VERBENA (Verbena officinalis) Fam. Verbenaceae

Popularni nazivi: vrbpca, vrbina, jezičar, boriš, brstica

Opis: Jednogodišnja, zeljasta biljka, visoka 30-60 cm, sa uspravnim stablom. Listovi imaju dršku, rastu u paru (jedan naspram drugog), gornji su ovalno-trokutasti, a donji su manje razdijeljeni. Cvjetovi su mali, imaju 5 sjedinjenih latica, skoro dvousneni, blijedo-crveni ili blijedo-ljubičasti, rjeđe beli, raspoređeni u dugo klasje. Cvjeta u periodu jun - septembar. Plodovi su u obliku oraha.

Staništa: Raste na ledinama, livadama, brisanim terenima.

Upotrebljivi dijelovi: Cijela biljka, bez korijena.

Aktivna svojstva: 2 glikozida - verbenalin i verbenin, etarsko ulje, gorke supstance.

Sakupljanje: U vrijeme cvjetanja -period jun-septembar.

Farmakološko dejstvo: Sedativ (umirujuće dejstvo), antispastik (protiv grčeva), stimulira kontrakcije mokraćnog mjehura, galaktogen (pomaže stvaranje mlijeka), hipotenzor (snižava krvni pritisak), vulnerant (za zalječenje rana), diuretik (pospešuje mokrenje), febrifuga (protiv groznice).

Terapeutske indikacije: Gastralgija (bol, grč u želucu), neuralgija trigeminusa (bolest petog moždanog živca koji inerviše lice i vilice), migrena, nedostatak mlijeka u organizmu kod žena, hipertenzija (povišen krvni pritisak), rane, uganuća, celulit.

Način upotrebe:

Interno:

Infuzija: 1 kašičicu dodatu na 250 ml vruće vode, treba da odstoji 3 minuta. Piti 3 šalice dnevno.

Dekokt: 20 g biljke kuhati 5-10 sekundi u 11 vode. Zatim ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti 4 šalice dnevno.

Spolja:

Dekokt: Koristi se za ispiranje rana, kao efikasan cikatrizant (za iscjeljenje rana), kao rastvor za ispiranje usne duplje i grkljana kod upale usne duplje. U vidu kataplazme uspješno djeluje kod uganuća, celulita, migrene.

PODBEL (Tussilago farfara) Fam. Asteraceae

Popularni nazivi: konjski lopuh, bjelušina, repušina, marta, spodbel

Opis: Kada se na pašnjacima i brdašcima ne nazire nijedan vjesnik proljeća, dok oko jedva može zapaziti izlazak prvih vrbinih pupoljaka, podbel već pokazuje svoj žuti cvijet iznikao na vrhovima stabljike. Vlažni tereni, nagibi i kamenjari su pokriveni cvjetovima podbela, koji se pojavljuju mnogo ranije od listova. Veoma dobro uspijeva na glinenom zemljištu. Ovo su prvi cvjetovi koji se u toku godine mogu sakupiti, sušiti i čuvati. Podbel je zeljasta, mala, živopisna biljka, visoka 10-20 cm. Ima dugačak rizom koji prezimi ispod zemljine površine, debljine je olovke, a iz njega izrasta u februaru-martu više stabljika crvenkaste boje, prekrivenih uzdužno sitnim listićima. Ove stabljike nose na svom vrhu po jednu cvjetnu glavu zlatno-žute boje. Cvjetovi su prijatnog mirisa i neodređenog ukusa, otvaraju se samo po lijepom vremenu, a kada je vrijeme loše, zatvaraju se i povijaju nadolje. Cvjeta od februara do aprila. Žuti cvjetovi veoma rano nagovještavaju dolazak proljeća, a stranični cvjetići ostaju usamljeni na stablu, slično kao kod maslačka, ali oni zapravo podsjećaju na krljušti i purpurne su boje. Početkom maja se pojavljuju i osnovni listovi sa dugom drškom, zaobljeni i srcoliki, nazubljeni po ivicama. Listovi sa gornjeg dijela biljke su zelene boje, a donji su bjeličasti. Plodovi su ahenije, cilindričnog oblika.

Sakupljanje: Od ove biljke se sakuplja cvijet i list. Cvjetovi se beru još u fazi pupljenja, bez drški i to u proljeće prije nego što se sasvim razviju. Sakupljeni cvjetovi se stavljaju u korpe, da se ne bi izgnječili. Sušenje treba što prije obaviti, u tamnim prostorijama sa jakim strujanjem zraka, jer se presporim sušenjem cvjetovi jako brzo razviju pretvarajući se u pufne (paperjaste loptice). Iz istih razloga temperatura u prostorijama za sušenje ne smije biti previsoka.

Poslije sušenja, cvjetovi se čuvaju u papirnim džakovima (kesama) ili u fiokama, obloženim hartijom. Cvjetovi bez drške se u prvoj fazi cvjetanja sakupljaju u martu-aprilu. Listovi se sakupljaju poslije cvjetanja, u periodu maj-august. Suše se u tankim slojevima, u sjenci. Beru se mladi, ali ipak formirani listovi. Odlažu se naslagani jedan preko drugog u paketima, da se ne bi izlomili. Osušeno lišće se čuva u džakovima od jute.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije, inulin, tanini, gorka supstanca (tusilagin), galna kiselina, kalijumove soli, cinkova jedinjenja.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi moraju imati prirodnu žutu boju i dršku dugačku najviše 1 cm. Cvjetovi sa paperjastom glavom nisu za upotrebu. Listovi treba da su tamno-zelene boje. Pocrvenjele listove, umrljane hrđom ili napadnute insektima ne treba koristiti.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), emoliens (sredstvo za umekšavanje), antispastik (protiv grčeva).

Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija - dušnica), laringitis (upala grkljana), faringitis (upala ždrijela), bronhijalna astma (otežano disanje), pleurezija (zapaljenje plućne maramice), tuberkuloza pluća.

Čaj od podbela sa medom predstavlja pomoćno sredstvo u liječenju upornog kašlja i promuklosti, i treba ga piti u mlakom stanju tokom cijelog dana. Oprani i sveži listovi, kao i njihov sok, primijenjeni u vidu obloga, pomažu kod pneumonije (upale pluća), erizipela (crvenog vjetra) i kontuzija. Oblozi načinjeni od koncentrovanog dekokta od lišća, koriste se protiv tonzilitisa (upale krajnika). Stabljika cvjetova i listova se koristi u inhalaciji (nekoliko puta dnevno), kod kroničnog bronhitisa i insuficijencije respiratornog trakta (smanjene funkcije disajnih organa). Otoci na nogama se leče dekoktom od lišća podbela. Za astmu i bronhitis kod pušača, uzima se po 2-3 kašičice svježeg iscijeđenog soka iz listova, koji se pomiješa sa šalicom juhe ili mlijeka. Kod bolova u ušima, kapne se nekoliko kapi svježeg soka od lista u ušnu školjku. Protiv upale vena, priprema se kataplazma od ugnječenog lišća i sveže pavlake, i stavlja se na upaljena mjesta, a zatim se umota zavojem i platnom. Blagotvorno djeluje i mješavina lista i cvijeta od podbela, bokvice i gaveza: 2 kašičice ove mješavine dodaju se na 250 ml vrele vode (infuzija). Piti 3 šalice ovog čaja dnevno, zaslađenog medom.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu lista i cvijeta, staviti u 250 ml vrele vode; treba da odstoji kratko (30 sekundi do 2 minuta).

Kataplazma: Izgnječe se sveži listovi i stave na oboljelo mjesto.

Inhalacija: 1 puna žlica cvjetova i listova se potopi u toplu vodu i vrši se inhalacija (ispod ručnika). Ovo ponavljati više puta u toku dana.

Kupka nogu: Puna šaka listova se ostavi da odstoji kratko u odgovarajućoj količini vrele vode, a zatim se primjenjuje u obliku kupke.

Svjež sok: Svježe i oprane listove staviti u sokovnik. Uzimati 2-3 žličice dnevno, zajedno sa šalicom mlijeka, u slučaju astme i bronhitisa. Nekoliko kapi ovog soka unesenih u ušnu školjku, neutraliziraju bolove kod otitisa (upale ušiju).

MATIČNJAK (Melissa officinalis) Rat. Ratgaseae

Popularni nazivi: melisa, matrik, pčelinja trava, pčelinjak

Opis: Zeljasta, vlaknasta, višegodišnja, aromatična i mirišljava biljka. Ima pravu stabljiku prekrivenu vlaknima, četvrtastog je oblika, visoka 30-80 cm. Gornji listovi su ovalni, šupljikavi, bočno nazubljeni, paralelno postavljeni, dok su donji skoro srcoliki u osnovi. Cvjetovi su bijelo-žućkasti ili bijelo-ljubičasti, raspoređeni u gornjem dijelu stabla u jednom vertikalnom nizu.

Cvjeta u periodu jun - august. Prije cvjetanja cijela biljka širi prijatan miris limuna koji kasnije postaje neugodan. Ako se uzgaja, traži lagano zemljište, zaklonjeno od vjetra. U nekim slučajevima se može sijati direktno u zemlju, u proljeće ili u jesen. Sigurnije se razmnožava putem rasada. Rasad se može pripremiti u februaru - martu, ili u junu - augustu. Presađivanje na konačno stanište se vrši kada biljka dostigne visinu oko 10 cm. Sjeme, budući da je malo, miješa se sa pijeskom ili finijom zemljom i ukopa se veoma malo u zemljište. Sijanje, u prvoj fazi, obavljeno je na sušnom terenu, a pošto se biljka presadi na konačno stanište, treba je zalijevati dok se ne primi.

Upotrebljivi dijelovi: U periodu cvjetanja listovi, koji se suše u tankim slojevima na dobro provjetrenom tavanu. Proizvod ima prijatan miris na limun, koji postaje jači ako listove izmrvimo prstima.

Sakupljanje: Biljka se sakuplja po lijepom vremenu (čak i rosa može da umanji ljekovitu vrijednost).

Aktivna svojstva: Etarsko ulje, citrol, citronel, geraniol, linalol, tanin, kofeinska kiselina, gorka materija.

Uvjeti za upotrebu: Listovi i biljka moraju zadržati prirodnu boju. Biljka se koristi bez ostatka korijenja. Suši se u sjenci. Ako sveže biljke ostavimo na suncu, izgubiti će svoju vrijednost.

Farmakološko djelovanje: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (umirujuće sredstvo), karminativ (protiv nadimanja, gasova), bakteriostatik (zaustavlja razvoj bakterija), holeretik (pomaže stvaranje žuči), antiseptik (protiv klica), povećava lučenje želudačnih sokova, antiemetik (protiv povraćanja), hipertenzor (podiže krvni pritisak), cikatrizant (za iscjeljenje rana).

Terapeutske indikacije: Anoreksija (odbojnost prema hrani), želudačne kolike (bolni napadi), dispepsija (poremećaj lučenja sokova u želucu), kronični kolitis (kronična upala debelog crijeva), glositis (upala jezika), faringitis (upala ždrijela), laringitis (upala grkljana), bronhitis (upala bronhija - dušnica), kihavica, dijareja (proljev), konvulzije i spazme (trzaji tijela i grčevi mišića), sinkope (srčani zastoji praćeni nesvjesticom), nesvjestica i mučnina, horeja (nervno oboljenje praćeno neobičnim pokretima glave, vrata i udova), palpitacije (lupanje srca), slabost, nemoć, intelektualni premor, neurovegetativne smetnje, hipotenzija (nizak krvni pritisak), konjunktivitis (upala konjunktive - očnih kapaka).

Kataplazma od matičnjaka ublažava bolove prouzrokovane kostoboljom.

Način upotrebe:

Interno:

Infuzija: 1 puna kašičica na 250 ml vruće vode treba da od¬stoji 30 sekundi - 2 minuta.

Spolja:

Infuzija: Udvostručuje se količina biljke i koristi se u obliku kataplazme i kupke.

Koncentrirana infuzija od 200 g biljke na 1 litru vruće vode, koristi se za ispiranje usne duplje (gargarizma).

LAZARKINJA (Asperula odorata) Fam. Rubiaceae

Popularni nazivi: mirisni broč, crvenac, lazarica

Opis: Zeljasta, višegodišnja biljka, sa razvijenim i razgranatim korijenom. Stabljika je jednostavna, visoka 10-25 cm i ima četiri ivice. Listovi su kopljasti, sjajni, glatki (bez vlakana), sa hrapavim ivicama i središnjom nervaturom, prekriveni oštrim dlačicama, kružno raspoređeni oko stabljike (po 6-8 u grupi).

Cvjetovi su bijeli, sa drškom, štitasto raspoređeni na krajevima stabljike i imaju zvonastu krunicu, (dužine 3-5 mm), po čemu se razlikuje od ivanjskog cvijeća (Galium verum). Imaju veoma prijatan miris. Suhi plod je pokriven čvrstim i povijenim trepljama.

Staništa: Raste na sjenovitim mjestima, po šumama, naročito bukovim.

Upotrebljivi dijelovi: Cijela biljka, bez korijena.

Sakupljanje: Sakuplja se u vrijeme cvjetanja, maj-juni, a suši se u sjenci, ali što je prije moguće. Čuva se u suhim prostorijama. Treba je sušiti zajedno sa bijelim cvjetovima.

Aktivna svojstva: Glikozid, esencijalno ulje, vitamin C.

Farmakološko djelovanje: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (umirujuće djelovanje), tonik (osvježavajuće sredstvo), digestiv (pomaže probavi), diuretik (pospješuje mokrenje), antiseptik (protiv klica).

Terapeutske indikacije: Izražena psihovegetativna labilnost, insomnija (nesanica), palpitacije (lupanje srca), anksioznost (uznemirenost, ojađenost), neuralgija (bolest nervnog sistema), dispepsija (otežano varenje), insuficijencija jetre (redukovana funkcija jetre), ikter (žutica), renalna litijaza (kamen u bubregu), hidropsija (vodena bolest), edem (otok).

Način upotrebe:

Infuzija: 1 puna kašičica treba da odstoji 3 minuta u 250 ml vrele vode. Procijediti i piti po 3 šalice čaja na dan, zaslađene medom.

Spolja: Kao rastvor za ispiranje vaginalne šupljine i rana.