Kao ljekovita biljka kopriva je još i danas iznimno važna za liječenje. Poznavali su je i koristili još u srednjem vijeku. Grčki joj je liječnik Dioskorid pripisivao blagotvorno djelovanje kod opće slabosti, probave i izlučivanja mokraće, »čišćenja krvi«, kašlja, rana, čireva i krvarenju. U knjigama o ljekovitom bilju iz 16. stoljeća ta su znanja jednostavno preuzeta. I danas u narodnoj medicini dobro poznajemo primjenu koprive, ali bi je trebalo rabiti još češće.
URTICAE HERBA ili URTICAE FOLIUM: Za vrijeme cvatnje ubiremo nadzemne dijelove biljke ili samo listove. Droga koju možemo nabaviti u ljekarni još uglavnom potječe s prirodnih staništa, ako se kopriva zbog raznovrsne primjene često uzgaja.
Osušena je gotovo bez mirisa i ima tek blago gorak i trpak okus. Svake je godine priredimo nešto više, jer je bez poteškoća i ubiremo i sušimo.
URTICAE RADIX: Podzemne izdanke i korijenje iskopavamo u jesen ili rano proljeće.
Stanište biljke i rasprostranjenost: Obje vrste za rast trebaju tla koja sadrže velike količine dušika. Velika je kopriva trajnica s puzavim, razgranatim podankom, dvodomna je, oprašuje ju vjetar. Mala je kopriva jednogodišnja biljka sa žućkastim korijenom i razgranatom stabljikom, jednodomna je, a najčešće raste u blizini naselja.
Djelovanje i uporaba koprive: Zeleni dijelovi zbog velike količine kalija djeluju diuretički. Kopriva umanjuje razinu šećera u krvi, pa se stoga nalazi u brojnim čajnim mješavinama koje koristimo kod povišenoga šećera. Vrlo djelotvorno olakšava reumatske tegobe (antiflogistik). Djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Zeleni se dijelovi često koriste u homeopatiji, kod ekcema koje uzrokuje virus herpesa te kod uloga i reume. Korijen najčešće koristimo kod otežanog mokrenja zbog povećane prostate. Lektini i polisaharidi iz korijena utječu na metabolizam hormona testosterona kao i na mehanizam stanične diferencijacije, možda i imunološke modulacije. Daljnjom primjenom pripravaka iz korijena olakšavamo tegobe kod povećane prostate (adenom I. i II. stupnja) iako se veličina same žlijezde ne smanjuje. Zelene dijelove biljke i listove koristimo kao pomoćni lijek kod reumatskih tegoba. Zbog antiflogističnog djelovanja koje se vjerojatno temelji na sprječavanju nastanka prostaglandina bitno se umanjuje bol, kako pri kretanju, tako i u mirovanju. Pretpostavlja se da dimer kavene i jabučne kiseline, po strukturi sličan salicilnoj kiselini, analogno djeluje i kod upalnih procesa. Čaj koristimo za ispiranje mokraćnih organa, za sprječavanje stvaranja pijeska u bubrezima, za povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu.
Čaj od koprive: Jednu do dvije čajne žličice mljevenog korijenja stavimo u hladnu vodu, ugrijemo do vrenja i kuhamo još minutu. Pripravak potom treba odstajati 10 minuta. Popijemo dvije do tri šalice nezaslađenog čaja na dan. Od tri do četiri čajne žličice zelenih dijelova biljke spravljamo oparak. Pijemo tri do četiri puta na dan, po jednu šalicu uvijek svježe spravljenog čaja.
Neželjena djelovanja koprive: Kod primjene korijena vrlo rijetko mogu nastupati blage želučane i crijevne tegobe.
Nema komentara :
Objavi komentar