Ljute tvari ili acria do sada su se rijetko, svrstavale u posebnu skupinu, poput gorkih tvari, iako im je skupni učinak bio poznat.
S obzirom na kemijsku gradu, do danas poznate ljute tvari dijelimo na: fenolne spojeve (miristicin, elemicin, izoeugenol, asaron, safrol), amide u papru i paprici, ulja gorušice kod krstašica i sulfidne spojeve u raznim vrstama luka. Kod podraživanja receptora za temperaturu i bol nastaju ljuti okus i osjet. Usto, neke aktivne tvari djeluju i kao lokalni anestetik, druge kožu nadražuju tako snažno da uzrokuju upalu, a neke djeluju antibiotički i baktericidno.
Ljute tvari potiču izlučivanje sline i, refleksnim putem, peristaltiku želuca i crijeva. Neke ljute tvari stimuliraju centar za disanje i vazomotorični centar. Kod unutarnje primjene poboljšavaju probavu i rastjeruju vjetrove. Koristimo ih kod reumatskih i mišićnih bolesti za utrljavanje u kožu. Zbog nadraživanja kože uzrokuju izlučivanje tkivnih hormona (npr. histamina, bradikinina, prostaglandina), pri čemu nastaje primarna upala. Posljedica tog lokalnog nadraživanja jest izlučivanje različitih unutarnjih medijatora, čiji je učinak poželjan. Na taj način ljute tvari stimuliraju obrambene mehanizme organizma i pojačavaju nastanak kortikoidnih hormona, čije je djelovanje usmjereno protiv upalnih procesa i bolesti mišića pri najrazličitijim vrstama reumatizma.
Ulja gorušice glikozidi su koji sadrže sumpor. U biljkama se nalaze u nehlapivim oblicima. Kod ozljede tkiva, iz glikozida pod utjecajem enzima mirozinaze nastaju hlapiva ulja gorušice oštra mirisa i nehlapive tvari oštra okusa. Pored utjecaja na probavne organe i kožu, hlapiva ulja gorušice djeluju snažno antibakterijski.
Nema komentara :
Objavi komentar