Maceriranje korijena ljekovitog bilja

Maceracija bilja najčešće traje od 8-15 dana (ovisno o temperaturi okoline). Često se u farmaceutskoj industriji koristi i postupak ubrzane maceracije - perkolacija, pri čemu se ljekovito bilje ispire s otapalom (alkohol, voda), no nećemo o tome.

Maceracija bilja provodi se u posudama (metalne ili staklene) koje ne utječu na proces, a mogu se dobro zatvoriti. Bilje predviđeno za maceraciju može biti svježe ili suho. Svježe bilje prelijeva se koncentriranim alkoholom (96% vol. alkohola) u omjeru 1:1 s vodom, a osušeno bilje u omjeru 1:1:1, tj. bilje (težinski), alkohol i voda, odnosno ako rabimo rakiju 45-50% odnos je 1:2. To su najčešći omjeri, a izuzetke ćemo posebno istaknuti. Maceraciju provodimo prvo vaganjem usitnjenog bilja prema veličini posude, zatim dolijemo alkohol koji prekriva bilje, posudu zatvorimo i dnevno protresemo. Nakon dva tjedna odlijemo tekućinu (macerat), a iz bilja istisnemo preostalu tekućinu te iscijeđenu tekućinu i macerat pomiješamo i dobro zatvorimo te spremimo na tamno mjesto.

Sljedeće biljke pogodne su za maceriranje i destiliranje s rakijama i najčešće se koriste:

1. Anđelika (Angelicae radix) poznata je srednjoeuropska ljekovita biljka. Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u želučanim aperitivima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.).

Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan napitak protiv svih bolesti — theriaks. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista). Theriaks se pripremao kuhanjem sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrhe) u crnom vinu. Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.

Recept za pripremu terijaka (približan): Anđelika 5 g, cimet 1 g, kardamon 1 g, mak 5 g, myrha (rujevina) 5 g, odoljen 0,5 g, šafran 1 g, željezni sulfat 5 g, crno vino cca 100 g i med 10 g.

Napomena: Uz pripremu ovog čestog sastojka u »švedskim gorčicama« (grenčicama), isti se obično izvodi iz originalnih recepata a dodaje se švedskoj grenčici. Potrebna količina terijaka navedena u prethodnom receptu i dodaje se u 1,5 litru rakije, koja je uobičajena količina za jednu smjesu grenčice.

2. Arnika - brđanka (Arnicae radix) koristi se kao macerat u gorkim travaricama i likerima. Ljekovitost tog macerata podudara se sa svojstvima macerata omana pa se mogu i zamijeniti, iako ujedinjeni djeluju učinkovitije, a što se posebno ističe u pripremi manje i više složenih eliksira.

3. Iđirot (Calami rhizoma) koristi se kao najčešće upotrebljavan macerat u svim poznatim gorkim likerima i aperitivima, jer posjeduje niz dobrih zdravstvenih osobina, te daje izrazito dobar miris i okus u pripravama u kojima se koristi.

4. Ljupčac (Levestici radix) se često uzgaja u Zapadnoj Europi i koristi kao macerat koji se dodaje gorkim likerima koji imaju »finu« aromu (»alpski likeri«, tzv. »Ambruške kapljice« itd.) a ima i vrlo značajno zdravstveno djelovanje.

5. Odoljen (Valerianae radix) je poznata biljka koja djeluje umirujuće na živčani sustav. U gorkim likerima nalazi se u malim količinama kao macerat i destilat. Tu treba naglasiti da njegovu upotrebu treba minimalizirati, radi jakog mirisa.

6. Oman (Helenii radix) je poznata biljka naših močvarnih krajeva. Maceratom omana liječe se želučane tegobe te bolesti pluća i dišnog sustava, pa se koristi u gotovo svim složenijim travaricama.

7. Sladić (Liquritiae radix) je tipična mediteranska biljka od čijeg se macerata (kuhanjem u vodi) priprema sirup za iskašljavanje, a od alkoholnog macerata priprema se destilat, koji je osobito zastupljen u poznatim »bitterima« (»Boonekampu«, »Stonsdorferu«, »alpskom likeru« itd.). Tu treba naglasiti da je i macerat sladića značajan u manje složenim, a i složenim travaricama, jer bitno ublažuje (»pokriva«) gorke komponente izrazito gorkih biljaka (srčanik, kičica, pelin, stolisnik).

8. Srčanik (Gentianae radix) je nezaobilazni sastojak svih gorkih likera i aperitiva, odnosno bittera. Treba ga vrlo oprezno i u malim količinama koristiti pri izradi travarica, zbog izrazito gorke »note«.

Za proizvodnju gorkih likera koriste se i neke druge ljekovite biljke: đumbir (Rhizoma Zingiberis), ginseng (Rhizoma Galage minoris), šafran (Rhizoma Zedoarae), perunika bogiša (Rhizoma Irdis), petoprsta (Rhizoma Tormentilliae) itd.