Kako liječiti glavobolju?

Glavobolja nije bolesti, ona je samo alarm da nešto nije u redu s našim organizmom. Suvremeni način života prepun je loših utjecaja koji pogoduju stalnim ili povremenim glavoboljama, a najčešći uzroci svrstavaju se u nekoliko kategorija:

Glavobolja uzrokovana bolestima kralježnice i njenog vratnog dijela očituje se u bolovima u području čela i na zatiljku.

Tupa bol u području cijele glave označava da smo pretjerali s cigaretama ili alkoholom, a može ukazivati i na posljedice upale sinusa, gripe i ostalih infektivnih bolesti.

Glavobolja koju karakterizira jaka bol koja se pojavljuje i nestaje posljedica je stresa, psihičke preopterećenosti (različite vrste strahova, frustracija, potisnutih osjećaja, zamora i sličnih problema).

Glavobolju mogu uzrokovati i suhi zrak, sunčanica, sve češća osjetljivost na promjene vremena, buka, umor očiju uslijed stalnog boravka pred računalom, povišeni tlak i neke alergije.

Zašto nastaje bol u području glave?

Tupi bolni pritisak u glavi, sa osjećajem kuckanja, često je posljedica nedovoljne prokrvljenosti žila u mozgu. 

Glavobolje znaju nastupiti i za vrijeme ili nakon nekih infekcija. Kod žena su glavobolje dosta češće za vrijeme menstruacije. Mogu nastati zbog osjetljivost na vremenske promjene, zbog stresa, preopterećenosti, gladi, velikog umora, nedostatka zraka, mamurluka te zbog psihičkih problema.

Probadajuća glavobolja može se privremeno ublažiti akupresurom na određenim točkama na licu, kao što je pritiska prstima s obje strane korijena nosa,  kod uglova očiju.

Kao prvu pomoć najbolje je uzeti sredstva protiv bolova, poput acetilsalicilne kiseline.

Liječenje glavobolje voćem i povrćem

Uobičajena sredstva protiv glavobolje sprečavaju sintezu prostaglandina i zaustavljaju stvaranje određenih medijatora ili hormona tkiva, koji su odgovorni za osjećaj boli. Ove uzročnike bolova ublažavaju i biljne, višestruko nezasićene masne kiseline, a može ih se naći u  proizvodima od soje, maslinama, avokadu te svim biljnim uljima.

Vitamin C kojeg pronalazimo u svježem voću najvažniji je prirodni antihistaminik. On blokira izlučivanje bjelančevina iz tzv. mastocita u stjenkama žila, koje uzrokuju nastanak upala.

Što učiniti da spriječimo glavobolju?

Da liječimo glavobolju valja izbjegavati buku i sve što nas čini nervoznima, redovito provjetravati prostorije u kojima boravimo, a pogotovo one uredske, te voditi računa o vlažnosti zraka, što se jednostavno može riješiti stavljanjem posudice s vodom na radijatore, i što više vremena provoditi u prirodi  i na svježem zraku. Pijte svakodnevno dovoljno vode i tekućine.

Umasirajte nekoliko kapi eteričnog ulja ružmarina, mente ili lavande na sljepoočnice, čelo i zatiljak. Popijte čaj od lipe.

Istuširajte se  naizmjenično toplom i hladnom  vodom ili se samo umijte hladnom vodom.

Šta je Artritis? Zbog čega nastaje?

Artritis je općeniti izraz za oko stotinu bolesti koje dovode do upale vezivnog tkiva ili do degeneracije zglobne hrskavice.

Artritis je autoimuna bolest do koje dolazi zbog poremećaja u modulaciji imunosnih stanica te ono napadaju vlastito tkivo.

Jedan od osnovnih razloga je nepravilna i prekomjerna prehrana, siromašna egzogenim enzimima, što dovodi do visokog pH u tijelu koji dođe i do pH 2,7.

Hrskavica se troši, kosti ostaju bez zaštite pa međusobno trljanje kost o kost izaziva bol, ukočenost i natečenost zglobova.

Najveći dio vrsta artritisa pogađa stare ljude, ali sve više se  bolest se javlja i kod mlađe populacije. Uzrok toga je nažalost kemijski tretirana hrana - pesticidi, herbicidi, emulgatori, hormoni, antibiotici, kortikosteroidi i slično. Biološki čistu hranu je danas veoma teško naći.

Što ranije se treba početi hraniti po prehrani za svoju krvnu grupu, a hranu po mogućnosti uzimati što prirodniju.

Što je Crohnova bolest, kako nastaje i kako se liječi?

Crohnova bolest dobila je ime po američkom liječniku Bunilu Crohnu koji ju je otkrio 1931. godine. Upalne promjene u Crohnovoj bolesti zahvaćaju sve slojeve stjenke probavne cijevi, mogu se pojaviti u bilo kojem dijelu probavne cijevi i ne pojavljuju se kontinuirano, nego se izmjenjuju područja upale i normalne sluznice crijeva.

Naziv „ulcerozni kolitis" označava upalu isključivo debelog crijeva (kolon = lat. riječ koja znači debelo crijevo, kolitis = lat. riječ koja označava upalu debelog crijeva). Upala zahvaća samo sluznicu i to često u obliku čireva (ulcus - lat. riječ za čir, vrijed) pa je to razlog zašto se ovaj kolitis naziva „ulceroznim". Kod ulceroznog kolitisa upala se širi uvijek u kontinuitetu, što znači bez preskakanja nekih područja crijeva kao što se uočava kod Crohnove bolesti.

Ulcerozni kolitis u probavnoj cijevi zahvaća isključivo debelo crijevo. Upala uvijek zahvaća izlazni dio crijeva (rektum) te se može širiti prema gornjim dijelovima debelog crijeva - prema zavojitom crijevu (sigmoidni kolon) i silaznom debelom crijevu (kolon descendens), poprečnom (transverzum) i uzlaznom (ascendens), sve do slijepog dijela crijeva (cekum). Taj dio debelog crijeva spaja se sa završnim dijelom tankog crijeva koji se zove „terminalni ileum".

Ovisno o tome koji je dio crijeva zahvaćen bolešću, razlikuju se tri različita osnovna oblika bolesti: proktitis (kad upala zahvaća samo rektum), ljevostrani kolitis (kad upala zahvaća lijevi dio debelog crijeva: rektum, sigmoidni dio, silazni kolon) i pankolitis (kad upala zahvaća debelo crijevo iznad lijenalne fleksure (zavoj debelog crijeva smješten ispod slezene), što znači sve do kraja debelog crijeva koji se spaja s tankim crijevom. Intermedijarni kolitis oblik je upale debelog crijeva koji se ne može na temelju svih dostupnih pretraga definitivno razlučiti kao ulcerozni ili Crohn kolitis, nego ima zajedničke karakteristike i jedne i druge bolesti.

Uzrok nastanka upalnih bolesti crijeva nije sasvim jasan, ali zna se da je u podlozi bolesti poremećaj obrambenog (imunosnog) sustava čovjeka. Smatra se da se takva upala može dogoditi samo kod osoba koje nose određene promjene na svojim genima, i to na poticaj faktora iz okoliša. Širom svijeta intenzivno se istražuju promjene na genima bolesnika i štetni faktori iz okoliša koji bi mogli dati odgovor kako nastaju upalne bolesti crijeva, a misli se da pri tome važnu ulogu igraju bakterije koje se nalaze u crijevu čovjeka. Otkriveno je mnoštvo promjena na genima koje se mogu povezati s nastankom bolesti, a do sada jedini sigurno dokazani faktor rizika za nastanak i lošu prognozu bolesti iz okoliša jest pušenje.

Bolest se može stišati i dovesti u fazu mirovanja koju liječnici nazivaju remisija (od lat. riječi remissio što znači mirovanje), ali je za sada neizlječiva. Osim toga, tijek bolesti ne može se predvidjeti na temelju vidljivih karakteristika bolesti, ali niti na temelju danas dostupnih pretraga. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja vjerujemo kako će nam u budućnosti u tome pomoći rezultati genetskih analiza bolesnika i primijećene razlike u izlučivanju određenih tvari imunosnog sustava pojedinog bolesnika koje se objektivno mogu mjeriti u krvi.

Upalne bolesti crijeva za bolesnike su ponekad vrlo iscrpljujuće i uzimaju mnogo životne energije, no kada se uspije smiriti upalna aktivnost bolesti, s ovim bolestima može se živjeti i kvalitetno i dobro. Kako uspjeh liječenja zaista ne ovisi samo o lijekovima i liječniku, nego i o Vašem znanju o bolesti i aktivnom sudjelovanju u postupku odabira lijeka te provođenju liječenja, nadam se da će Vam barem pokoja informacija iz ovog teksta biti nova i na taj način pomoći da s ovom bolesti živite lakše i sigurnije.

Rak debelog crijeva i rektuma

Istraživači smatraju da nije nimalo slučajno što je rak debelog crijeva i rektuma praktično prerastao u epidemiju zapadnog sveta, dok je u Aziji i Africi veoma rijetka pojava. Nepobitne činjenice snažno ukazuju na to da ishrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, koja je tipična na Zapadu, mora biti da na neki način povećava rizik od razvoja raka na debelom crijevu i rektumu.

U stvari, nekoliko ispitivanja je potvrdilo da osobe čija je ishrana bogata masnoćama spadaju u kategoriju sa povećanim rizikom od razvoja ove vrste raka. Na primjer, Zdravstvena škola na Harvardu sprovela je jedno ispitivanje, kome je bilo podvrgnuto sedam hiljada muškaraca i kojim je utvrđeno da su oni, čija je ishrana sadržavala najviše masti i najmanje vlakana, imali četiri puta veće šanse da se kod njih razviju polipi na debelom crijevu, koji predstavljaju pretkancerozno stanje. Obimna epidemiološka ispitivanja kojima je bilo obuhvaćeno na hiljade ljudi u ćelom svetu potvrdila su da ishrana sa visokim sadržajem masnoće i niskim sadržajem vlakana uveliko povećava izglede za razvoj kancera na debelom crijevu i rektumu.

U onim zemljama u kojima vlakna tradicionalno imaju veliki udio u načinu ishrane, ljudi jedu mnogo raznog voća i povrća tokom dana. Voće i povrće ne samo da je krcato vlaknima, nego i ostalim antikanceroznim jedinjenjima, koja također predstavljaju zaštitu od raka debelog crijeva i rektuma.

Folna kiselina - Folna kiselina, na primjer, B-vitamin za koji se pokazalo da smanjuje rizik od cervikalnog raka, također može da pruži zaštitu i od raka debelog crijeva. Tokom jednog ispitivanja, istraživači su nadgledali ishranu 372 osobe sa rektalnim rakom i ishranu isto toliko zdravih osoba. Otkrili su da žene, koje konzumiraju 300 mcg ili više folne kiseline na dan, umanjuju sebi rizik da obole od raka debelog crijeva za vise od 50 procenata, a da se kod muškaraca koji konzumiraju 385 mcg folne kiseline rizik umanjuje za jednu trećinu. Jedna zanimljiva usputna napomena koja se tiče ove studije ističe da samo pola šalice spanaća dnevno može da vam obezbijedi dovoljno folne kiseline da smanjite rizik od pojave rektalnog raka! Ukoliko niste ljubitelji spanaća, uzimajte svakodnevno dodatke folne kiseline.

Biljna kiselina - Godine 1970. dr Denis Barkit objavio je studiju u kojoj je zabilježio da ljudi koji žive u zemljama u kojima je ishrana tradicionalno bogata vlaknima zaprepašćujuće rijetko obolijevaju od kancera debelog crijeva. Od tog zapažanja dr Barkita naovamo, mnogi su naučnici pokušavali da otkriju taj „magični metak" koji vlakna sadrže, a koji bi mogao da bude uzrok tog antikanceroznog djelovanja. Neki su nagađali da se tu uopće ne radi o samo jednom sastojku, nego o činjenici da vlakno tjera hranu da mnogo brže prolazi kroz želudac i crijeva, čime se smanjuje trajanje izloženosti potencijalno karcinogenim materijama iz namirnica. Sve veći broj naučnika, međutim, danas podozreva da vlakna možda sadrže jedan određeni sastojak, koji je vrlo jak antikancerogen, po imenu biljna kiselina. Biljna kiselina je antioksidantno jedinjenje koje se nalazi u mnogim biljkama, medu koje spadaju proizvodi od soje, cerealije, koštunjavi plodovi i mahunarke. Biljna kiselina vezuje se sa određenim metalima koji doprinose razvoju tumora, blokirajući na taj način njihovo negativno djelovanje. U laboratorijskim testovima, biljna kiselina je pokazala svojstvo da smanjuje veličinu i broj tumora kod laboratorijskih životinja koje su bile hranjene potencijalnim kardnogenima.

Inhibitori proteaza — Nalaze se u namirnicama od soje. Inhibitori proteaza su jedinjenja koja blokiraju enzime koji pojačavaju rast tumora. U laboratorijskim eksperimentima, pacovi su hranjeni karcinogenima za koje je poznato da izazivaju rak debelog crijeva, a potom inhibitorima proteaza. Rezultati testova ohrabrujuće pokazali su potiskivanje formiranja tumora kod 100% životinja, što snažno nagovještava da inhibitori proteaza mogu da budu moćno oružje protiv raka debelog crijeva i kod ljudi.

Kalcij — Ovaj mineral, poznat po svojoj osobini da jača kosti, također može i da umanji rizik od pojave raka debelog crijeva. U stvari, devetnaest godina dugo proučavanje više od dvadeset pet hiljada osoba u Čikagu pokazalo je da je kod onih koji su konzumirali 1200 mg kalcija dnevno rizik od pojave raka na debelom crijevu manji za 50 procenata. Neke druge studije pokazale su da osobe čija je ishrana bogata kalcijem proizvode manje količine žučnih kiselina nego osobe čija je ishrana siromašna vlaknima i kalcijem. Visok nivo žučnih kiselina povezuje se sa visokim rizikom od pojave kancera na debelom crijevu.

Erlov recept protiv raka debelog crijeva

Folna kiselina: Dvije tablete ili kapsule od 400 mcg na dan.

Kalcij: Kombinacija 500 mg kalcija i 250 mg magnezija dva puta na dan, uz 400 i.j. vitamina D. (Da biste održali odgovarajuću ravnotežu minerala, morate da uzimate kalcij sa magnezijem. Vitamin D je neophodan da bi potpomogao apsorbiranje kalcija).

Oralni rak

Oko 75% svih slučajeva oralnog raka izazvano je pretjeranom upotrebom alkohola, žvakanjem duhana i pušenjem. Jasno je da se jednostavnim eliminiranjem ovih navika može učiniti mnogo a smanjenje rizika od ovakve bolesti. Međutim, istraživanja vršena u posljednje vrijeme otkrivaju da vitamini i određene fitohemikalije također mogu da budu od pomoći.

Vitamin E — Studija Nacionalnog instituta za rak, Odjeljenja za etiologiju kancera u Betezdi (Merilend), navodi na pomisao da vitamin E može doslovno da prepolovi rizik od dobivanja oralnog raka. U ovoj studiji, istraživači su uspoređivali unošenje ovog vitamina kod 1100 osoba oboljelih od oralnog raka i kod skoro 1300 zdravih osoba. Jedna je neočekivana činjenica izronila iz ovog ispitivanja: kod onih koji su uzimali dodatke vitamina E pokazao se značajno niži stepen rizika od razvoja oralnog raka ili raka grla. Budući da je nivo vitamina E u namirnicama relativno nizak, čini se prilično razumnim potezom da dodatak vitamina E uključite u svoj svakodnevni režim.

Mada princip mehanizma na osnovu kojeg vitamin E djeluje kao zaštita protiv raka nije potpuno razjašnjen, istraživači ga pripisuju njegovoj sposobnosti da odbije nestabilne štetne molekule zvane slobodni radikali, a sumnjaju također i da djeluje tako što jaca imunološki sistem, koji potom povećava sposobnost organizma da iskorjenjuje kancerozne ćelije.

Beta-karotin — Postoje i izvjesni dokazi da beta-karotin, koji se u prirodnom stanju nalazi u mnogim vrstama zelenog lisnatog povrća i u mrkvi, može da pomogne u odolijevanju oralnom raku. Tokom jedne preliminarne studije, osobe sa pretkanceroznim oralnim lezijama tretirane su svakodnevno sa 60 mg beta-karotina u periodu od tri mjeseca. (To odgovara količini od otprilike četiri do pet mrkvi na dan). Rezultati testova pokazali su impresivno smanjenje od 50% broja lezija.

Zeleni čaj — Ispijanje zelenog čaja također se povezuje sa smanjivanjem rizika od obolijevanja od oralnog raka kod ljudi, naročito raka jednjaka. Studija objavljena u „Žurnalu Nacionalnog instituta za kancer" (juna 1994), poredila je 900 sredovječnih Kineza i Kineskinja oboljelih od raka jednjaka sa preko 1500 zdravih muškaraca i žena. Među nepušačima i antialkoholičarima, konzumiranje zelenog čaja smanjuje rizik od raka jednjaka za čitavih 60%. Istraživači antikancerozna svojstva zelenog čaja pripisuju njegovim antioksidantnim komponentama zvanim polifenoli.

Spirulina — Plavozelena mikroalga spirulina može da se kupi u trgovinama zdrave hrane širom Amerike. Otkriveno je da je ona značajan prirodni izvor pro¬teina, karotenoida i ostalih mikro hranljivih materija. Eksperimentalna ispitivanja na životinjama demonstrirala su inhibitorsko djelovanje spiruline na oralni rak.

Studija objavljena u časopisu „Ishrana i kancer" (1995), sprovedena medu žvakačima duhana u Indiji, imala je za rezultat potpuno povlačenje pretkanceroznih oralnih lezija kod 45% ispitanika kojima je tokom dvanaest mjeseci davan ekstrakt spiruline. Ovo je bilo prvo ispitivanje u kome je spirulina bila primenjena u liječenju raka kod ljudi i, nesumnjivo, mnoga će tek da uslijede.

Recept protiv raka

Vitamin E: Dvije kapsule (400 i. j.) na dan, uz jelo, poželjan je suhi oblik zbog lakšeg apsorbiranja.

Beta-karotin: Jedna kapsula od 5.000 do 10.000 i. j. na dan.

Zeleni čaj: Ispijajte jednu do tri šalice zelenog čaja (oslobođenog kofeina) na dan, ili uzimajte jednu do tri kapsule ekstrakta zelenog čaja na dan.

Spirulina: Jedna do dvije tablete na dan, pola časa prije jela.

Kamen u žuči - Kako se liječi?

Napomene u vezi sa ishranom. Kamen u žuči je usko vezan sa takozvanim zapadnjačkim načinom ishrane, koji sadrži mnogo prerađenih ugljenih hidrata i masnoća, a malo vlakana. Ukoliko patite od kroničnog zapaljenja žučne kese, najbolje što možete da učinite jeste da se prebacite na ishranu sa vrlo niskim sadržajem masnoće. Za neke ljude, ovo može da znači eliminiranje mesa i uopće namirnica životinjskog porijekla i prelazak na vegetarijanski način ishrane.

U svim slučajevima, ishrana bogata vodo rastvorljivim vlaknima (nalaze se u povrću, voću, pektinu i ovsenim mekinjama) od izuzetne je važnosti u prevenciji, ali i u potpunom otklanjanju već postojećih žučnih kamenova. Smanjite količinu šećera i prerađenih ugljenih hidrata i pokušajte da tokom dana jedete češće, ali manje obroke, izbjegavajući one obilne, koji se obično uzimaju na kraju dana.

Alergije na određene namirnice poznate su kao inicijatori zapaljenja žučne kese. Konsultujte se sa ljekarom, ne biste li utvrdili da li su upravo neke određene namirnice uzrok vaših neprijatnosti.

Recept protiv žučnog kamenca

Lecitin u granulama (98 % čist): jedna supena kašika dva do tri puta na dan. Taurin: Jedna kapsula od 250 mg, do dva puta na dan, između obroka. Badalj: Jedna do tri kapsule na dan.

Kombinacija dodataka za zdravu žučnu kesu: Preporučujemo kombinaciju biljnih formula, to jest, jednu kapsulu koja sadrži nanu, maslačak i kurkumu. U prodaji je dostupna u izradi više proizvođača, a može da se kupi u svim prodavnicama zdrave hrane. Uzimajte jednu do tri kapsule na dan.

Maslačak (korijen maslačka) je prirodni diuretik i pomoć pri probavi, bogat Iecitinom i kalijumom, koji jača funkcioniranje jetre i žučne kese.