upotrebljavaju se kod upale želuca, želučanih čireva. Pomaže kod znojenja i probave. Dobar je lijek protiv bolesti usta, reume i kožnih bolesti (ekcema) lišajeva. Sirov zdrobljen korijen stavlja se na rane (uboje) koje su nastale od udara, na kraste i otekline. Suh korijen, istucan u prah i pomiješan s jestivim lojem, liječi gnojne rane. Protiv reume i gihta vrlo je koristan čaj od čičkova sjemena (ploda). Ako držimo suhi korijen duže od godinu dana, on ne vrijedi.
Doza: U pola litre vode stavi se puna žlica usitnjenog lišća ili korijena i kuha nekoliko minuta. Zatim ostavi 10—15 minuta da stoji poklopljeno. Pije se dvaput dnevno po dvije žlice: ujutro i navečer.
Nema komentara :
Objavi komentar