Crni lopuh, lepuh

Petasites hybridus

U srednjem vijeku vjerovalo se da jak miris cvatova, koji se do sazrijevanja ploda izduže više nego dvostruko, može spriječiti kugu. Medicinski se zbog regulirajućeg i umirujućeg djelovanja upotrebljava kod smetnji probavnih organa. Ovu staru ljekovitu biljku, ipak bi zbog prisutnosti za jetru štetnih pirolizidinskih alkaloida u podanku, trebalo upotrebljavati suzdržano kao oparak ili samoniklo povrće. Također nije preporučljivo ni liječenje rana svježim listovima. Homeopatska uporaba biljke je izuzetak. Listovi su najveći u njemačkoj flori.

Matičnjak, pčelinja ljubica ili melisa

Na grčkome jeziku riječ melisa znači pčela. Pčele osobito vole tu biljku. Najlakše je raspoznajemo po listovima koji imaju ugodan limunast miris. Od 17. stojeću karmelićanski su redovnici u Parizu po tajnoj recept uri od matičnjaka, limunove kore, muškata, cimetove kore i klinčića sastavili pripravak za najrazličitije bolesti. Nakon gotovo 400 godina još se uvijek koristi, a prihvaćen je čak i u nekim suvremenim farmakopejama.

MELISSAE FOLIUM: Listove ubiremo neposredno prije cvatnje i brzo ih sušimo. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama, no oni unatoč tome ubrzo gube ugodan limunast miris. Stariju drogu zbog trjeslovina koristimo za kupelji, koje vrlo pozitivno utječu na kožu. Matičnjak najviše koristimo svjež, jer ga možemo ubirati od svibnja pa sve do studenoga, dok se ne smrzne.

MELISSAE AETHEROLEUM: Pravo hlapivo ulje destilirano iz matičnjaka iznimno je skupo. U kozmetičkim pripravcima od matičnjaka najviše se koriste eterična ulja slična sastava i mirisa. Ta se ulja destiliraju od različitih vrsta vlaske (Cymbopogon) ili posebne vrste eukaliptusa s mirisom limuna.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Domovina matičnjaka jest Sredozemlje. Danas je rasprostranjen po cijeloj Europi, jer se za farmaceutsku industriju uzgaja u vrtovima i poljima. U nas raste samoniklo po krčevinama, starim zidovima i vinogradima u submediteranskim kopnenim brdskim (dinarskim) područjima. U ostalim se krajevima često uzgaja u vrtovima jer se dobro razmnožava sjemenom ili dijeljenjem. I uzgoj i uporaba svakako su preporučljivi jer je matičnjak svojim blagim i ujednačenim djelovanjem prikladan za djecu.

Srodne vrste ovoj biljci: Skupini usnača pripada mnogo ljekovitih biljaka koje sadrže hlapiva ulja različita sastava i trjeslovine posebnog tipa.

Djelovanje matičnjaka i upotreba u liječenju: Pri vanjskoj i unutarnjoj uporabi pripravci od matičnjaka djeluju karminativno, ublažavaju grčeve, djeluju antibakterijski i blago sedativno. Ponajprije ih koristimo za ublažavanje živčanih bolesti, živcima izazvanih želučanih i crijevnih tegoba, te kod zatvora, migrene i živčanih srčanih tegoba. Poboljšavaju apetit (osobito u djece). Vodena iscrpina ima antivirusni, odnosno virustatični učinak, osobito na virus Herpes simplex. Pritom djeluju trjeslovine, ružmarinska kiselina i derivati kavene kiseline koji se vežu na virus i sprječavaju njegovo prodiranje u nove stanice.

Čaj od matičnjaka: Od dviju čajnih žličica i šalice vode spravljamo oparak koji treba odstajati 10 minuta. Gaj pijemo više puta na dan. Najbolji je čaj od svježih listova. Iznimno je ukusan i zdrav za djecu i starije osobe, a pomaže i kod povraćanja trudnica. U slabih djevojaka i žena povoljno utječe kod slabe, bolne menstruacije. Možemo ga neprekidno piti dulje vrijeme.

Moguća neželjena djelovanja matičnjaka: Ni kod duže uporabe nema nuspojava.

PODBEL (Tussilago farfara) Fam. Asteraceae

Popularni nazivi: konjski lopuh, bjelušina, repušina, marta, spodbel

Opis: Kada se na pašnjacima i brdašcima ne nazire nijedan vjesnik proljeća, dok oko jedva može zapaziti izlazak prvih vrbinih pupoljaka, podbel već pokazuje svoj žuti cvijet iznikao na vrhovima stabljike. Vlažni tereni, nagibi i kamenjari su pokriveni cvjetovima podbela, koji se pojavljuju mnogo ranije od listova. Veoma dobro uspijeva na glinenom zemljištu. Ovo su prvi cvjetovi koji se u toku godine mogu sakupiti, sušiti i čuvati. Podbel je zeljasta, mala, živopisna biljka, visoka 10-20 cm. Ima dugačak rizom koji prezimi ispod zemljine površine, debljine je olovke, a iz njega izrasta u februaru-martu više stabljika crvenkaste boje, prekrivenih uzdužno sitnim listićima. Ove stabljike nose na svom vrhu po jednu cvjetnu glavu zlatno-žute boje. Cvjetovi su prijatnog mirisa i neodređenog ukusa, otvaraju se samo po lijepom vremenu, a kada je vrijeme loše, zatvaraju se i povijaju nadolje. Cvjeta od februara do aprila. Žuti cvjetovi veoma rano nagovještavaju dolazak proljeća, a stranični cvjetići ostaju usamljeni na stablu, slično kao kod maslačka, ali oni zapravo podsjećaju na krljušti i purpurne su boje. Početkom maja se pojavljuju i osnovni listovi sa dugom drškom, zaobljeni i srcoliki, nazubljeni po ivicama. Listovi sa gornjeg dijela biljke su zelene boje, a donji su bjeličasti. Plodovi su ahenije, cilindričnog oblika.

Sakupljanje: Od ove biljke se sakuplja cvijet i list. Cvjetovi se beru još u fazi pupljenja, bez drški i to u proljeće prije nego što se sasvim razviju. Sakupljeni cvjetovi se stavljaju u korpe, da se ne bi izgnječili. Sušenje treba što prije obaviti, u tamnim prostorijama sa jakim strujanjem zraka, jer se presporim sušenjem cvjetovi jako brzo razviju pretvarajući se u pufne (paperjaste loptice). Iz istih razloga temperatura u prostorijama za sušenje ne smije biti previsoka.

Poslije sušenja, cvjetovi se čuvaju u papirnim džakovima (kesama) ili u fiokama, obloženim hartijom. Cvjetovi bez drške se u prvoj fazi cvjetanja sakupljaju u martu-aprilu. Listovi se sakupljaju poslije cvjetanja, u periodu maj-august. Suše se u tankim slojevima, u sjenci. Beru se mladi, ali ipak formirani listovi. Odlažu se naslagani jedan preko drugog u paketima, da se ne bi izlomili. Osušeno lišće se čuva u džakovima od jute.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije, inulin, tanini, gorka supstanca (tusilagin), galna kiselina, kalijumove soli, cinkova jedinjenja.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi moraju imati prirodnu žutu boju i dršku dugačku najviše 1 cm. Cvjetovi sa paperjastom glavom nisu za upotrebu. Listovi treba da su tamno-zelene boje. Pocrvenjele listove, umrljane hrđom ili napadnute insektima ne treba koristiti.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), emoliens (sredstvo za umekšavanje), antispastik (protiv grčeva).

Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija - dušnica), laringitis (upala grkljana), faringitis (upala ždrijela), bronhijalna astma (otežano disanje), pleurezija (zapaljenje plućne maramice), tuberkuloza pluća.

Čaj od podbela sa medom predstavlja pomoćno sredstvo u liječenju upornog kašlja i promuklosti, i treba ga piti u mlakom stanju tokom cijelog dana. Oprani i sveži listovi, kao i njihov sok, primijenjeni u vidu obloga, pomažu kod pneumonije (upale pluća), erizipela (crvenog vjetra) i kontuzija. Oblozi načinjeni od koncentrovanog dekokta od lišća, koriste se protiv tonzilitisa (upale krajnika). Stabljika cvjetova i listova se koristi u inhalaciji (nekoliko puta dnevno), kod kroničnog bronhitisa i insuficijencije respiratornog trakta (smanjene funkcije disajnih organa). Otoci na nogama se leče dekoktom od lišća podbela. Za astmu i bronhitis kod pušača, uzima se po 2-3 kašičice svježeg iscijeđenog soka iz listova, koji se pomiješa sa šalicom juhe ili mlijeka. Kod bolova u ušima, kapne se nekoliko kapi svježeg soka od lista u ušnu školjku. Protiv upale vena, priprema se kataplazma od ugnječenog lišća i sveže pavlake, i stavlja se na upaljena mjesta, a zatim se umota zavojem i platnom. Blagotvorno djeluje i mješavina lista i cvijeta od podbela, bokvice i gaveza: 2 kašičice ove mješavine dodaju se na 250 ml vrele vode (infuzija). Piti 3 šalice ovog čaja dnevno, zaslađenog medom.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu lista i cvijeta, staviti u 250 ml vrele vode; treba da odstoji kratko (30 sekundi do 2 minuta).

Kataplazma: Izgnječe se sveži listovi i stave na oboljelo mjesto.

Inhalacija: 1 puna žlica cvjetova i listova se potopi u toplu vodu i vrši se inhalacija (ispod ručnika). Ovo ponavljati više puta u toku dana.

Kupka nogu: Puna šaka listova se ostavi da odstoji kratko u odgovarajućoj količini vrele vode, a zatim se primjenjuje u obliku kupke.

Svjež sok: Svježe i oprane listove staviti u sokovnik. Uzimati 2-3 žličice dnevno, zajedno sa šalicom mlijeka, u slučaju astme i bronhitisa. Nekoliko kapi ovog soka unesenih u ušnu školjku, neutraliziraju bolove kod otitisa (upale ušiju).