Peršin je svima nama jako poznata biljka. Ipak, peršin je poznatiji kao začin nego kao lijek.
Peršin je dvogodišnja biljka s bijelim, tankim i repastim korijenom. Stabljika je gola, malo žljebasta i uglasta. Listovi su različitog oblika. Cvjetni vjenčić je žućkasto-zelene boje. Peršin nema visoko-kaloričnu vrijednost ali je zato izuzetno bogat mineralima i vitaminima, što ga svrstava u red visokokvalitetnih namirnica i ljekovitih sredstava.
Nakon šipka i borovnice, u peršinovom listu ima najviše vitamina C. U 100 grama lista peršina ima čak 170 miligrama vitamina. Bogat je još provitaminom A, vitaminima grupe B, čak i tako rijedak vitamin B12 ( koji je značajan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca). Ništa manje nije impresivno ni bogatstvo peršina mineralnim sastojcima. Samo u 100 grama peršinovog lista ima oko 1630 miligrama minerala, od čega polovinu zauzima visokovrijedan kalij. Tome treba dodati i značajnu prisutnost željeza, kalcija, mangana, magnezija, bakra.
Lišće peršina valja uzimati u svježem stanju, jer jedino tako zadržava svoja bitna svojstva. Ne valja ga sušiti niti konzervirati, može se, međutim, zamrznuti. Može se i zimi uzgajati bez naročitih poteškoća, u sanducima na terasi ili u sobi. Peršinov list je izuzetno djelotvoran kao sredstvo koje poboljšava izlučivanje štetnih materija iz organizma, a povoljno utječe na cirkulaciju i uopće na srčane smetnje.
Stanište peršina su vrtovi.
Ljekoviti dio biljke: U proljeće i jesen kopa se korijen. Sjeme se sakuplja neposredno prije sazrijevanja, a cijela biljka kada je u cvatu.
Ljekovito djelovanje: Peršin se ubraja u ljekovito bilje što sprečava nadimanje, umiruje grčeve i djeluje protiv vrenja u crijevima. Već male količine peršina mogu izazvati probavne procese, odvojiti vodenom bolešću izazvane nakupine vode u nogama, osrčju te prsnoj i trbušnoj šupljini. Lagano pospješuje menstruaciju. Ubraja se u biljke koje otvaraju. Ne smije se upotrebljavati kod upalnih procesa u bubrezima.
Nema komentara :
Objavi komentar