Ljekovita vrbovica

Ljekovita Vrbovica ima latinsko ime Epilobium parviflorum. Vrbovlca je kod nas dosta nepoznata ljekovita biljka. Nije bila opisana ni u jednoj poznatoj knjizi o ljekovitom bilju, i tek je predstavljena u prvom izdanju knjige "Zdravlje iz Božje ljekarne" pa je tada započeo njezin pravi pobjednički pohod kao ljekovite biljke koja liječi oboljenja prostate.

U najkraćem je roku Vrbovica postala poznata po cijeloj Europi i izvan nje. Zbog velikoga broja vrsta vrbovice došlo je zacijelo i do nesigurnosti. Od ljekovitih vrsta valja spomenuti sljedeće: ružičastu vrbovicu (Epilobium roseum), sitnocvjetnu vrbovicu (Epilobium parviflorum), planinsku vrbovicu (Epilobium montanum - još neka narodna imena: šumska vrbovica, svilovina), tamnozelenu vrbovicu (Epilobium obscurum), lancetastu vrbovicu (Epilobium lanzeolatum), brežuljkastu vrbovicu (Epilobium collinum), močvarnu vrbovicu (Epilobium palustre), šljunkovitu vrbovicu (Epilobium flefscheri) i alpsku vrbovicu (Epilobium anagallidifolium).

Sve ljekovite vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedo-ružičaste ili skoro bijele boje. Cvjetovi su nasađeni na duguljastim, tankim sjemenim mahunama iz kojih nakon pucanja ispadaju sjemenke s bijelim, pamuku sličnim dlačicama. Kod spomenutih ljekovitih vrsta beremo cijelu biljku, dakle stabljiku s listovima i cvjetovima, pri čemu treba paziti da ju otkinemo po sredini - inače jako lako pukne, tako da mogu ponovno istjerati novi bočni izdanci. Nabrane biljke režemo još svježe. I u najtežim slučajevima pijemo dnevno samo dvije šalice čaja od vrbovice i to jednu šalicu ujutro natašte i jednu uvečer. To ne znači da možemo izostaviti posjet liječniku. U svakom slučaju kod svake teže bolesti valja se posavjetovati s liječnikom.

Dvije vrste vrbovice koje s drugim, sitno cvjetastim vrstama jedva da možemo zamijeniti, ne smijemo brati. To su dlakava vrbovica (Epilobium hirsutum) i vrbolika (Epilobium angustifolium). U prve su cvjetovi veličine nokta na palcu i purpurno crvene boje. Često ju nalazimo u velikim grmolikim skupinama, visoka je do 150 cm, u plitkim vodama iIi uz njih. Stabljika i listovi su mesnati i na donjoj strani malo dlakavi. Poznati austrijski botaničar Richard Willfort, koji vrbovicu kao ljekovitu biljku vrlo dobro pozna, u svojoj ju knjizi ne spominje. Mogli bi ju, kako je rekao, vrlo lako zamijeniti s dlakavom vrbovicom, koja, za razliku od sitno-cvjetne vrbovice, ima najmanje pet puta veće cvjetove, mesnatiju peteljku i listove, znatno je viša i suprotna djelovanja. Vrbolika, koja se u narodu naziva i kiprej, kiprovina, ciperje, vrbova ružica, noćurak, visoka je do 150 cm, najčešće raste na šumskim proplancima, rubovima šuma, krčevinama i malinovom grmlju. Veliki purpurno crveni cvjetovi stoje na dugim, piramidnim, labavim grozdovima na crvenkastoj stabljici. Vrboliku nalazimo u velikom broju, a njezini cvjetovi blistaju kao vatreno-crvena ploha.

Mnogi oboljeli na prostati mogu uz pomoć vrbovice opet ozdraviti, čak često i tako da se ne moraju podvrći operaciji. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju. U svakom slučaju potrebno je savjetovati se s liječnikom.

Način uporabe Vrbovice u liječenju

Priprema čaja: 1 vrhom punu čajnu žličicu bilja stavimo na četvrtinu litre vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji. Pijemo samo dvije šalice dnevno, ujutro natašte i uvečer pola sata prije večere.