Vrtoglavica ili vertigo

Jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku je vrtoglavica, koja se češće javlja u osoba ženskog spola i to uglavnom nakon četrdesete godine života.

Vrtoglavica (vertigo) je zapravo lažan osjećaj pokretanja ili vrtenja ili osjećaj da se predmeti pomiču ili vrte. Uz neugodan osjećaj vrtnje često se javlja gubitak ravnoteže, mučnina, povraćanje, a nerijetko i šum u uhu.

Vrtoglavica ili vertigo je subjektivan osjećaj te je važno razlikovati pravu vrtoglavicu od lažne vrtoglavice koja se javlja uslijed slabosti ili nesigurnosti u hodu i stajanju, uslijed omaglica, titranja i mračenja pred očima itd.

Osobe koje pate od tjeskobe, koje imaju izraženu slabokrvnost, opstrukcijsku plućnu bolest, srčane bolesti, ortostatsku hipotenziju, tj. pad tlaka prilikom ustajanja ili su kronično umorni i iscrpljeni često pate od lažne vrtoglavice. Kod tih osoba se simptomi jave iznenada, ali iznenada i prođu u trenutku kada se osoba umiri.

Prava vrtoglavica se javlja iznenada, a karakterizirana je mučninom, povraćanjem, bljedilom, znojenjem. Osobe imaju osjećaj da će propasti, predmeti se vrte oko njih ili one oko predmeta.

Neki ljudi koriste izraz omaglica da opišu nejasan osjećaj izvanprostornosti, gubitka svijesti ili slabosti, ali jedina prava vrtoglavica uzrokuje osjećaj pokretanja ili vrtnje. Može trajati samo nekoliko sekundi, a može se nastavljati satima i čak danima. Osoba sa vrtoglavicom ponekad se osjeća bolje kada mirno leži, međutim, vrtoglavica se može nastaviti čak i kada se osoba uopće ne pokreće.

Ukoliko je vrtoglavica nastala naglo, uz ponekad prisutan šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, prvenstveno se sumnja na bolest unutarnjeg uha (centra za ravnotežu). Ako je razvoj postupan uz izražene i druge simptome uzrok je obično izvan uha. Vrtoglavica uzrokovana promjenama u središnjem živčanom sustavu najčešće je povezana i sa drugim znakovima.

Mehanizam nastanka vrtoglavice?

Da bi osoba imala pravilan osjećaj tjelesne ravnoteže važna su tri osjeta; osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet koji zajedno sa živčanim sustavom utječu na skladno međudjelovanje naših mišića i ravnoteže.

Najvažniji od njih je statički osjet koji se nalazi u unutarnjem uhu. Naime, tamo se nalazi labirint kojeg čine tri dijela - pužnica sa slušnim organom, predvorje i polukružne cijevi. U predvorju se nalazi tekućina i stanice pomoću kojih smo svjesni promjena položaja glave. Iz tih organa živac odnosi informacije u mozak što omogućuje usklađivanje pokreta i tjelesne ravnoteže. I osjet vida također je vrlo važan pri usklađivanju rada živaca, mišića i uspostavi ravnoteže tijela. Mnogobrojna stanja koja dovode do poremećene ravnoteže među svim tim sustavima uzrokovat će pojavu vrtoglavice.

Kakve vrste vrtoglavica postoje?

Ovisno o načinu nastanka vrtoglavice dijelimo na centralne i periferne vrtoglavice. Važno je razlikovati o kojem tipu vrtoglavice se radi budući da je i terapija bitno drugačija. Najčešće prisutna, u preko 90% slučajeva je vrtoglavica perifernog porijekla, što znači da je uzrok poremećaja u srednjem uhu pa osoba uz vrtoglavicu ima smetnje sluha i šum u uhu.

Vrtoglavica centralnog podrijetla ima uzroke koji potječu iz određenih dijelova mozga (moždanog debla i malog mozga).

Uzroci nastanka vrtoglavice

Brojni su uzroci koji mogu dovesti do pojave vrtoglavice. Uslijed djelovanja toksičnih tvari (alkohol, razni lijekovi, otrovi), oštećenja određenih dijelova mozga, smanjenog dotoka krvi u određene dijelove mozga (bazilarna migrena), moždanog infarkta, krvarenja u mozak, traume mozga, tumora, bolesti koje uzrokuju propadanje živaca (multipla skleroza) te virusnih infekcija, poremećaja cirkulacije u vratnom krvnim žilama (zbog suženja krvnih žila u vratu masnim naslagama često se događa da mozak privremeno ostane bez kisika, što se može očitovati vrtoglavicom, međutim, slična se pojava ponekad događa i u zdravih ljudi nakon naglog ustajanja) može se javiti vrtoglavica centralnog porijekla.

Nažalost i tumori mozga koji su smješteni u određenom dijelu mozga s vremenom se mogu očitovati vrtoglavicom praćenom šumom u ušima, gubitkom sluha, zanošenjem i nestabilnošću. Tumor često pokazuje simptome tek kada naraste do velikih dimenzija, što loše utječe na prognozu bolesti.

Poput vrtoglavica centralnog porijekla i uzroci nastanka periferne vrtoglavice također su mnogostruki. Jedan od najčešćih uzroka nastanka periferne vrtoglavice je taloženje kristala kalcija u unutarnjem uhu te se očituje pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave (kao što je npr. zabacivanje, nagli okret glave u jednu stranu...). Obično je takva vrtoglavica dobroćudno stanje koje u velikoj većini slučajeva prolazi samo od sebe te se naziva položajna vrtoglavica.

Perifernu vrtoglavicu uzrokovat će i upale živca koji povezuje mozak i unutarnje uho, uzrokovane virusima, otrovanjima ili bolestima krvnih žila. Upala dijela unutarnjeg uha javlja se kod zaušnjaka, ospica, meningitisa i mastoiditisa. U 20% slučajeva nakon potresa mozga nastat će vrtoglavica zbog oštećenja unutarnjeg uha. Kao uzroci periferne vrtoglavice spominju se i Meniereova bolest kod koje se u unutarnjem uhu nakuplja previše tekućine te bolesti kretanja koje su sinonim za vrtoglavicu koja se javlja kod putovanja te se stoga ljudi mogu osjećati posebno omamljeni u automobilu koji se kreće ili na brodu koji se ljulja.

Klinička slika vrtoglavice

Vrtoglavica se najčešće javlja prilikom neprimjerenog pokreta ili položaja glave, primjerice pri lijeganju, okretanju u postelji ili zabacivanju glave unatrag. Ona se javlja naglo, a traje svega minutu ili kraće te obično nema drugih simptoma. Može se pojavljivati svakih nekoliko dana, ali i ponoviti nakon nekoliko mjeseci.

Vrtoglavica koja nastaje uslijed upale živca u unutarnjem uhu obično nastaje naglo, vrlo je jaka, praćena je obično mučninom i povraćanjem. Pri upali dijela srednjeg uha zaduženog i za sluh, uz vrtoglavicu se može javiti i gubitak sluha.

Vrtoglavica uzrokovana poremećenom cirkulacijom u krvnim žilama vrata pojavljuje se pri okretanju i zabacivanju glave unatrag, može bit praćena smetnjama kretanja očnih jabučica, poremećajima gutanja, promuklošću, mučninom te slabijim sluhom.

Bolesnici obično imaju osjećaj da im tlo izmiče pod nogama, osjećaju se kao da padaju ili imaju osjećaj da se soba okreće oko njih. Ukoliko je i vratna   kralježnica oštećena,   bolesnici se često žale i na bolnost u vratu te napetost vratnih mišića.

Vrtoglavica koja se javlja u sklopu Meniereove bolesti uz šum u ušima, praćena je osjećajem pritiska u uhu i gubitkom sluha, a obično traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ako se ne liječi, Meniereova bolest može dovesti do teškog oštećenja sluha i sustava za ravnotežu. Kod bolesnika koji boluju od migrene vrtoglavica je česta popratna pojava, bilo da se javlja tik prije pojave glavobolje ili istodobno s glavoboljom. Vrtoglavica je često i prvi simptom u bolesnika s multiplom sklerozom.

Dijagnoza

U dijagnosticiranju uzroka vrtoglavice sudjeluju stručnjaci raznih specijalnosti: neurolog, otorinolaringolog, neurotraumatolog, fizijatar te kod djece neuropedijatar. Liječniku je od iznimne važnosti u postavljanju dijagnoze opis oboljelog o prirodi vrtoglavice, o njegovom radnom mjestu, aktivnostima neposredno prije napadaja, mogućim ozljedama glave i vrata te kroničnim bolestima. Važno je utvrditi o kojem tipu vrtoglavice se radi i pokušati otkriti uzrok nastanka. Bolesnik s vrtoglavicom mora biti temeljito pregledan, a posebna pozornost posvećuje se na pokrete očiju. Nenormalni pokreti očiju ukazuju na mogući poremećaj funkcije unutrašnjeg uha ili njegovih živčanih veza s mozgom, a očituju se kao brzo titranje očiju kao kad osoba prati odskok ping pong loptice brzo od desno na lijevo ili gore i dolje. Važno je i ispitati ravnotežu bolesnika pri mirnom stajanju, a zatim i pri hodu po ravnoj crti, najprije sa otvorenim, a zatim zatvorenim očima, ako to bolesnikovo stanje dopušta.

Često je bolesnikovo stanje izuzetno teško te ga prvo treba poleći dati mu terapiju, a tek nakon toga ga detaljno pregledati.

Osim pretraga krvi, kojima se mogu otkriti razne anemije, poremećaji zgrušavanja krvi, infekcije, poremećaji koncentracije elektrolita, koriste se i vizualizacijske tehnike kao što su rtg vratne kralježnice, CT ili MRI mozga. Pri sumnji na infekciju može se uzeti uzorak tekućine iz uha, sinusa ili prostora oko kralježničke moždine.

Ultrazvučno ispitivanje krvnih žila korisno je za procjenu cirkulacije u vratu. Pretrage sluha često otkrivaju bolesti uha koje zahvaćaju i ravnotežu i sluh.

Liječenje vrtoglavice

Liječenje vrtoglavice je usmjereno na smirivanje akutnih tegoba te na pokušaj pronalaska uzroka koji je doveo do nastanka vrtoglavice. Ako se radi o akutnom napadu vrtoglavice koji je praćen mučninom i povraćanjem tada je potrebna simptomatska terapija koja se sastoji od nadoknade tekućine na usta ili u infuziji, primjenom lijekova protiv mučnine i za smirenje. Ukoliko su tegobe izražene u tolikoj mjeri da bolesnik ima nemogućnost održavanja ravnoteže ili ukoliko se sumnja da je uzrok vrtoglavice moždani udar, bit će potrebno bolesnika primiti u bolnicu radi daljnje dijagnostike ili liječenja.

U slučaju upale uzrokovane bakterijama koriste se antibiotici. Kod tumorskih procesa liječenje je kemoterapijom, zračenjem ili kirurško.

Također je važno regulirati krvni tlak, prekinuti pušenje i uspostaviti zadovoljavajuću razinu šećera i masnoća u krvi. Ukoliko postoje smetnje od strane vratne kralješnice, potrebno je provoditi fizikalnu terapiju.

U bolesnika sa benignom paroksizmalnom vrtoglavicom provode se vježbe kojima se izaziva vrtoglavica postavljajući glavu u najnepovoljniji položaj i na taj način se tjera tijelo da se što prije privikne na vrtoglavicu kako bi je naučilo ignorirati.

U teškim slučajevima poseže se i za kirurškim zahvatima. Kod dugotrajnih vrtoglavica provode se različite vježbe koje imaju za cilj naučiti bolesnika kako da nadvlada simptome vrtoglavice.

Ukoliko se radi o smetnjama cirkulacije provodi se terapija lijekovima koji poboljšavaju cirkulaciju mozga i unutarnjeg uha.

U liječenju vrtoglavice u sklopu Meniereove bolesti primjenjuju se lijekovi koji smanjuju proizvodnju tekućine u unutarnjem uhu te je također bitno ograničiti unos soli u hrani te prekinuti konzumaciju crne kave i jakog čaja.

Što je Crohnova bolest, kako nastaje i kako se liječi?

Crohnova bolest dobila je ime po američkom liječniku Bunilu Crohnu koji ju je otkrio 1931. godine. Upalne promjene u Crohnovoj bolesti zahvaćaju sve slojeve stjenke probavne cijevi, mogu se pojaviti u bilo kojem dijelu probavne cijevi i ne pojavljuju se kontinuirano, nego se izmjenjuju područja upale i normalne sluznice crijeva.

Naziv „ulcerozni kolitis" označava upalu isključivo debelog crijeva (kolon = lat. riječ koja znači debelo crijevo, kolitis = lat. riječ koja označava upalu debelog crijeva). Upala zahvaća samo sluznicu i to često u obliku čireva (ulcus - lat. riječ za čir, vrijed) pa je to razlog zašto se ovaj kolitis naziva „ulceroznim". Kod ulceroznog kolitisa upala se širi uvijek u kontinuitetu, što znači bez preskakanja nekih područja crijeva kao što se uočava kod Crohnove bolesti.

Ulcerozni kolitis u probavnoj cijevi zahvaća isključivo debelo crijevo. Upala uvijek zahvaća izlazni dio crijeva (rektum) te se može širiti prema gornjim dijelovima debelog crijeva - prema zavojitom crijevu (sigmoidni kolon) i silaznom debelom crijevu (kolon descendens), poprečnom (transverzum) i uzlaznom (ascendens), sve do slijepog dijela crijeva (cekum). Taj dio debelog crijeva spaja se sa završnim dijelom tankog crijeva koji se zove „terminalni ileum".

Ovisno o tome koji je dio crijeva zahvaćen bolešću, razlikuju se tri različita osnovna oblika bolesti: proktitis (kad upala zahvaća samo rektum), ljevostrani kolitis (kad upala zahvaća lijevi dio debelog crijeva: rektum, sigmoidni dio, silazni kolon) i pankolitis (kad upala zahvaća debelo crijevo iznad lijenalne fleksure (zavoj debelog crijeva smješten ispod slezene), što znači sve do kraja debelog crijeva koji se spaja s tankim crijevom. Intermedijarni kolitis oblik je upale debelog crijeva koji se ne može na temelju svih dostupnih pretraga definitivno razlučiti kao ulcerozni ili Crohn kolitis, nego ima zajedničke karakteristike i jedne i druge bolesti.

Uzrok nastanka upalnih bolesti crijeva nije sasvim jasan, ali zna se da je u podlozi bolesti poremećaj obrambenog (imunosnog) sustava čovjeka. Smatra se da se takva upala može dogoditi samo kod osoba koje nose određene promjene na svojim genima, i to na poticaj faktora iz okoliša. Širom svijeta intenzivno se istražuju promjene na genima bolesnika i štetni faktori iz okoliša koji bi mogli dati odgovor kako nastaju upalne bolesti crijeva, a misli se da pri tome važnu ulogu igraju bakterije koje se nalaze u crijevu čovjeka. Otkriveno je mnoštvo promjena na genima koje se mogu povezati s nastankom bolesti, a do sada jedini sigurno dokazani faktor rizika za nastanak i lošu prognozu bolesti iz okoliša jest pušenje.

Bolest se može stišati i dovesti u fazu mirovanja koju liječnici nazivaju remisija (od lat. riječi remissio što znači mirovanje), ali je za sada neizlječiva. Osim toga, tijek bolesti ne može se predvidjeti na temelju vidljivih karakteristika bolesti, ali niti na temelju danas dostupnih pretraga. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja vjerujemo kako će nam u budućnosti u tome pomoći rezultati genetskih analiza bolesnika i primijećene razlike u izlučivanju određenih tvari imunosnog sustava pojedinog bolesnika koje se objektivno mogu mjeriti u krvi.

Upalne bolesti crijeva za bolesnike su ponekad vrlo iscrpljujuće i uzimaju mnogo životne energije, no kada se uspije smiriti upalna aktivnost bolesti, s ovim bolestima može se živjeti i kvalitetno i dobro. Kako uspjeh liječenja zaista ne ovisi samo o lijekovima i liječniku, nego i o Vašem znanju o bolesti i aktivnom sudjelovanju u postupku odabira lijeka te provođenju liječenja, nadam se da će Vam barem pokoja informacija iz ovog teksta biti nova i na taj način pomoći da s ovom bolesti živite lakše i sigurnije.

Šta je vid, i koji su uzroci lošeg vida?

Vid predstavlja sveukupnost osjećaja, opažanja i poimanja. Možemo reći da naša mrežnjača posjeduje oko 126 miliona ćelija osjetljivih na svjetlost, koje stvaraju oko milijardu slika svakog minuta. Mozak ne može od svih njih da stvori jednu jasnu sliku, već vrši selekciju. Mozak zapravo odlučuje koliki dio slike ćete vidjeti, a koliki ne. Funkcija mozga je velikim dijelom u tome koliko će vaš vid biti dobar ili loš.

Zapadnjačka medicina teži ka tome da ignorira postojanje ovih složenih interakcija između očiju i mozga. Ona se najviše bavi liječenjem simptoma. Ako imate kataraktu, liječnici će vam otkloniti leće. Ako imate visok očni tlak, oni će ga ublažiti. Ako imate loš vid, dat će vam naočale. Oni ne zalaze dublje u uzroke takvih stanja.

Ipak, kratkovidost, na primjer, očito je rezultat mentalnog stresa i činjenice da vaš mozak svijet vidi kao neko maglovito mjesto.

Većina kratkovide djece dođu u takvo stanje u trećem razredu osnovne škole, kada prvobitno uzbuđenje polaska u školu opada i kada počinju da uviđaju nepromjenljive školske šablone u godinama koje su pred njima. Oni koji ne počnu da nose naočale tada, uglavnom počnu onda kada krenu na fakultet, kada je neizvjesna budućnost pred njima i naizgled vječite studije.

S druge strane, dalekovidnost se obično javlja kod 40-godišnjaka i 50-godišnjaka, kada je najveća stopa razvoda brakova i kada se ljudi pitaju: „Da li bih mogao da živim nekim drugačijim životom?" Nakon trideset godina rada sa problemima vida, nemam nikakve sumnje u to da je očni vid dio vašeg mentalnog stanja. Samo odbacivanje naočala ne može da poboljša vaš vid, već se morate pozabaviti svojim cjelokupnim mentalnim, emocionalnim i fizičkim stanjem.

Uzroci lošeg vida

Problemi sa vidom se obično ogledaju u tome što se ili bliski ili daleki objekti slabije vide. Fizički čin gledanja stvari koje su blizu razlikuje se od onog kod gledanja istih na većoj udaljenosti. Pogledajmo za primjer kako kamera funkcionira. Kada svjetlosni zraci od promatranog objekta dostignu leću kamere, oni moraju da se saberu tako da se fokusiraju na film iza leće. Da bi se to uradilo, treba da dobro podesite razdaljinu između filma i leće. U suprotnom, objekt neće biti fokusiran točno na film i slika će biti zamagljena.

Na isti način i vaše oko treba da sabere svjetlosne zrake objekta koji promatrate i da ih fokusira na mjesto iza leće. Umjesto filma mi imamo mrežnjaču - jednu mrežu nervnih ćelija koja svjetlosne zrake pretvara u neuronsku informaciju. Ona se putem optičkog živca šalje do mozga. Kao što kamera mijenja rastojanje između leće i filma, tako i oko, samo što ono mijenja oblik leće.

Kada je cilijarni mišić, koji podržava leću, opušten, leća je relativno ravna i omogućuje gledanje udaljenih objekata. A kada je objekt koji promatrate bliži od šest metara, taj mišić se grči i leća poprima više sferičan oblik. Ovaj proces se naziva akomodacija.

Kako neka osoba vidi, smatra se, zavisi od još jednog faktora - oblika očne jabučice. Nepravilan oblik očne jabučice smatra se uzrokom dva najčešća problema sa vidom: miopija i hiperopija. Miopija (kratkovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti udaljene objekte, jer je njena očna jabučica previše horizontalno izdužena. Zbog toga leća ne može da fokusira svjetlosne zrake od udaljenih objekata na mrežnjaču, dok to može kad je riječ o bližim objektima. Hiperopija ili hipermetropija (dalekovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti bliske objekte. U tom slučaju očna jabučica je previše sužena. Svjetlosni zraci od udaljenih objekata se fokusiraju na ispravan način, ali leća ne može da sabere zrake prije nego što stignu do mrežnjače. Kada bi mogli da je prođu, zraci bi se vjerojatno fokusirali iza mrežnjače.

Objasnili smo pod kojim uvjetima nastaje loš vid, ali zbog čega nastaju baš takvi uvjeti?

Jednom riječju, odgovor je naprezanje (stres). Oči su osjetljive na stres poput svih drugih dijelova tijela i na sličan način reagiraju. Dvije komponente vizualnog stresa -dugotrajno, napregnuto gledanje bliskih objekata i vršenje radnji koje zahtijevaju velik intelektualni napor - često se javljaju istovremeno u školi i na poslu. Pojavom kompjutera problem se još više iskomplicirao, stvorivši jednu vizualnu/umnu ponavljajuću deformaciju zvanu sindrom kompjuterskog vida (computer vision syndrome ili CVS). Njeni simptomi su: napregnutost očiju, opći umor, bol u vratu i ramenima, suve oči i poteškoće pri koncentraciji. Sam kompjuterski ekran predstavlja vizualni stresor. Pošto oko ni na koji način ne može da odredi fokusno rastojanje kompjuterskih piksela, ono se nađe u takvom stanju da cilijarni mišić neprestano podrhtava bez ikakve svrhe. Vizualni stres CVS-a može da prouzrokuje miopiju ili da je pogorša.

Mnoge od naših akcija i reakcija - kao i veći dio naše memorije - rezultat su mentalnih slika, svjesnih i podsvjesnih slika događaja koje imaju za nas određen emocionalni značaj. Naše oči postaju napregnute čak i onda kada se te slike nalaze samo u našoj glavi. Svi događaji na koje se one odnose nalaze se u našem mozgu, čiji su sastavni dio i oči. Zbog toga, i zato što koristimo oči što god da radimo, oči snažno reagiraju na naše misli i osjećaje. Pošto rade bez prekida i sa naporom, one su također veoma osjetljive na fizički bol i umor.

Loš vid nastaje iz složenih uzajamnih djelovanja uma i tijela. To je razlog zbog koga kad počnemo da radimo na poboljšanju svog vida treba da oprezno pristupimo takvom zadatku. To je također i razlog što tada počinjemo otkrivati stvari o sebi kojih do tada nismo bili svjesni.

Uzroci anemije, simptomi, liječenje, posljedica i krvna slika

Anemija je bolest koja se često javlja kod ljudi. Baš zbog toga je bitno znati kako izgleda krvna slika kod anemije i kako se sprovodi liječenje, te postoje li neke posljedice uzrokovane anemijom?

Uzroci anemije i simptomi su sljedeći:

Anemija nastaje kada se u krvi nalazi manji broj crvenih krvnih stanica od normalnog, uobičajenog broja. Crvene krvne stanice prenose kisik u sve dijelove tijela. Kada je broj tih stanica nizak, manje kisika dolazi u dijelove tijela, što uzrokuje umor i malaksalost.

Uzroci anemije mogu biti:

• problem sa načinom na koji tijelo koristi željezo i ostalu hranu

• nedovoljno konzumiranje hrane bogate željezom

• krvarenje u ustima, jednjaku, želucu ili crijevima

• preobilne menstruacije ili vaginalno krvarenje

Kod novorođenčadi anemiju mogu uzrokovati hranjenje mlijekom u prahu koje nije obogaćeno željezom i hranjenje kozjim ili kravljim mlijekom.

Najčešći simptomi anemije su:

• umor i malaksalost

• blijeda koža, usne, desni, nokti i kutovi očnih kapaka

• otežano razmišljanje i pamćenje i osjećaj zbunjenosti

• vrtoglavica i nesvjestica

• bol u prsima i otežano disanje

• ubrzan rad srca

Neophodno je piti dovoljno tekućine i to najviše vode, 6-8 čaša na dan. Treba se zdravo hraniti, sa što više lisnatog povrća, mahunarki i orašastog voća. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem, mliječnim proizvodima, ribom i crvenim mesom, a ako imate priliku posavjetujte se i sa liječnicima, u cilju planiranja zdravih obroka.

Ako želite ukratko definirati anemiju, tada će te kazati da je anemija stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama).

Kao posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa.

Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).

LIJEČENJE ANEMIJE

Ukoliko osoba primijeti neke od navedenih simptoma, trebala bi se javiti liječniku, koji će na osnovu simptoma i laboratorijske analize krvi doći do točne dijagnoze. Ako se anemija ne liječi na vrijeme, može dovesti i do poteškoća sa srcem, neuroloških problema, te mentalnih poteškoća. Neophodno je liječenje prvobitnog uzroka anemije. U težim oblicima anemije potrebno je primijeniti i transfuziju koncentriranih eritrocita kako bi se stanje pacijenta moglo poboljšati.

Najbolji prirodni preparati protiv anemije su:

bijeli luk - svjež ili tinktura, kopriva - svježa, u obliku čaja ili kapi, pa zatim kakao, med, polen, matična mliječ, medljikovac (šumski med). Protiv anemije dobar je i maslačak kao list, a može i korijen, cvekla, kupina, šipak, čaj od petrovca, pelin i orasi.

Bitno je kroz ishranu u tijelo unijeti adekvatnu količinu željeza, pa tako za doručak možete konzumirati:

Pet do šest žlica ovsenih pahuljica preliti sojinim mlijekom. Dodati dvije žličice kakaa, žlicu mljevenih oraha i cimet po želji. Prije obroka popiti sok od iscijeđene pomorandže sa kašičicom meda.