Bršljan ili na latinski Hedera helix, nosi ljekarničko ime: Folia Hederae, je još jedna, ali svima nama dobro poznata, ljekovita biljka.
Bršljan je toliko poznat da poseban opis nije potreban, ipak malo nas je znalo da bršljan ima ljekovita svojstva. Nalazimo ga svagdje po listopadnim šumama. Pomoću specijalne hvataljke penje se po stablima na kojima živi kao nametnik (parazit). Ima glatke, vječno zelene listove koji se sabiru od proljeća do jeseni. Bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvne sudove i srce.
Liječi bolesti slezene, polipe u nosu (ušmrče se sok u nos), bolesti očiju, meke kosti, kao oblog za rane, protiv kamena i pijeska u bubrezima. U obliku obloga liječi kožne bolesti (ekceme), upalu mokraćnog mjehura, bijeli cvijet. Rane koje teško zacjeljuju treba oblagati sa svježim lišćem prethodno namočenim u vinski ocat. Skrofuloznu djecu dobro je kupati u odvaru bršljanova lista.
Bršljanov plod ima u sebi jabučnu, mravlju kiselinu, tanina, pektina, holesterina. Najdjelotvorniji je glikozid hederin koji se nalazi u lišću bršljana i koji širi i sužava krvne sudove, već prema jačini doze. Ne valja ga često i u velikoj količini upotrebljavati, jer u tom slučaju može štetno djelovati. Na pola litre vode ne smije se staviti više od tričetvrt žlice (usitnjeno) da kuha 3—5 minuta. Nakon toga stoji još poklopljeno nekoliko minuta. Pije se triput dnevno po malu šalicu poslije jela za unutarnju upotrebu s preslicom i nanom. Za vanjsku upotrebu kao oblog ili parenje 2—3 žlice na litru vode: bršljana i preslice u jednakim dijelovima.
Nema komentara :
Objavi komentar