Malo bolje upoznajte šparogu

Sladokusci cijene šparogu kao istinsku prirodnu poslasticu. Naime, za prehranu se koriste mladi proljetni izdanci bjeličaste boje, sladunjavog mirisa i ukusa, ali zbog malog prinosa i slabe iskoristivosti ove biljke, te gotovo isključivo ručne obrade, malo je ima na tržištu, pa joj je i cijena prilično visoka.

Ipak, uz malo truda, volje i znanja, šparogu možete jednostavno i uz male troškove uzgajati i u vlastitom vrtu i eksploatirati dug period. Šparoga ima malu energetsku vrijednost, tek 79 kJ na 100 grama ili 19 kcal, jer je siromašna bjelančevinama, ugljikohidratima i mastima. Hranljiva vrijednost šparoge je u sadržaju mineralnih sastojaka i vitamina. U prosjeku sadrži oko 600 mg% mineralnih sastojaka, od čega više od trećine otpada na kalij. Ostalo su fosfor, sumpor, kalcij i magnezij. Osim toga, šparoga u sebi ima i nešto željeza, bakra, cinka, fluora, joda i drugih mikroelemenata. Sve to znači da je šparoga idealna namirnica za ljude koji drže dijetu i paze na zdravu prehranu.

Još jedna pozitivna odlika šparoge jeste to da ova biljka dospijeva jako rano, kada su placevi prazni, odnosno kada oskudijevaju svježim voćem i povrćem. Od vitamina, šparoga je najbogatija vitaminom C (23 mg%), ali sadrži i dosta beta-karotena (provitamin A), te gotovo sve vitamine grupe B. Šparoge se mogu jesti kuhane, a pogodne su i za konzerviranje. Od njih se pripremaju razne juhe, salate i variva. Bez obzira na to za koje jelo se odlučite, uvijek morate imati na umu jedno, a to je da vanjski slojevi šparoge sadrže najviše vitamina i mineralnih soli, što znači da ih treba pripremati neoljuštene. Nije svejedno ni kako ćete ih kuhati, jer je samo jedan način zaista ispravan, izdanci se povežu u snopić, stave se u duboki lonac s vrhovima prema gore, a zatim se voda nalije do polovine njihove visine. Kuha se obavezno poklopljeno. Još je bolje ako imate ekspres-lonac, koji se hermetički zatvara, tako da se kuhaju na pari. Ovako pripremljene šparoge izvanrednog su ukusa, a i hranljivost im je uglavnom sačuvana.

Ukoliko su prutići već postali drvenasti i nisu za pripremanje salate ili variva, mogu se skuhati u čorbi od povrća, kojoj će znatno poboljšati ukus. Takva čorba je izvrsna za osobe osjetljivog želuca.

Šparoga nije općepriznata kao ljekovita biljka, i tu počinje njena kontroverza, proturječnost o kojoj će svakako još biti riječi. Ipak, upravo je ljekovitost proslavila šparogu kroz povijest. U staroj Kini, još 3000 godina prije nove ere, jedna vrsta šparoge s Dalekog istoka bila je jako tražena kao lijek protiv suhog kašlja, čireva i otoka. Smatralo se da šparoga ublažava bolove u nogama, pa su je obilato koristili u pripremanju kupki. U Francuskoj, koja je ovu biljku poznavala također u doba Rimljana, šparogu su hvalili dao diuretičko sredstvo, koje ima čak takvu moć da rastvara bubrežne kamence. A u davnom 15. stoljeću šparogi su dodijelili poseban kompliment, koji ni do danas nije opovrgnut. Smatralo se, naime, da 'jelo s bogataških stolova' djeluje kao moćan afrodizijak.

Ljekovitost šparoge nije, dakle, službeno priznata, ali je nesumnjiva. Šparoga je čak više ljekovita od mnogih drugih priznatih ljekovitih biljaka, a njen korijen i podanak u nekim zemljama se ipak koriste u medicini. Šparoga djeluje kao blagotvorno sredstvo protiv zatvora, preporučuje se anemičnim osobama, upotrebljava se kao oblog protiv ekcema. Šparoga je odlična hrana za dijabetičare, slabašne osobe i rekonvalescente.

Ipak, najznačajnije je njeno diuretičko svojstvo. Šparoga se preporučuje pri otežanom mokrenju, osobama oboljelim od gihta, vodene bolesti i reume, ali se izričito zabranjuje bolesnicima s akutnom upalom zglobova, mokraćnih putova i prostate.

Ljekovitost šparoge potiče od asparaginske kiseline, odnosno aminokiseline, koja stimulira diurezu. Umnim radnicima dobro će doći kao stimulator protiv većih misaonih napora, ali zbog istih razloga nije pogodna za nervozne niti za one koji pate od nesanice.

I na kraju, da ne bude iznenađenja. Uzimate li šparoge u većim količinama i češće, mokraća će poprimiti karakterističan neugodan miris. To ne treba da vas zabrinjava, jer je upravo to dokaz da potiče izlučivanje otrovnih materija iz organizma.