Ciroza jetre (Cirrhosis hepatis) je difuzna, progresivna kronična upala jetre pri čemu propada jetreni parenhim, a umjesto njega javlja se fibrozno tkivo.
Proces započinje postepenim propadanjem, nekrozom hepatocita, što zatim zahvata i lobulus koji se sve više smanjuje dok praktički ne postane pseudolobulus. Proces je istovjetan u čitavoj jetri, i što je najgore, vrlo je podmukao, često bez ikakvih manifestacija, jer se simptomi počinju postepeno razvijati, odnosno pojavljivati. Potrebno je skrenuti pažnju na neke od tih simptoma obzirom na podmuklost procesa. Praktički prvi simptom koji se javi je meteorizam, tj nakupljanje gasova. Zatim slijede mučnine, što uzrokuje slabljenje apetita i bolovi u gornjem abdomenu. Jetra se povećava i otvrdne, te se javlja osjećaj bola i pritiska u predjelu jetre. U krvi se može dokazati povišenje bilirubina, a urobilinogen se također javlja u povišenoj koncentraciji u urinu. U kasnijem stadiju ovi se simptomi pojačavaju, a može doći i do otežanog disanja, jer se podigne dijafragma, zbog pojačanog nakupljanja gasova ili eventualno pojave ascitesa. Pojačava se sklonost krvavljenju iz nosa ili hemoroida kao i povraćanje krvi zbog prskanja žila u ezofegusu. Kod bolesnika predio abdomena je vrlo izražen i velik za razliku od ostalog dijela koji je jako izmršavio.
Boja kože je sivkasta, ili slabo žućkasta, a na pojedinim mjestima nalaze se proširene kapilare, koje ponekad izgledaju kao pauk (spider nevus) ili češće u obliku zvjezdica.
Interesantno pitanje je: Što uzrokuje cirozu jetre?
Pothranjivanje bjelančevinama svakako je jedan od uzroka što se može dokazati i čestim pojavama ciroza kod naroda, odnosno populacija koje unose malo bjelančevina u organizam.
Kod kroničnih alkoholičara, zbog lošeg apetita, te kroničnog oštećenja sluznice želuca, kao i otežane resorpcije, dolazi do deficita u prometu esencijalnih životnih namirnica. Protumačiti djelovanje alkohola na ovaj način krije u sebi mnoge manjkavosti, jer je poznato da, npr. od alkoholne ciroze mogu oboljeti i oni koji imaju potpuno adekvatnu ishranu. Najvjerojatnije je da alkohol, koji u količini od 80% popijenog dospije do jetre, a odlično je otapalo za mast, kod kroničnih alkoholičara postepeno otapa, odnosno degradira lipidnu membranu jetrine stanice. Za oksidaciju alkohola troši holin, ili sprječava neke vitamine iz grupe B, posebno vitamine B9 u B12 da dopru do jetre, a neophodni su za pravilnu diobu stanica i, što je posebno važno, u sintezi hemoglobina kod stvaranja crvenih krvnih zrnaca. Alkohol ne vodi odmah u cirozu jetre, već prvo, preko masne infilitrcije i alkoholnog hepatitisa, do ciroze. Proizlazi da je masna infilitracija, za koju postoji nekoliko razloga, dobra podloga da se sve to vremenom izrodi u cirozu jetre. U nekim slučajevima masna jetra može se sanirati umjerenijim načinom života: prestankom uzimanja masne gurmanske hrane, apstinencijom od alkohola i slično.
S druge strane, kod metaboličkih promjena, npr. u metabolizmu ugljikohidrata, zbog nedostatka inzulina, formira se masna infilitracija koju je teško regulirati, i redovito kod teških dijabetičara prelazi u cirozu. Dobra podloga za razvoj ciroze jetre su infektivni hepatitisi. U izvjesnom broju slučajeva, akutni oblici hepatitisa prelaze u kronične. Posebno je komplicirana situacija kod kroničnog agresivnog hepatitisa koji gotovo redovito prelazi u cirozu. Zbog toga, kod oboljenja od hepatitisa u akutnoj formi, treba biti posebno oprezan, da ti oblici ne pređu u kronični, posebno u agresivni što, kako rekosmo, u najvećem broju slučajeva vodi u cirozu.
Ženski spol treba, posebno pozvati na povećanu opreznost kod oboljenja od akutne forme hepatitisa, da se ne izrodi u nešto mnogo gore. Napomenuti je još da u ovakvim slučajevima neki faktori posebno pogoduju pojavi procesa ciroze: malarija, tuberkuloza i sl.
Unutar tkiva jetre, počevši od stanice, žuč se sakuplja u sitnijim, zatim sve krupnijim i širim žučnim vodovima. U normalnim uslovima žuč teče od hepatocita do terminala koji mogu biti ili dvanestopalačno crijevo ili žučna kesica. U slučaju upale ili zastoja žuči iz različitih razloga, u žučnim vodovima dolazi do zastoja žuči što vodi do kronične žutice, koja u daljem stadiju razvitka prelazi u bilijarnu odnosno opstrukcionu cirozu. Postoje i mnogi drugi razlozi za nastanak ciroze jetre kao što je insuficijencija srca i drugo, pa bismo obzirom na tu činjenicu, u grubim crtama sve ciroze jetre mogli podijeliti na:
* Alkoholnu (Cirrhosis hepatis alcocholica), Laenekovu ili portnu cirozu,
* Bilijarnu, primarnu i sekundarnu cirozu (Cirrhosis hepatis, biliaris),
* Kardijalnu jetru, cirozu u toku bolesti srca, kadijalnu cirozu (Cirrhosis hepatis cardialis),
* Pigmentsku cirozu, primarnu idiopatsku hemohromatozu ili bronzani diabetes (Haemochromatosis primaria idiopathica) i
* Hepatolentikulsku degeneraciju ili Wiilsonovu bolest.
Različiti utjecaji mogu dovesti do ciroze jetre, te sam početak tih utjecaja ne znači još uvijek cirozu. S time u vezi može se postaviti pitanje: Kada je jetra praktički postala cirotična, odnosno kada su različiti utjecaji doveli do ciroze jetre?
Po svemu sudeći, početak ciroze jetre može se ustanoviti anatomski, kada se zaključi da je proces izazvao takve irevirzibilne promjene na stanicama jetre, da je to dovelo do anomalija u intrahepatalnom krvotoku, posebno do anomalija u krvotoku vene porte. Oštećenje portalnog krvotoka zbog degradacije, ne samo stanica jetre već i arhitekture lobulusa, vodi i do povećanja portalnog pritiska, što za posljedicu najčešće ima pojavu ascitea. Pojava ascitesa nagovještava da je stadij takozvanog kompenzovanog oblika ciroze jetre prešao u dekompenzovani.
U organizmu, najčešće prilikom metabolizma bjelančevina, dolazi do stvaranja jednog toksičnog spoja - amonijaka. U krvi zbog toga uvijek postoji jedna fiziološka količina amonijaka, u rasponu od 29,4 do 47 mikro-mola/L, odnosno prema starim standardima 50-80 mikro-grama/100 m. Jetra amonijak prevodi u jedan netoksični spoj koji se naziva urea, koja se zatim iz organizma eliminira mokraćom. Pošto je u cirozi jetra oštećena u svojim funkcijama, postoji mogućnost da ne može prevesti sav amonijak u ureu. To je razlog nakupljanja amonijaka u krvi odnosno plazmi iznad fiziloških granica. Amonijak djeluje na centralni nervni sistem, što je jedan od razloga hepatičke kome. Istina, postoje i drugi razlozi zbog kojih bolesnici sa teškim oštećenjima jetre zapadnu u hepatičnu komu.
Ostali momenti vezani za cirozu jetre opisani su na odgovarajućim mjestima.
Postoje načini za zaustavljanje ili barem usporavanje napredovanja procesa koji vode u cirozu, ili ako je ciroza već tu za usporavanje njenog napredovanja. Veliku pomoć u tim nastojanjima može pružiti i ljekovito bilje. Ljekovito bilje koje može da posluži u borbi protiv ciroza jetre: Kupus, maslačak, kleka, crni luk, artičoka, sikavica, rusa, kukuruz i crna rotkva.
Nema komentara :
Objavi komentar