Imela

Naziv roda Viscum potječe od latinskih riječi »lijepak« ili »ptičji lijepak«. Od bobica imele Rimljani su izrađivali lijepak kojim su hvatali ptice selice koje su letjele prelo apeninskog poluotoka i tražile mjesto za odmor. Stari Germani i Gali slavili su imelu kao svetu biljku. U Engleskoj je još i danas nezaobilazan božićni ili novogodišnji ukras. U svrhu liječenja koristili su je još Hipokrat i njegovi suvremenici. Posljednja izvješća o njezinoj primjeni kod kuge pronalazimo u srednjem vijeku, a te su spoznaje kasnije pale u zaborav. Tek je župnik Kneipp ponovno počeo koristiti imelu kod ženskih bolesti, grčeva i epilepsije u djece. I danas se za nju zanima znanstvena medicina, tako da su sastojci i njihovo djelovanje dobro istraženi.

VISCI HERBA: Kao drogu koristimo osušene ili svježe razlistale mladice, cvjetove i plodove. Ubiremo ih od ožujka do travnja te u rujnu ili listopadu. Droga ima karakterističan miris i gorak, kiselkast okus.

Raste kao polunametnik na gotovo svim vrstama listopadnog drveća, osim na bukvama.

Kod degenerativnih upalnih bolesti zglobova, potkožnim injekcijama iscrpinom od imele potičemo lokalne upale, koje refleksno pojačavaju nastanak i ispuštanje kortizona u organizmu te imunološke reakcije, čija je posljedica antiflogistični učinak. Imela utječe i na krvotok, snizuje visok krvni tlak i djeluje blago sedativno. Još nije posve objašnjeno koje aktivne tvari pokreću takvo djelovanje. Uzimanje čaja i njegovo djelovanje osobito je sporno kod krvnoga tlaka, iako je u posljednje vrijeme u pokusima na životinjama to djelovanje nedvojbeno potvrđeno. To bi mogli biti flavoni, lignani i amini. U narodnoj medicini imelu upotrebljavamo kod vrtoglavice, visokog daka i bolesti zglobova. Gotove pripravke koristimo u obliku injekcija kod liječenja različitih tumora, gdje vjerojatno djeluju viskotoksini i lektini. Viskotoksini u razmjerno visokim koncentracijama djeluju neposredno citostatički, a nasuprot tome lektini u malenim količinama stimuliraju imunološki sustav. Antropozofi su još davno preporučivali uporabu bijele imele u liječenju tumora, pa je taj način liječenja počela ispitivati i suvremena medicina. Standardizirane iscrpine iz bijele imele u onkologiji koristimo za paliativno liječenje (za poboljšavanje simptoma, a ne za liječenje uzroka). Prikladne su za terapiju prije operacija i nakon njih, ali i za sprječavanje ponovnog nastanka raka, no isključivo pod liječničkim nadzorom.

Čaj od imele uvijek spravljamo s hladnom vodom. Jednu do dvije čajne žličice droge 12 sati držimo u hladnoj vodi. Prije uzimanja posve ga malo ugrijemo. Pijemo ga više mjeseci, po dvije šalice na dan, ujutro i navečer.

Moguća neželjena djelovanja: Bijelu imelu nikada ne upotrebljavamo kod kroničnih zaraznih bolesti, npr. tuberkuloze, ili kod alergija. Kod intravenozne uporabe može doći do preosjetljivosti i izrazita sniženja krvnoga tlaka.