Češnjak - i hrana i lijek

Smrdjeti ili ne smrdjeti - često je pitanje pri odlučivanju koliko češnjaka staviti u večeru. Prije nekoliko godina, možda ste se i pitali poboljšava li češnjak doista zdravlje ili su takve tvrdnje samo prazna marketinška priča. Danas stotine znanstvenih radova potvrđuju brojne njegove dobrobiti.

"Češnjak je jedna od najistraživanijih biljaka u medicini ikad - njegove su zdravstvene dobrobiti znanstveno dokumentirane. Kad bi mi bilo zabranjeno jesti sve biljke osim jedne, ne bih se odrekao češnjaka jer osigurava najširi spektar zdravstvenih dobrobiti i ima odličnu znanstvenu potporu", pojašnjava Jeya Henry sa Sveučilišta Oxford Brookes.

Učinci češnjaka na zdravlje dolaze većinom od njegovih spojeva sa sumporom, što je prirodan način izbjegavanja biljnih nametnika. Na štetu češnjaka, ljudi su od svojih početaka zavoljeli njegov okus i zdravstvene dobrobiti - graditelji egipatskih piramida svakodnevno su dobivali češnjak za snagu, kao i grčki i rimski vojnici tijekom ratnih osvajanja. Louis Pasteur je 1850-ih zamijetio antibakterijsku aktivnost češnjaka, a od tada znanstvenici diljem svijeta rade na rješavanju tajne njegova uspjeha.

Henry navodi pet najvažnijih zdravstvenih svojstava češnjaka: antibiotička svojstva, svojstva protiv nastanka raka, svojstvo razrjeđenja krvi, antiviralna i antifungalna svojstva. No češnjak se pokazao dobrim borcem i protiv visokog krvnog tlaka, kolesterola, AIDS-a, artritisa, dijabetesa, gripe, gubavosti i tuberkuloze.

John Milner iz instituta National Cancer Institute iz SAD-a kaže da su, unatoč svim današnjim saznanjima o dobrobitima češnjaka, potrebne dodatne studije kako bi se razjasnilo na koji način ostale sumporne komponente i njihove interakcije djeluju na zdravlje.

Alicin, tvar jakog antibakterijskog i antifungalnog djelovanja, danas je najčešće spominjana sumporna komponenta češnjaka i često se prodaje kao dodatak prehrani u obliku tableta. "Kuhanjem češnjaka alicin se razgrađuje te neki stručnjaci smatraju da bi se češnjak uvijek trebao jesti sirov kako bismo ostvarili pune dobrobiti njegova djelovanja, no takve tvrdnje još uvijek nisu dokazane", pojašnjava Henry.

Uz sumporne sastavnice, češnjak je prepun enzima, vitamina B, bjelančevina, saponina, flavonoida i mnogih drugih tvari. "Razumijevanje tako kompleksne mješavine tvari velik je znanstveni izazov", priznaje Milner.

Oba znanstvenika vjeruju kako se suplementi češnjaka koji sadrže samo jednu do dvije njegove sastavnice ne mogu mjeriti s prirodnim češnjakom. "Cilj farmaceutskih kompanija nije prodavanje više tvari odjednom, već jednu po jednu komponentu", pojašnjava Henry.

No Ronald Cutler koji proučava alicin pri Sveučilištu u Londonu, ne slaže se s tvrdnjama dvojice znanstvenika da se svojstva prirode ne mogu kopirati u laboratoriju. Cutler je ekstrahirao alicin iz češnjaka i koristio ga u kliničkim studijama kako bi učinkovito liječio sojeve bakterije Staphylococcus aureus, otporne na antibiotik meticilin. Cutler, koji je i znanstveni savjetnik za tvrtku Allicin International koja prodaju ekstrakte alicina, tvrdi: "Priroda nam je pokazala put. Na nama je da ga slijedimo i poboljšamo". Dodaje i da se slaže s tvrdnjom da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razumjela kompleksnost spojeva češnjaka.

Unatoč svemu iznesenome, ostaje pitanje specifične arome češnjaka. Henry, inače rođen u Indiji, a odgojen u Šri Lanci, vjeruje kako bi europljani trebali biti otvoreniji za mirise hrane, a preporučuje i biljke koje pomažu u smanjenju mirisa češnjaka - komorač, klinčić i cimet.

Svemogući B vitamini - znate li u kojim namirnicama ih ima najviše?

Popis vitalnih funkcija u koje su uključeni vitamini B skupine doista je “kilometarski”. Svaki ima svoj “zadatak” a često se i nadopunjuju, pa sudjeluju u tisućama procesa u organizmu, uključujući stvaranje energije, rast stanica, prijenos živčanih impulsa. Nužni su za normalan rad srčanožilnog, imunološkog i probavnog sustava te za zdravlje kože, kose i noktiju.

Vitamine B skupine organizam ne može sam proizvesti, pa ih treba svakodnevno uzimati prehranom. Najbolji izvori vitamina B su kvasac, iznutrice (prije svega jetra), cjelovite žitarice, mlijeko, jaja, meso, riba, zeleno lisnato povrće, banane, orašasti plodovi i mahunarke.

Vitamin B1 - tiamin - ključan je za preradu ugljikohidrata, masti i proteina u organizmu te za rad srčanožilnog i živčanog sustava. Izvori: iznutrice (jetra), jaja, meso, cjelovite žitarice, pšenične klice, zeleno lisnato povrće, orasi, grašak, grah, kikiriki.

Vitamin B2 - riboflavin - također je nužan za stvaranje energije iz ugljikohidrata, masti i proteina te za disanje, vid i rast. Najviše ga ima u mliječnim proizvodima, jajima i mesu, a dobri su izvori i zeleno lisnato povrće, cjelovite žitarice i orašasti plodovi.

Banane su bogate vitaminima B skupine

Vitamin B3 - niacin - iznimno je važan za dobivanje energije iz glukoze, proizvodnju hormona te rad živčanog, krvožilnog i probavnog sustava. Izvori: kvasac, mliječni proizvodi, jaja, meso peradi, riba, mahunarke, orašasti plodovi.

Vitamin B5 - pantotenska kiselina - izravno je uključena u proizvodnju energije, a bitna je i za raspoloženje te uravnoteženu razinu kolesterola u krvi. Nalazi se u kvascu, jetri, ribi, mesu, jajima, cjelovitim žitaricama, povrću, voću.

Vitamin B6 - piridoksin - iznimno je važan za imunitet, stvaranje krvnih stanica i hormona, potiče rast progesterona, te za rad mozga i “biološki sat”. Izvori: iznutrice (osobito jetra i bubrezi), puretina, tunjevina, kvasac, banane, grožđice, špinat, soja, jaja, mlijeko, krumpir.

Vitamin B7 - biotin - nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Izvori: kvasac, iznutrice, žumance jajeta, gljive, banane, kikiriki, cvjetača, mrkva.

Vitamin B9 - folna kiselina - ključna je za sintezu DNK, dakle izgradnju svih novih stanica, pa je osobito važna u trudnoći. Sudjeluje u stvaranju eritrocita (crvenih krvnih stanica) i bitna je za rad krvožilnog sustava. Najviše je ima u zelenom lisnatom povrću, mahunarkama, citrusnom voću, pšeničnim klicama, cjelovitim žitaricama i mesu.

Vitamin B12 - cijanokobalamin - također sudjeluje u sintezi DNK te u stvaranju eritrocita i proteina. Važan je za aktivnost živčanih stanica i raspoloženje te za rad srčanožilnog sustava. Izvori:riba i plodovi mora, meso, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja.

Kolin i inozitol ubrajaju se u vitamine B kompleksa iako po strukturi nisu vitamini, ali na sličan način sudjeluju u metabolizmu i prijenosu živčanih impulsa. Kolin se nalazi u jajima, soji, životinjskim masnoćama, zobenom brašnu i povrću. Izvori inozitola su hrana životinjskog podrijetla, cjelovite žitarice i povrće.

Vitamin B17

Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.
U većim količinama ga možete pronaći u...
divljim kupinama
trešnjama
ribizlu
košticama jabuke, kruške i šljive
košticama marelice, breskve i nektarine
bobu, mung dalu
gorkim bademima
indijskom oraščiću
australskom orahu (macadamia)
U nešto manjim količinama ima ga u...
ogrozdu
grožđicama
dudu
dunji
jagodi
malini
sjemenkama lana
prosu, ječmu, heljdi
leći, crvenom grahu, mahunama
Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u koštici marelice. Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica. Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.

Zašto je grožđe dobro za vas?

Sezona je grožđa i zaista je teško odoljeti slatkim bobicama grožđa kad su ispred vas, a još bolja vijest je da su ti plodovi prepuni esencijalnih nutrijenata i ljekovitih svojstava.
Grožđe je također dobar izvor vitamina.
Postoje razne vrste grožđa, različitih boja i okusa. Postoje crna, ljubičasta, zelena, kao i ružičasta grožđa. Neovisno o vrsti grožđa, možete biti sigurni da su bobice pune bitnih vitamina poput vitamina A, vitamina C, vitamina B6, vitamina B i folne kiseline. Oko 100g grožđa sadrži blizu 20-25 posto dnevne potrebe za vitaminom C.

Grožđe je bogato esencijalnim mineralima

Jedan od razloga zašto je grožđe dobro za vaše zdravlje i zašto treba biti dio vaše svakodnevne prehrane je zbog različitih minerala koje vaše tijelo može dobiti iz tih plodova. Najznačajnije minerali prisutni u grožđu su mangan i kalij. Ovi minerali su neophodni za održavanje dobrog zdravlja, smanjuju rizik od hipertenzije, pomažu kod depresije i djeluju na imunitet.Ostali minerali koji se nalaze u grožđu su bakar, cink, kalcij, fosfor, željezo i selen.

Grožđe je dobro za vaše srce

Najvažnija korist koja proizlazi iz prehrane grožđem je bogatstvo antioksidansa, odnosno fitonutrijenata koji se nazivaju polifenoli. Ovi antioksidansi se vežu na "slobodne radikale" u vašem tijelu i smanjuju naslage na krvnim žilama, čime se poboljšava zdravlje vašeg srca.
Brojne studije pokazale su da crno vino – kada se konzumira u umjerenim količinama – povećava razinu HDL ('dobrog' kolesterola), a smanjuje razinu LDL ('lošeg') kolesterola u krvi.
Važno je napomenuti da sjeme i koža sadrže najbogatiju koncentraciju antioksidansa reservatrola. Resveratrol je spoj koji je pronađen u koži i sjemenu grožđa, a čuva srčani mišić fleksibilnim i zdravim. Razlog zašto je "crveno vino" steklo popularnost je zbog svoje visoke koncentracije resveratrola. Kod Francuza je utvrđeno da imaju niski postotak srčanih bolesti, smatra se da je to zbog njihove potrošnje crvenog vina i grožđa.
Grožđe također sadrži spoj nazvan saponin koji pomaže smanjiti apsorpciju kolesterola i smiruje upalu čime se smanjuje rizik od srčanih bolesti. Dakle, grožđe je definitivno dobro za srce.
Utvrđeno je da grožđe ima nekoliko anti-mikrobnih svojstava, koja nisu štetna za korisne bakterije u želucu. Ispitivanja su pokazala da ekstrakt grožđa smanjuje rast preko 14 različitih tipova štetnih bakterija koje se obično nalaze u ljudskom crijevu i želucu, kao što suE coli, Salmonella i H. pylori (što uzrokuje čir želuca).

Grožđe, ne samo da je ukusna užina, već i veliki benefit za ljudsko tijelo. Možete jesti grožđe kao svježe voće, u obliku crnog vina, sok od grožđa ili čak kao suho voće i na taj način pomoći svom tijelu. Budući da se grožđe nalazi visoko na ljestvici voća koje zadržava visoku razinu pesticida, birajte organski uzgojeno grožđe.

5 razloga zašto je dobro piti pivu

Većina studija pokazala je da ljudi koji piju pivo svaki dan, ali umjereno, ne samo da nemaju pivski trbuh, nego i teže bitno manje nego ljudi koji uopće ne piju.
Ako imate mjeru i znate stati kad je najbolje, piva doista nije loš izbor za piće. Naravno, pod uvjetom da niste bolesni kao ni ovisni o alkoholu ili opojnim drogama.

1. Pivopije žive dulje
Umjereno pijenje je dobro, a pivo je dobro za one koji vole piti umjereno. Svi znaju da se, ako previše popiju, neće dobro osjećati i zato ne treba pretjerivati. Ako pretjerujte s pićem, gubite ravnotežu, zabijate se u ljude i predmete, možete dobiti rak, cirozu jetre i druga teška oboljenja. No, sve više različitih istraživanja upućuju da je umjereno ispijanje pića čak i bolje nego da uopće ne pijete. Prema različitim studijama, umjereni "cugeri" žive dulje i kvalitetnije nego pijanice i antialkoholičari. Pivo je optimalno piće za umjereno ispijanje jer ima niži postotak alkohola u odnosu na vino ili žesticu.

2. Prirodno je

Mnogi vjeruju da je pivo puno aditiva i konzervansa. Istina je da je pivo potpuno prirodno piće kao i sok od naračne ili mlijeko (možda čak i više od pojedinijih mliječnih proizvoda poput trajnog mlijeka koje se radi od praha). Pivo ne traži konzervanse jer sadrži alkohol i hmelj koji su oboje, konzervansi. Jedino što je kod piva "procesirano" je da fermentira, puni se u boce i pakira.

3. Pomaže u opuštanju

Socijalni aspekt umjerenog ispijanja pića je također koristan za zdravlje. Povremeni izlazak s društvom i ispijanje piva pomoći će vam da se opustite i uživate.

4. Sadrži puno B vitamina

Pivo, a posebno je riječ o laganim filtriranim vrstama, zapravo je vrlo hranjivo, unatoč činjenici da su anti-alkoholičarske skupine godinama objavljivale suprotne podatke. Pivo sadrži puno vitamina B skupine, posebno folne kiseline, za koju se vjeruje da prevenira srčani udar. Pivo sadrži i topiva vlakna, što je korisno jer se tako smanjuje mogućnost organizama da apsorbira nezdrave masti. Pivo sadrži i značajne razine magnezija i kalija, što je dobro znati.

5. Pivo nije krivo za 'pivski trbuh'

Istraživanje sa Sveučilišta u Londonu i Instituta Klicicke a Experimentalni Mediciny iz Praga 2003. pokazalo je da ne postoji poveznica između količine popijene pive i veličine tijela.

"Uobičajeno je vjerovanje da su pivopije u prosjeku više pretili od ne-pivopija", objavili su znanstvenici koji tvrde da je poveznica između pive i pretilosti zapravo vrlo slaba. Većina studija pokazala je da ljudi koji piju pivo svaki dan, ali umjereno, ne samo da nemaju pivski trbuh, nego i teže bitno manje nego ljudi koji uopće ne piju. Piva pomaže ubrzati metabolizam i pomaže tijelu da ne apsorbira u potpunosti nezdrave masnoće.