Zob je nutricionistička zvijezda među žitaricama

Ako ste se dvoumili kojom žitaricom je najbolje započeti dan kako biste imali puno energije, nemojte dvojiti i odaberite zob.

Njena je kora krcata beta glukanom, ljepljivom vrstom topivih vlakana koja pomažu probavi tako što usporavaju prolazak hrane kroz probavni trakt. Samim time se i usporava apsorpcija ugljikohidrata, a u konačnici to znači da neće doći do naglog skoka šećera u krvi. Naime, krv neće biti "preopterećena“ glukozom u jednom trenu i neće se stvoriti hitna potreba za inzulinom.

Tako je zob idealna žitarica za dijabetičare, ali i za osobe koje pokušavaju smršavjeti. Naime, konzumacijom zobi držat će apetit pod kontrolom i smanjit će se želja za čestim grickanjem "zabranjenih namirnica“ poput čipsa ili slatkiša.

Jednako tako, ako u svoju prehranu uključite zobene mekinje, možete držati pod kontrolom skokove glukoze i inzulina u krvi nakon obroka, neovisno o tome borite li se sa šećernom bolešću ili ne.

Zob predstavlja dobar izvor proteina, ali je i krcata mineralima poput kalija, magnezija, fosfora, mangana, bakra i cinka. Osim što može biti od velike pomoći dijabetičarima, navika jedenja zobi može pomoći u snižavanju povišene razine kolesterola, u sprječavanju raka debelog crijeva, ali i predstavlja dobar lijek protiv zatvora.

Početak dana zaslađenom zobenom kašom je sjajan način za sprječavanje gladi koja nastupi prije podneva. Zob sadrži više vlakna nego druge žitarice te malo šećera, što znači da njegova razina u krvi neće naglo pasti nakon obroka. Također, američki su istraživači ustanovili kako zobena kaša čuva zdravlje arterija.

Za sjajan početak dana prepun energije kombinirajte zobenu kašu s nemasnim jogurtom ili mlijekom, malo voća i orašastih plodova.

Poriluk kao odličan izvor vitamina

Poriluk i njegovi srodnici sadrže tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki sustav, snizuju kolesterol i imaju ulogu prevencije malignih oboljenja.

Budući da se poriluk nalazi u grupi povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris.
Po nutritivnom sastavu sličan je svojim srodnicima, ali nešto višeg sadržaja bjelančevina, beta-karotena i vitamina C.
Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6.
S obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.
Poriluk je dragocjen zbog svog sadržaja organo sumpornih komponenti, fitokemikalija koje se razlikuju kod pojedinih grupa povrća i svaka od njih ima povoljno djelovanje na zdravlje.

Fitokemikalije, često nazvane i fitonutrijenti, biološki su aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje.
One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu.

Poriluk se može jesti sirov ili kuhan, što ne umanjuje vrijednost fitokemikalija premda određeni gubitak mikronutrijenata kulinarskom pripremom ne možemo izbjeći.
Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka prilikom kuhanja, preporučuje se poriluk (kao i ostale vrste povrća) staviti u vruću vodu umjesto u hladnu.
Želimo li organizmu pružiti najviše što možemo, raznolika prehrana svakako podrazumijeva dnevni unos od 3 do 5 obroka povrća što će povremeno uključiti i poriluk, bez obzira radi li se o sirovom ili kuhanom povrću, je li ono svježe, smrznuto ili konzervirano.
Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće.
U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevna flore, a ima i blago laksativno djelovanje.