Osim pučke uporabe za pranje različitih kućnih predmeta i rublja, korijen sapunike dobro utječe i na razna oboljenja.
Poznata je i po tome što se prije koristila za pranje, te su je rabili i Grci i Rimljani. Sa sapunikom su prali vunu te je i dobila ime Herba lanaria - Plinije.
Biljka je to visine do 80 cm, s ovalnim, eliptičnim, nasuprotnim, cjelovitim listovima. Cvijet je bijeli i ružičast, a cvijeta na gornjem djelu stabljike. Korijen joj je jak i razgranat. Plod je tobolac, s crnim okruglim sjemenkama. Cvate od srpnja do kolovoza.
Bez naročitog je mirisa i sladunjavog je, sluzavog, malo ljutog okusa. Raste na vlažnim mjestima kao što su lugovi, živice, uz potoke, obale rijeka, livade, a dosta se gaji i kao ukrasna biljka u vrtovima.
Lišće sapunike beremo prije cvatnje i sušimo na toplom mjestu u sjeni. Vadi se korijen sapunike dvogodišnje biljke u proljeće ili jesen, kojeg očistimo od zemlje te izrežemo na sitne komadiće i sušimo na toplom i prozračnom mjestu na suncu, i to dosta brzo ili u sušari. Suhu drogu pohranimo u odgovarajuću ambalažu.
Zapadna pučka medicina rabi sapuniku za liječenje bolesti krvi, bolesti jetre, bolesti kože. bolesti bubrega, za čišćenje krvi, za liječenje bronhitisa, akni, žučnih tegoba, gihta, žutice, kašlja, depresivnog kašlja, iritacije lože, kožnih simptoma, ekcema, kroničnog zatvora, komplikacije sa želucem, katara želuca, reumatskih bolesti, artritisa, kod metaboličkih bolesti, dijabetesa, sifilisa, katara crijeva, komplikacija s crijevima, za jače izlučivanje mokraće, za pranje lica i tijela, itd.
List sapunike rabi se također kao ljekovito sredstvo za liječenje bolesti krvi i to za čišćenje, kao i za liječenje bolesti kože. Znanstvena istraživanja potvrđuju citotoksičnost sastojaka sapunike te se rabe u laboratorijskim istraživanjima.
Osim pučke uporabe za pranje različitih kućnih predmeta i rublja, korijen sapunike u pravilnim i propisanim dozama dobro utječe na razna oboljenja.
Nema komentara :
Objavi komentar