Iako je najpoznatiji kao jedan od prvih vjesnika proljeća, jaglac je ujedno i ljekovit.Ljekovitost jaglaca prepoznata je u 15. stoljeću, a osobito se koristio kod paraliza koje su bile posljedica moždanog udara. Danas se kao sredstvo za iskašljavanje i blagi sedativ koriste dvije vrste jaglaca. Obični jaglac (Primula vulgaris) koji se prepoznaje po prizemnim listovima i cvjetnim stabljikama kod nas je mnogo češći, ali nešto slabijeg djelovanja od ljekovitog jaglaca ili jagorčike (Primula veris).
Ova biljka sadrži čitav niz ljekovitih tvari, prije svega saponin koji djeluje na smekšavanje i rastvaranje sluzi. Saponin je uglavnom sadržan u korijenu, ali su spojevi saponina sadržani i u zelenoj čaški cvijeta i u listovima pa cvjetove treba brati zajedno s čaškom. Osim toga, zelena čaška sadrži vitamin C. Jaglac je kao jedna od prvih proljetnih biljaka neobično važan jer liječi sve katare, prekomjernu sluz, kašalj i gripozne pojave koje se pojavljuju krajem zime.
Nadoknađuje u organizmu istrošeni vitamin C. Jaglac se preporučuje kao lijek kod teških bronhalnih katara, upale pluća ili hripavca. Osim toga, korijen, a i cvjetovi jaglaca, djeluju na čišćenje krvi i izlučuju sve one otrovne tvari koje utječu na stvaranje bolesti gihta i reumatizma.
Obični jaglac prvi je vjesnik proljeća. Mladi listovi izuzetno su bogati vitaminom C, a može ih se jesti na salatu, u juhama, miješanim varivima i vitaminskim čajevima . Iako nije osobito ukusno, pomaže protiv proljetnog umora. Ovu vrstu jaglaca naći ćemo u cvatu od kraja veljače do travnja, najviše na sunčanim, suhim livadama i obroncima, u voćnjacima, uz grmlje i na svjetlijim mjestima u listopadnim šumama. Lišće jaglaca ubrajamo među najbogatije izvore vitamina C.
Za pripremu svježih salata mogu se upotrebljavati samo posve mladi listovi. Iako nisu osobito ukusni, mogu se jesti usitnjeni i izmiješani s drugim biljem. Od mladih listova mogu se priređivati juhe i miješana variva, umaci i vitaminski čajevi. Budući da sadrže tragove saponozida ne treba ih jesti u prevelikim količinama .
Želite li uzgojiti jaglace u vrtu, obični jaglac posadite u bogatu, vlažnu zemlju i laganu sjenu (npr. ispod voćaka). Rani (ljekoviti) jaglac bolje će uspijevati na područjima sličnijim njegovu prirodnom planinskom staništu, tj. na dobro dreniranom sunčanom tlu. Jaglace je najjednostavnije razmnožiti dijeljenjem busenova , a posađene biljke dobro je malčirati.
Od cvjetova jaglaca rade se mnogi ljekoviti pripravci. Cvjetovi jaglaca mogu se pomiješati s jednakim dijelovima brezova i koprivina lista te od njega pripravljati čaj koji se upotrebljava za proljetno “čišćenje krvi”. Takav čaj pije se polagano, od dva do tri puta na dan.
Nadoknađuje u organizmu istrošeni vitamin C. Jaglac se preporučuje kao lijek kod teških bronhalnih katara, upale pluća ili hripavca. Osim toga, korijen, a i cvjetovi jaglaca, djeluju na čišćenje krvi i izlučuju sve one otrovne tvari koje utječu na stvaranje bolesti gihta i reumatizma.
Obični jaglac prvi je vjesnik proljeća. Mladi listovi izuzetno su bogati vitaminom C, a može ih se jesti na salatu, u juhama, miješanim varivima i vitaminskim čajevima . Iako nije osobito ukusno, pomaže protiv proljetnog umora. Ovu vrstu jaglaca naći ćemo u cvatu od kraja veljače do travnja, najviše na sunčanim, suhim livadama i obroncima, u voćnjacima, uz grmlje i na svjetlijim mjestima u listopadnim šumama. Lišće jaglaca ubrajamo među najbogatije izvore vitamina C.
Za pripremu svježih salata mogu se upotrebljavati samo posve mladi listovi. Iako nisu osobito ukusni, mogu se jesti usitnjeni i izmiješani s drugim biljem. Od mladih listova mogu se priređivati juhe i miješana variva, umaci i vitaminski čajevi. Budući da sadrže tragove saponozida ne treba ih jesti u prevelikim količinama .
Želite li uzgojiti jaglace u vrtu, obični jaglac posadite u bogatu, vlažnu zemlju i laganu sjenu (npr. ispod voćaka). Rani (ljekoviti) jaglac bolje će uspijevati na područjima sličnijim njegovu prirodnom planinskom staništu, tj. na dobro dreniranom sunčanom tlu. Jaglace je najjednostavnije razmnožiti dijeljenjem busenova , a posađene biljke dobro je malčirati.
Od cvjetova jaglaca rade se mnogi ljekoviti pripravci. Cvjetovi jaglaca mogu se pomiješati s jednakim dijelovima brezova i koprivina lista te od njega pripravljati čaj koji se upotrebljava za proljetno “čišćenje krvi”. Takav čaj pije se polagano, od dva do tri puta na dan.
Recepti za čaj protiv kašlja, ljekovito vino...
Protiv dugotrajnog kašlja pomaže mješavina od 40 g korijena jaglaca, 20 g sjemenki anisa, 2 g sjemenki komorača i 20 g lista podbjela – od jedne žličice mješavine pripremi se čaj koji se pije od dva do tri puta na dan, zaslađen medom.
Za pripremu ljekovitog vina od jaglaca staklena tegla rastresito se napuni svježim cvijetom i listom jaglaca te prelije do vrha bijelim vinom. Teglu zatvorimo i stavimo na toplo mjesto. Nakon tri tjedna procijedimo i prelijemo u staklenu bocu. Ovo se je vino tradicionalno koristilo za jačanje srca, a uzimalo se tako da bi se tri puta dnevno po 1 velika žlica ovoga vina rastopila u čaši vode.
Cvjetovi ranog jaglaca koriste se za ukrašavanje hrane i slatkiše
Rani jaglac, proljetni jaglac ili jagorčika (Primula veris) trajna je biljka koja za razliku od običnog jaglaca nosi na vrhu stabljike cvjetove složene u štitasti cvat koji je nagnut na jednu stranu. Cvate od ožujka do svibnja . Ova lijepa biljka raste na brdskim livadama izloženim suncu, u svjetlijim listopadnim i miješanim šumama te na njihovim rubovima, među grmljem, osobito na brežuljcima s vapnenastom podlogom.
U zemljama srednje Europe ovaj se jaglac češće iskorištava za jelo od običnog jaglaca. U Njemačkoj najviše koriste cvjetove koji imaju ugodan, slatkasti miris. Od vjenčića svježih cvjetova posebnim postupcima pripremaju jaglačevo vino i ocat, a osušene slatkaste vjenčiće stavljaju u juhe i kolače. I listovi se koriste kao proljetno povrće koje se dodaje u salate, juhe i variva.
Nema komentara :
Objavi komentar