Ginseng – korijen života

Ginseng se smatra iscjeliteljskom, hranjivom biljkom jer liječi mnoge bolesti, od nesanice, slabokrvnosti, artritisa do impotencije.

Jedna o najpopularnijih biljaka narodne medicine, ginseng, zovemo korijenom života ili "čovječji korijen" jer izgledom podsjeća na čovječuljka. Njegov naziv panax ginseng dolazi od grčkih riječi pan (sve) i akos (lijek), aludirajući na sve tegobe koje on može izliječiti.
Svojim dobrobitnim sastojcima tisućama godina liječi najrazličitije bolesti, a prema legendi, Ginseng je duh koji silazi s nebesa i ljudima daje svoju bijelu krv kako bi dulje živjeli.
Ginseng potiče mentalnu i fizičku snagu, liječi impotenciju, upalne bolesti zglobova, probavne smetnje, probleme s cirkulacijom, umor, nesanicu, djeluje na slabokrvnost, jača imunitet, ublažava stres, a čak i snižava razinu šećera u krvi.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, ginseng pomaže potpunom iskorištavanju vitamina i mineralnih tvari u organizmu, te pojačava moždanu aktivnost.
Tisućama godina, njegovo je korištenje bilo rezervirano za članove kineske kraljevske obitelji, dok su ga obični smrtnici mogli samo skupljati.
Preporučuje se oprez kod ljudi s visokim krvnim tlakom i bolesti srca. Niske doze povisuju, a visoke doze snižavaju krvni tlak.

Korijen ginsenga sadržava ginsenozide, tvari koje podižu opće stanje organizma, a pogotovo blagotvorno djeluju na središnji živčani sustav. Povećavaju otpornost na stres, tjeskobu, depresiju i poboljšavaju pamćenje, baš kao i sposobnost koncentracije. Zbog ovakvih pozitivnih utjecaja, ginseng preporučuje starim ljudima.

Ginseng sadrži mnoge kvalitetne sastojke u sebi: šećere saharozu, glukozu, galaktozu, tamnozu i arabimozu; panocen, slatkogorki D-glikozid, saponin, aminokoiseline, vitamine C, B1 i B2, mirisno eterično ulje itd.

Dobra vijest za muškarce: ginseng je jedan od najčešćih prirodnih pripravaka koji se konzumiraju zbog spolne nemoći (opušta glatke mišiće u spužvastim dijelovima penisa).
Ginseng se konzumira u obliku praha korijena ili tinkture koja se razrijedi u vodi, čaju ili soku. Jednokratna doza ginsenga neće vam posebno pomoći, no konzumacija tijekom , ali uzimanje osam tjedana bitno poboljšava opće fizičko stanje, a time i seksualni potencijal.

Nesanica na nervnoj bazi

Nesanicu na nervnoj bazi mogu ublažiti bosiljak i nana

Uzeti po dvije žlice sitno isjeckanog lista i cvijeta bosiljka (Ocimum basilicum), lista nane (Mentha piperita) i lista ružmarina (Rosmarinus officinalis).

Sipati u 1,4 litra proključale vode i ostaviti da stoji dva sata. Procijediti i zasladiti medom.

Piti po 2 dl prije i nakon ručka, večere i pred spavanje.

Ljekovite biljke dobre protiv nesanice

Među ljekovite biljke koje smiruju, a često se upotrebljavaju u pripravcima, ubrajaju se, poredano po jačini od najslabijeg: kamilica, lipa, lavanda i pasiflora.

Pripravci od ljekovitih biljaka navečer opuštaju, kao i kupke od njih. Hmelj ili biljni jastuk djeluju pozitivno kod nekih ljudi. Važno je izdvojiti malo vremena za opuštanje, tako da radite nešto mirno nakon dnevnog posla, kao što su lagana tjelovježba, meditacija, joga, čitanje i slično.

Čaj je također dobar prije spavanja

Stavite žličicu smjese od sušene kamilice, matičnjaka i verbene u lonac i zalijte sa 6 dl zakuhale vode. Pustite da odstoji 10 minuta, procijedite i popijte šalicu nakon večere i još jednu prije spavanja. Za jaču mješavinu dodajte žličicu koncentrata dobivenog kuhanjem korijena odoljena ili pola žličice sušenih šišarica hmelja. Napomena: nikada ne uzimajte više od pola žličice sušenih šišarica hmelja na dan.

Terapija ljekovitom kupkom

Topla kupka s mirisom egzotičnog cvijeća i možda svijećom uz umirujuću glazbu je jeftina, jednostavna za pripremu, a ipak nenadmašna terapija za opuštanje u kojoj možemo uživati u vlastitom domu.

Osim brzih kupanja ili tuširanja radi održavanja higijene, trebali bismo često nagraditi sami sebe vremenom za opuštajuću kupku, upotrebljavajući eterična ulja kako bismo to kupanje učinili posebno blagotvornim doživljajem.

Ulijte 5 kapi ulja u vodu za kupku neposredno prije ulaska u nju. To će na površini vode stvoriti tanki sloj, a koža će lakše upiti ulje jer će se pore od topline otvoriti. Udisanje mirisa također terapeutski djeluje na um i na tijelo.

Osvježavajuća jutarnja kupka priprema se dodavanjem triju kapi ulja bergamota i dviju kapi geranijeva ulja.

Za opuštajuću večernju kupku pripremite tri kapi lavandina ulja i dvije kapi ylang-ylanga.

Za bolne mišiće u bilo koje doba dana upotrijebite tri kapi mažuranova ulja i dvije kapi eteričnog ulja kamilice.

Ljekovita svojstva zobi

Zob je manje poznata ali dosta ljekovita biljka. U Europu je došla iz Male Azije, a poznato je da se uzgajala još u bakrenom dobu, jer su arheolozi u ostacima sojeničarskih naselja osim pšenice i raži pronašli i zob. Danas zob ima ulogu dijetalnog prehrambenog proizvoda, koristi se i kao životinjska hrana, a pored toga, zbog sposobnosti umirivanja, dobiva sve veću važnost i u medicini.

Zreli plodovi zobi se melju u brašno i upotrebljavaju za proizvodnju zobenih pahuljica. Također, zobena zelen se, skupa sa korijenom, ubire u vrijeme cvatnje. Droga ima karakterističan miris koji podsjeća na slamu i sladak okus. U ustima je blago sluzava. Zobenu slamu koja preostaje nakon vršenja koristimo izvana za kupelji.

Zob kultiviramo, a često se javlja i samoniklo.

U nas raste još nekoliko divljih vrsta zobi koje nisu istražene. Druge vrste trava zajedno s ostacima livadnih biljaka koristimo kao trine od sijena za spravljanje ljekovitih kupelji ili obloga kod upalnih procesa mišića i zglobova.

Djelovanje zobi na organizam i upotreba u narodnoj medicini: Triterpenski saponini zobi sprječavaju rast gotovo svih vrsta bakterija i gljivica. Iscrpine iz cvatuće zeleni umiruju, pa ih koristimo kao čaj ili tinkturu kod živčane iscrpljenosti i nesanice. To djelovanje vjerojatno ima alkaloid gramin, u kombinaciji s drugim sastojcima. U srednjoj Europi sve su omiljeniji pripravci od zelene zobi, bolesnici govore o blagotvornom djelovanju i kod slaboga srca i krvotoka, kožnih tegoba i spolnih smetnji. Iscrpina iz svježe biljke pomaže i u odvikavanju od pušenja, čak i u odvikavanju od opijuma i morfija. Vjerojatno je i kod takve uporabe gramin kao derivat triptofana važna aktivna tvar. Zbog velike količine esencijalnih aminokiselina i mineralnih tvari zobene su pahuljice jedan od najboljih dijetetičkih prehrambenih proizvoda.

Čaj od zobi pripremate na sljedeći način: Dvije do tri čajne žličice suhe zeleni spravljate kao oparak i ostavljate ga da odstoji 15 minuta. Pije se po dvije do tri šalice čaja na dan. Takav čaj koristite i za pranje kožnih ekcema i kožnih bolesti prouzročenih gljivicama.

Moguća neželjena djelovanja: Kod prevelikih količina tinkture ili drugih pripravaka može doći do glavobolje.

MRTVA BIJELA KOPRIVA (Lamium album) Fam. Lamiaceae

Popularni nazivi: mrtva bela kopriva, medić

Opis: Listovi imaju dršku srcasto-ovalnog oblika, zašiljeni su na vrhu, nejednako stranično nazubljeni, rastu u paru na stablu (jedan naspram drugog). Cvjetovi su bijeli, ili bijelo-žućkasti i rastu iz unutrašnjeg bazalnog dijela lista. Biljka cvjeta u periodu april-jun. Raste na vlažnim mjestima, pored ograda, u jarku, u brdskim planinskim predjelima.

To je zeljasta, živopisna biljka sa četvoro-režnjastom stabljikom, visokom 20-40 cm, više ili manje vlaknastom. Sakuplja se cijela biljka ili samo cvjetovi bez čašice u vrijeme cvjetanja.

Sakupljanje se obavlja po suvom vremenu, jer u protivnom cvjetovi potamne (u periodu april-august). Sušenje sakupljenih dijelova treba da je u sjenci, u dobro provjetrenim prostorijama ili na otvorenom, na specijalnim ramovima prekrivenim hartijom. Osušeni cvjetovi se stave u džakove od hartije, ili ladice obložene papirom, i čuvaju se od svjetlosti i vlage. Ako je u pitanju cijela biljka, treba je čuvati u džakovima od platna.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije, flavonozid, saponozid, tanin, kalijumove soli, etarsko ulje.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi treba da su bijelo-žućkasti, bez čašice, biljka ne smije imati ostatke korijena.

Farmakološko djelovanje: Emoliens (sredstvo za umekšavanje), ekspektorans (za iskašljavanje), vazokonstrigent (steže, skuplja krvne sudove), adstrigens (izaziva stezanje), sedativ (umirujuće dejstvo), diuretik (pospješuje mokrenje), blagi antidijareik (protiv proljeva).

Terapeutske indikacije: Jake glavobolje, insomnija (nesanica), bronhitis (upala bronhija - dušnica), gastro-intestinalne smetnje (tegobe u predjelu želuca i crijeva), smetnje u klimaksu, hipertrofija prostate (uvećana prostata), leukoreja (bijelo pranje) - kako interno tako i spolja (čaj se pije i vrše vaginalna ispiranja, uvečer, pred spavanje), ekcem.

Način upotrebe:

Interno:

Infuzija: 1 puna kašičica dodata na 250 ml vruće vode, treba da odstoji 3 minuta i da se potom procijedi. Piti 3 šalice dnevno.

Spolja:

Koncentrovaniji (jači) čaj, priprema se od 50 g biljke i 1 litar vode. Vrše se vaginalna ispiranja i kupke onih dijelova koji su zahvaćeni ekcemom, itd.

Ljekovita biljka Ruta

Ruta, rutvica, sedef ili sedefčić, sve su to narodna imena za ljekovitu biljku Ruta graveollens, poznatu i kao Folium Rutae ili Rutae Herbae.

To je grmolika biljka koja znade narasti i do metar visoko. Raste na mršavom tlu, po kamenjarima u toplim krajevima. Ima jajolike duge listove, trostruko perasto sastavljene. Cvate velikim žuto-zelenim cvjetovima, koji se razviju u paštitecima na gornjem dijelu stabljike. Rubovi latica resasto su iskidani. Cvate od lipnja do rujna. Cijela biljka ima oštar miris. Za vrijeme branja preporuča se na ruke navući rukavice kako bi se spriječila upala i osip kože.

Za vrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i suši na zračnom mjestu. Sprema se u polivinilske vrećice.

Ovu biljku mnogo preporuča Kneipp. Koristi se u obliku čaja: četvrtinu male kavene žlice na litru ključale vode. Čaj je protiv naglog kucanja srca, grčeva u želucu. Grije i umiruje. Protiv navale krvi u glavu, poteškoća pri disanju. Izaziva priliv krvi u maternicu. Protiv nesanice, reumatičnih bolova i kožnih bolesti.

Smije se uzimati samo u navedenoj količini, jer je u većim dozama otrovan. Trudne žene mogu pobaciti. Treba ga uzimati samo pod kontrolom liječnika.

Ruta sadrži rutin, eterično ulje, kumarin, jabučne kiseline i gorčinu.

Sindrom kroničnog umora

Osjećate se umorni iako ste dovoljno spavali. Vučete se kao prebijeni cijelo prije podne, trudeći se da nekako pregurate i ostatak dana, da bi potom od iscrpljenosti zaspali još prije prvog dnevnika. Odlazite liječniku koji vas na brzinu pregleda i zatim preporuči da se više odmarate ili da odete negdje na odmor. Vi znate da vam to neće pomoći. Osjećate se bespomoćni, ali i ozlojeđeni zato što vas liječnik nije shvatio dovoljno ozbiljno i pitate se da li možda zaista samo umišljate sve to.

Međutim, vjerujte da se vaš liječnik osjeća isto tako frustriran kao i vi, jer mu se većina pacijenata žali upravo na umor. Vjerojatno da nijedan drugi simptom nema toliki broj mogućih uzroka kao umor. On može da predstavlja najočigledniji znak depresije, raka, nesanice, anemije, niskog krvnog pritiska, virusne infekcije, zverinca (lupusa), lajmske bolesti, multiple skleroze, artritisa, neravnoteže unutrašnjeg uha, hipoglikemije, povišenog krvnog pritiska, bolesti srca... — spisak jednostavno nema kraja.

Međutim, sindrom kroničnog umora je više od pukog osjećaja da ste umorni, to je specifičan problem okarakterisan neobjašnjenim iznurujućim umorom koji traje više od šest mjeseci i nije posljedica nikakvog fundamentalnog fiziološkog problema. Pacijenti oboljeli od ovog sindroma često imaju kombinirane simptome, među koje spadaju upala grla, natečene žlijezde, snižena tjelesna temperatura, bol u mišićima, a ponekad i konfuznost. Ovi simptomi se pojavljuju i nestaju, stvarajući još više teškoća u postavljanju dijagnoze ovog stanja. Pošto je umor jedan uopćen simptom, svako ko pati od pretjeranog osjećaja umora trebalo bi da ode na temeljiti liječnički pregled.

U stvari, sve do 1988. godine, kada su to učinili Centri za kontrolu i prevenciju bolesti. Sindrom nije bio zvanično opisan. Neki liječnici ni danas ne vjeruju u stvarno postojanje ovog sindroma i tvrde da se oni koji se žale na takve simptome ili pretvaraju ili pate od depresije.

Jedna studija, objavljena u „Analima medicine" (1994), pozabavila se mogućim uzrocima sindroma kroničnog umora. Jedna od teorija glasi da je taj sindrom u stvari specifična kronična imunološka disfunkcija pokrenuta nekom virusnom infekcijom. Među virusima na koje se sumnja, ali nije i dokazano da su krivci za sindrom, uočeni su Epštajn-Barov virus, virus herpes simpleksa, kao i Koksaki-B virus.

Nažalost, ne postoji nijedan dijagnostički test za ovaj problem, stoga je postavljanje dijagnoze za ovaj sindrom zasnovano na posebnim kriterij umi ma. Da bi vaša dijagnoza glasila „sindrom kroničnog umora", morate da osjećate sljedeće:

Iznenadni početak upornog, neobjašnjivog stanja kronične zamorenosti (ako se tako osjećate otkad znate za sebe, onda to nije to).

•             Umor koji osjećate ne nestaje ni nakon odmaranja.

•             Imate teškoća sa pamćenjem i koncentracijom, tolikih da utiču na vašu radnu sposobnost.

•             Limfni čvorovi na vratu i/ili ispod pazuha postali su osjetljivi.

•             U mišićima i zglobovima imate bolove koji nisu praćeni crvenilom ni oticanjem.

•             Glavobolje su drugačije od onih koje ste ranije imali, njihov obrazac i žestina su se izmijenili.

•             Poslije spavanja se ne osjećate nimalo osvježeni.

U nekim studijama iznesena je i pretpostavka da krajnje snažan stres, kao što je smrt u porodici ili razvod braka, može da bude faktor koji doprinosi početku sindroma kroničnog umora. Mada nema konkretnih dokaza koji bi potkrepljivali ovu pretpostavku, ono što sa sigurnošću znamo jeste da stres ima dubok utjecaj na imunološki sistem, naš prirodni tjelesni obrambeni mehanizam protiv bolesti. Ukoliko je imunološki sistem oslabljen, organizam je ranjiv i podložan infekciji.