REPUH (Petasites officinalis) Fam. Compositae

Popularni nazivi: veliki podbel

Opis: Zeljasta, višegodišnja mirišljava biljka sa dugim, snažnim i mesnatim korijenom. Stablo joj je pravo, jednostavno, prekriveno sitnim, mekim vlaknima i na sebi nosi male listiće (nalik na krljušti) crvenkaste boje. Bazalni listovi su raspoređeni u rozeti, širine do 1 m u prečniku: imaju srcasto-bubrežast oblik, nejednako su nazubljeni kratkim trouglastim zubcima, na poleđini su vlaknasti, a kasnije glatki. Cvjetovi su cilindričnog oblika, prljavo-bijele do ružičasto-ljubičaste boje, raspoređeni u vidu ansambla sitnih cvjetića na gornjem dijelu drške i to tako da podsjećaju na klip kukuruza. Smješteni su ispred listova. Crvenkasti, purpurni, roze (boja mesa) cvjetovi nam pomažu da razlikujemo ovu biljku od drugih vrsta, koje imaju slične listove, a prije cvetanja ih prepoznajemo po cjevastoj, obloj peteljci, za razliku od podbela kao i od bijelog repuha (Petasites albus), koji imaju rizome bez čvorova i tanke, cilindrične peteljke.

Petasites kabikianus, koji se također ubraja u ljekovite biljke, prepoznaje se po svojim vlaknastim listovima sa donje strane i cjevastim peteljkama.

Korijenje se sakuplja prije cvjetanja.

Stanište: Raste pored potoka, izvora, na vlažnim mjestima, periferiji šuma i u jarku.

Upotrebljivi dijelovi: Listovi i korijen.

Sakupljanje: Lišće se bere od maja do jula, kada je potpuno oformljeno. Korijenje se bere od marta do aprila, a najbolje je u septembru - oktobru. Pošto se očisti od zemlje, tanko korenje se isječe na male komade, ako je neophodno, rasiječe se i po dužini, i suši se na suncu ili toplom zraku.

Aktivna svojstva: Kalijumove soli, inulin, isparljivo ulje, baktericidne supstance (supstance koje uništavaju bakterije).

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), sudorifik (podstiče znojenje), adstrigens (izaziva stezanje), antiseptik (protiv klica).

Terapeutske indikacije: Grip, akne, furunkuloza (čiravost), ekcem (pojava crvenila, otoka i malih mjehurića na koži), respiratorna insuficijencija (slabost organa za disanje), kostobolja, epilepsija, dismenoreja (bolna menstruacija), disurija (otežano mokrenje).

Veliki i mesnati listovi se koriste u svežem stanju kao oblog kod luksacija (uganuća), edema (otoka), opekotina, malignih ulceracija (zloćudnog defekta kože i sluzokože), povreda, čireva.

Način upotrebe: 1 ravna kašičica korenja se ostavi da odstoji u vodi 12 sati; ujutro se malo zagrije i procijedi.

Oblog: Sveže i oprane listove izgnječiti drvenim avanom i koristiti u vidu obloga nekoliko puta tokom dana.

PODBEL (Tussilago farfara) Fam. Asteraceae

Popularni nazivi: konjski lopuh, bjelušina, repušina, marta, spodbel

Opis: Kada se na pašnjacima i brdašcima ne nazire nijedan vjesnik proljeća, dok oko jedva može zapaziti izlazak prvih vrbinih pupoljaka, podbel već pokazuje svoj žuti cvijet iznikao na vrhovima stabljike. Vlažni tereni, nagibi i kamenjari su pokriveni cvjetovima podbela, koji se pojavljuju mnogo ranije od listova. Veoma dobro uspijeva na glinenom zemljištu. Ovo su prvi cvjetovi koji se u toku godine mogu sakupiti, sušiti i čuvati. Podbel je zeljasta, mala, živopisna biljka, visoka 10-20 cm. Ima dugačak rizom koji prezimi ispod zemljine površine, debljine je olovke, a iz njega izrasta u februaru-martu više stabljika crvenkaste boje, prekrivenih uzdužno sitnim listićima. Ove stabljike nose na svom vrhu po jednu cvjetnu glavu zlatno-žute boje. Cvjetovi su prijatnog mirisa i neodređenog ukusa, otvaraju se samo po lijepom vremenu, a kada je vrijeme loše, zatvaraju se i povijaju nadolje. Cvjeta od februara do aprila. Žuti cvjetovi veoma rano nagovještavaju dolazak proljeća, a stranični cvjetići ostaju usamljeni na stablu, slično kao kod maslačka, ali oni zapravo podsjećaju na krljušti i purpurne su boje. Početkom maja se pojavljuju i osnovni listovi sa dugom drškom, zaobljeni i srcoliki, nazubljeni po ivicama. Listovi sa gornjeg dijela biljke su zelene boje, a donji su bjeličasti. Plodovi su ahenije, cilindričnog oblika.

Sakupljanje: Od ove biljke se sakuplja cvijet i list. Cvjetovi se beru još u fazi pupljenja, bez drški i to u proljeće prije nego što se sasvim razviju. Sakupljeni cvjetovi se stavljaju u korpe, da se ne bi izgnječili. Sušenje treba što prije obaviti, u tamnim prostorijama sa jakim strujanjem zraka, jer se presporim sušenjem cvjetovi jako brzo razviju pretvarajući se u pufne (paperjaste loptice). Iz istih razloga temperatura u prostorijama za sušenje ne smije biti previsoka.

Poslije sušenja, cvjetovi se čuvaju u papirnim džakovima (kesama) ili u fiokama, obloženim hartijom. Cvjetovi bez drške se u prvoj fazi cvjetanja sakupljaju u martu-aprilu. Listovi se sakupljaju poslije cvjetanja, u periodu maj-august. Suše se u tankim slojevima, u sjenci. Beru se mladi, ali ipak formirani listovi. Odlažu se naslagani jedan preko drugog u paketima, da se ne bi izlomili. Osušeno lišće se čuva u džakovima od jute.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije, inulin, tanini, gorka supstanca (tusilagin), galna kiselina, kalijumove soli, cinkova jedinjenja.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi moraju imati prirodnu žutu boju i dršku dugačku najviše 1 cm. Cvjetovi sa paperjastom glavom nisu za upotrebu. Listovi treba da su tamno-zelene boje. Pocrvenjele listove, umrljane hrđom ili napadnute insektima ne treba koristiti.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), emoliens (sredstvo za umekšavanje), antispastik (protiv grčeva).

Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija - dušnica), laringitis (upala grkljana), faringitis (upala ždrijela), bronhijalna astma (otežano disanje), pleurezija (zapaljenje plućne maramice), tuberkuloza pluća.

Čaj od podbela sa medom predstavlja pomoćno sredstvo u liječenju upornog kašlja i promuklosti, i treba ga piti u mlakom stanju tokom cijelog dana. Oprani i sveži listovi, kao i njihov sok, primijenjeni u vidu obloga, pomažu kod pneumonije (upale pluća), erizipela (crvenog vjetra) i kontuzija. Oblozi načinjeni od koncentrovanog dekokta od lišća, koriste se protiv tonzilitisa (upale krajnika). Stabljika cvjetova i listova se koristi u inhalaciji (nekoliko puta dnevno), kod kroničnog bronhitisa i insuficijencije respiratornog trakta (smanjene funkcije disajnih organa). Otoci na nogama se leče dekoktom od lišća podbela. Za astmu i bronhitis kod pušača, uzima se po 2-3 kašičice svježeg iscijeđenog soka iz listova, koji se pomiješa sa šalicom juhe ili mlijeka. Kod bolova u ušima, kapne se nekoliko kapi svježeg soka od lista u ušnu školjku. Protiv upale vena, priprema se kataplazma od ugnječenog lišća i sveže pavlake, i stavlja se na upaljena mjesta, a zatim se umota zavojem i platnom. Blagotvorno djeluje i mješavina lista i cvijeta od podbela, bokvice i gaveza: 2 kašičice ove mješavine dodaju se na 250 ml vrele vode (infuzija). Piti 3 šalice ovog čaja dnevno, zaslađenog medom.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu lista i cvijeta, staviti u 250 ml vrele vode; treba da odstoji kratko (30 sekundi do 2 minuta).

Kataplazma: Izgnječe se sveži listovi i stave na oboljelo mjesto.

Inhalacija: 1 puna žlica cvjetova i listova se potopi u toplu vodu i vrši se inhalacija (ispod ručnika). Ovo ponavljati više puta u toku dana.

Kupka nogu: Puna šaka listova se ostavi da odstoji kratko u odgovarajućoj količini vrele vode, a zatim se primjenjuje u obliku kupke.

Svjež sok: Svježe i oprane listove staviti u sokovnik. Uzimati 2-3 žličice dnevno, zajedno sa šalicom mlijeka, u slučaju astme i bronhitisa. Nekoliko kapi ovog soka unesenih u ušnu školjku, neutraliziraju bolove kod otitisa (upale ušiju).