Svježi sir

Ova je namirnica bogata kazeinom, proteinom koji stvara osjećaj sitosti kroz duži period.

Pomiješajte sirovo povrće sa svježim sirom i pripremite ukusan slani međuobrok.

Volite li više slatko pomiješajte svježi sir s bademima i omiljenim voćem.

Gljive su ukusne i jako zdrave

Pune antioksidanata, gljive su hranjiva, ali često zanemarena hrana.

Bilo da više volite klasične šampinjone ili egzotične shiitake uvijek ih imajte u hladnjaku. Možete ih jesti same, u omletu ili u raznim kombinacijama s mesom i povrćem.

Pročitajte još malo o gljivama, pogotovo o vrstama koje možete pronaći u našem podneblju.

Cikla - Kako je iskoristiti u kuhinji?

Ciklu je najbolje konzumirati sirovu, i to ribanu s malo limunova soka.

Ako želite poboljšati okus ovako pripremljenoj salati, uz ciklu upotrijebite mrkvu i/ili jednu kiseliju jabuku. Iznenadit će vas punoća okusa ovakve kombinacije.

Sok od cikle vrlo je ljekovit, a okus mu se može poboljšati dodatkom meda i limuna. Ciklu možete konzumirati bilo u kojem obliku bez ikakvih nepovoljnih posljedica i ograničenja, lako je probavljiva i ne utječe negativno na sekreciju želuca.

Na korijenu cikle ostavite dio stabljike i vrh korijena i pažljivo ga operite pod tekućom vodom, pazeći da ne oštetite kožu. Ako ciklu pripremate kuhanjem, u vodu dodajte malo octa ili limunova soka kako biste sačuvali lijepu crvenu boju. Ciklu možete kuhati zajedno s temeljcem, propasirati, dodati začine i crveno vino te poslužiti kao umak uz losos s roštilja ili rakove. Ako pireu od cikle dodate ulje, aceto balsamico, malo vode, sol, papar i nasjeckani kopar, dobit ćete nesvakidašnji salatni preljev koji se osobito dobro slaže s kuhanim šparogama. Kuhanu ciklu možete i kiseliti, pa je upotrijebiti kao uobičajenu zimsku salatu. Ako ciklu pripremate na pari, nemojte je guliti jer ćete tako sačuvati veću količinu nutrijenata. Nakon kuhanja u vodi ili na pari koža cikle se vrlo lako skida i tada je možete dalje pripremati.

Cikla je izvrsna namirnica za pečenje. Neoguljena cikla, umotana u aluminijsku foliju ili bez nje, peče se oko sat vremena na temperaturi pećnice od 190°C. Izvrsna je u kombinaciji sa svinjetinom ili patkom. Želite li postići kontrast slatkastom okusu cikle, dodajte malo luka ili češnjaka. U indijskoj kuhinji naribana sirova cikla može se dodati u pripremi tankog kruha bez kvasca – parathe. Listove cikle možete pripremati kao špinat ili blitvu. Po želji nasjeckane listove cikle dodajte u rižoto. Ako ste mislili da je tu kraj, pire od kuhane cikle dodajte u biskvitno tijesto za pripremu čokoladnog kolača.

Ukusna jela bez glutena

Bezglutenski proizvodi su namijenjeni svima, a posebno ljudima s celijakijom, alergijom na gluten ili preosjetljivošću na gluten. Gluten je čest sastojak raznih prehrambenih proizvoda pa treba biti oprezan pri odabiru namirnica.

Donosimo pet vrlo ukusnih recepata za bezglutenske obroke, a prvi je na redu bolognese umak s bezglutenskim špagetima za dvije osobe.

Treba vam 200g bezglutenskih špageta, 120g mljevenog mesa, 3 svježe rajčice, 4 žlice maslinova ulja, 1 luk, bosiljak, origano i muškatni oraščić. Za umak rajčice prelijte vrućom vodom, skinite koru, nasjeckajte na manje dijelove i stavite u poseban lonac. Dodajte 3 jušne žlice maslinova ulja i malo vode. Od začina dodajte bosiljak, origano i muškatni oraščić. Pustite da se kuha, ukuhavajte pelate i sos od rajčice do željene gustoće umaka.

Na maslinovu ulju popržite sitno nasjeckani luk na laganoj vatri. Dodajte malo vode i meso pa nastavite kuhati na laganoj vatri. Kad je gotovo, dodajte umak od rajčice te kuhajte dok se i umak ne skuha. Umak možete zgusnuti čajnom žličicom bezglutenskog brašna. Bezglutenske špagete kuhajte posebno u vodi prema uputama. Kad su gotovi, prelijete ih žlicom maslinova ulja i dodate bolognese umak.

Kolač od rogača odlično finale za objed samo od zdravih namirnica

U posudi izmiješajte šalicu bezglutenskog brašna, prašak za pecivo, šalicu mljevenog rogača i prstohvat sode bikarbone. Od dva bjelanjka napravite snijeg. Na laganoj vatri rastopite 100g maslaca. U drugoj posudi izmiješajte 50 ml mlijeka i 100 ml vode, rastopljeni maslac i žumanjke te izmiješajte (maslac ne smije biti prevruć da žumanjci ne koaguliraju). U navedenu mokru smjesu zamiješaju se suhi sastojci i na kraju lagano doda snijeg od bjelanjaka i 100g grožđica. Izliti smjesu u prethodno namašćeni i pobrašnjeni kalup za pečenje. Kolač se peče na 170 stupnjeva oko pola sata. Na kraju rastopite 150g tamne čokolade sa žlicom maslaca i prelijte preko kolača. Kad se glazura stvrdne, pospite kolač mljevenim rogačem.

Smoothie izvrstan izbor za međuobrok ili za lagani doručak na početku dana

U mikser stavite jabuku srednje veličine, kivi i sok polovice limuna. Dodajte prstohvat peršina, prstohvat sušenog đumbira i čajnu žličicu lanenih sjemenki. U smjesu dodajte 200 mililitara vode te miješajte dok smjesa ne postane jednolična. Peršin je bogat vitaminima C, E i A i odličan je antioksidans, a đumbir pospješuje probavu. Peršin sadrži pregršt mineralnih tvari te je odličan antioksidans. Peršin je uz to djelotvoran diuretik i sprečava nastajanje plinova u crijevima. Sušeni đumbir ima analgetska, sedativna i antibakterijska svojstva, a učinkovit je u borbi protiv problema nastalih zbog žgaravice, mučnina i povraćanja. Često ga upravo kao lijek protiv mučnine preporučuju trudnicama, pa nema ograničenja u njegovoj uporabi.

Mangovac

Drugo ime za mangovac je mango.

Strani nazivi:

Engleski - Mango

Francuski - Manguier, Mangue

Njemački - Mango

Slovenski - mangovec

Talijanski - mango

K nama mangovac dolazi s ostalim tropskim voćem i malo se koristi, jer se donedavno u nas nije ni znalo za njega.

Plod mangovca prirodna je i bogata energetska namirnica i dobar izvor vitamina i minerala. Konzumira se kao suho voće, marmelada, džemovi ili u kolačima. Prašak suhog ploda dobar je začin naročito za mesna jela sa roštilja.

Sjemenke mangovca koriste se za liječenje crijevnih parazita i hemoroida koji krvare.

Također se iz sjemenki radi vrlo kvalitetan maslac.

Listovi mangovca služe za liječenje astme, kašlja, herpesa na usnicama, ispiranje grla, te za pranje zuba.

Suhi cvijet koristi se u liječenju dijareje i kronične dizenterije, gonoreje, katara mjehura i kronične upale mokraćnih kanala.

Zreli plod djeluje kao laksativ i diuretik, a uzima se kod dizenterije i skorbuta tako da se pomiješa sa slatkom vodom, a ako se ispečeni plod mangovca razmuti u slatkoj vodi sprječava toplotni ili sunčani udar.

Kora stabla koristi se za liječenje svih oblika proljeva. Kaučuk - guma iz kore stabla rabi se za liječenje kožnih tegoba kao što su svrab kože, a naročito svrab stopala, reumatskih tegoba, zubobolje (ispiranje čajem), bronhitisa i bronhijalnog katara i ženskih bolesti.

Iz stabla dobiva se ulje i koristi u liječenju sifilisa.

Od mokraće životinja koje se hrane lišćem mangovca proizvodi se boja koja se koristi u slikarstvu.

U zapadnoj pučkoj medicini mangovcem se liječe anemija, astma, bolne mjesečnice, bronhijalni katar, difterija, groznica, gingivitis, hematomi, krvarenja, katar, kašalj, kolera, leukoreja, malarija, maligni tumori grla, metroragija, nesanica, nosni katar, svi oblici proljeva, reuma, stomatitis, tonzilitis, tumori maternice, visoki tlak, vratobolje, ulceracije sluznice usta, zubobolja, žutica, crijevni nametnici, a koristi se i za reguliranje mjesečnice. Ekstrakt mangovca rabi se i kod autoimunih bolesti.

Mangovac je dobar:

adstrigent

antiastmatik

antidijaroik

antihelmetik

antiinflamatorik

antioksidans

antiseptik

antiviral

diuretik

ekspektorant

emetik

kardiotonik

kolorant

laksativ

stomahik

tonikum

vermifug

Riža

Čovjek poznaje rižu više od 5000 godina. Pradomovine su joj Indija i Kina, odakle je prenesena u Siriju i istočnu Afriku. U svijetu se danas uzgaja više od 1000 vrsta riže. Neke sorte zahtijevaju navodnjavanje, drugima je potrebno malo vode, a neke uspijevaju na običnom suhom zemljištu. To znači da se riža može uzgajati u svim krajevima zemlje, no ipak se najviše uzgaja u toplim i vlažnim područjima Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike, Kaliforniji, Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Po nekim procjenama smatra se da više od polovice čovječanstva živi isključivo od riže. To je stoga što riža ima visoku biološku, energetsku i vitaminsku vrijednost.

Hranjive vrijednosti: u usporedbi s drugim žitaricama riža ima najveću energetsku vrijednost (1540 kJ ili 368 kcal u 100 g). Sadrži 70-88 % škroba, 6,5 % bjelančevina i 0,7 % masti. Bogata je i mineralnim sastojcima (116 mg% fosfora i 98 mg% kalija). Ima i magnezija, kalcija, mangana, željeza, sumpora, bakra, cinka, kobalta i fluora. Najviše ima vitamina E u klici i gotovo sve vitamine grupe B u ovojnici.

Velika je razlika u hranjivoj vrijednosti između glazirane bijele riže i neglazirane (cjelovite) smeđe riže. Najvredniji biološki sastojci nalaze se u ovojnici koja se odstranjuje prilikom glaziranja. To dokazuje i činjenica da su rižine mekinje jako cijenjena sirovina i farmaceutskoj industriji u izradi preparata za jačanje ljudskog organizma. Stoga treba redovito jesti smeđu (integralnu - cjelovitu) rižu, a samo uz ribu bolje je jesti bijelu rižu.

Među cjelovitim žitaricama smeđa riža je najuravnoteženija. Njena veličina, oblik, boja, sastav i odnos ugljikohidrata, masti, bjelančevina i minerala ide u sredinu spektra od sedam osnovnih žitarica. Zrno pšenice, ječma, zobi i drugih žitarica tankom je urezanom linijom podijeljeno na pola. Riža nema takvu crtu i biološki je najcjelovitija žitarica - pandan čovjeku u biljnom carstvu.

Postoji riža kratkog, srednjeg i dugog zrna, te slatka riža. Kratkozrna riža je najmanja i najtvrđa, a ima i najviše minerala i glutena. Prirodno je slatkog okusa i najpogodnija za svakodnevnu upotrebu. Riža srednjeg zrna nešto je duža i kuhanjem postaje mekša i vlažnija. I ona je dobra za svakodnevnu upotrebu. Riža dugog zrna uska je i duguljasta, te pahuljasta kad je kuhana. Pogodna je u toplim krajevima, a kod nas povremeno u toplim ljetnim danima. Isto tako se može koristiti za pripravljanje pudinga i deserta. Slatka riža sadrži najviše ljepila, dosta proteina i posebno je slatka. Uglavnom je za blagdanska jela, kolače i posebna jela kao mochi i amasake.

Ljekovito djelovanje: Riža je odvajkada bila cijenjena i upotrebljavana kao lijek. Preporučivana je za hranu osobama iscrpljenim krvarenjem. Ženama s preobilnom menstruacijom, plućnim i tuberkuloznim bolesnicima. Zbog visokog sadržaja škroba i kalija, te lake probavljivosti riža se preporuča za dijetetsko liječenje crijevnog i želučanog katara ili proljeva. Potiče izlučivanje mokraće, pa je stogu dobra za osobe koje boluju od porasta ureje u krvi. Osobito umirujuće djeluje na mozak i živčani sustav, naše najrazvijenije organe. Jela i napitci od slatke riže preporučuju se djeci i dojiljama.

Neglazirana riža ima više celuloze, pa u probavnom procesu pospješuje pražnjenje crijeva, potiče izlučivanje probavnih sokova, a njezina biološka uravnoteženost uspostavlja ravnotežu u organizmu.

Moči je veoma dobar izvor energije, posebice za ljude koji se bave fizičkim radom. Jača porodilje i stimulira stvaranje mlijeka. Zato gaje dobro davati mladim majkama u juhi s misom. Jača mišiće mokraćnog mjehura, pa se može u juhama davati djeci koja noću mokre u krevet.

Moči je neka vrsta kolača od slatke riže. Pripravlja se tako da se najprije slatka riža kuha dugo na puri, zatim se kuhačom dobro izlupa da se riža otvori i spljošti i da se zrnu međusobno zalijepe u jednoličnu masu. Moči se može kupili gotov u makrobiotičkim i dućanima zdrave hrane.

Pohani pastrnjak s umakom od hrena

Sastojci:

400g pastrnjaka

2dl piva, brašno, mrvice, umak od hrena, sol

Priprema: Pastrnjak operite, ogulite i stavite kuhati sa začinom po želji i malo soli. Kuhajte ga pod poklopcem dok sasvim ne omekša. Izvadite ga, ocijedite i osušite. Kuhani pastrnjak narežite na 1 cm debele ploške, a donji, uži dio korijena prerežite uzdužno. Ploške pastrnjaka uvaljajte u brašno, pivsko tijesto i mrvice. Pržite ih u vrućem ulju dok ne porumene. Izvadile na zagrijani pladanj (pokriven dvostrukom papirnatom salvetom da upije višak ulja) i ponudite s umakom od hrena, zelenom ili nekom miješanom salatom po želji.

Pivsko tijesto za pohanje (umjesto jaja)

Od piva, vode, brašna (pola integralnog, pola 850) i soli napravite tijesto malo gušće nego za palačinke i u njega močite svaku plošku pastrnjaka prethodno uvaljanu u brašno. Ako izostavite mrvice imat ćete pariški način pohanja.

Umak od hrena

Sastojci:

1 šalica vode ili temeljca od povrća

1 žlica soja umaka

pola šalice naribanog hrena

1 žlica kuzua ili gustina

Priprema: Vodu i soja umak dovesti do vrenja, dodati naribani hren i nakon 2 minute kuhanja dodati kuzu ili gustin razmućen sa 3 žlice hladne vode. Sve kratko prokuhati i preliti preko pohanog pastrnjaka.

Maslačak s mahunarkama

Sastojci:

1 šalica nasjeckanog poparenog lišća maslačka

3 šalice kuhanih mahunarki (leće, graha, graha azuki ili slanutka)

2 češnja češnjaka

2 žlice maslinovog ulja

Priprema: Lišće maslačka prelijte kipućom vodom, procijedite i na dasci sitno nasjeckajte. Kosani češnjak zažutite na vrućem ulju, dodajte maslačak i kuhanu mahunarku te sve prokuhajte 1-2 minute.

Kukuruz

Pradomovina kukuruza je Novi svijet. Prošle su tisuće godina dok je kukuruz krenuo na svjetski pohod iz svoje pradomovine ali ga to nije spriječilo da u kratkom roku osvoji svijet.

Danas je kukuruz više životinjska nego ljudska hrana. Pokret za prirodnu prehranu i suvremena znanost nastoje na trpezu zdrave prehrane barem djelomice vratiti kukuruz u njegovom prirodnom obliku. Kukuruz je bogat biološki vrijednim sastojcima, škrobom, bjelančevinama i šećerom. Od kukuruznih klica dobiva se vrlo kvalitetno biljno ulje koje sadržava vrijednu linolnu i linolensku nezasićenu masnu kiselinu, fitohormone i vitamin E. Zbog toga spada u red najvrednijih dijetnih ulja. Groždani šećer za koji se obično misli da se dobiva od grožđa dobiva se razgradnjom kukuruznog škroba. Najljekovitiji dio kukuruza je kukuruzna svila koja se skida prije oprašivanja i suši u hladu. Zbog toga kad kuhamo mladi kukuruz uvijek treba ostaviti svilu i nekoliko slojeva unutarnjih listova. Tu vodu možemo piti kao čaj (koji je dobar diuretik) ih kao temeljac za neku juhu s povrćem.

Čaj od kukuruzne svile liječi grčeve bubrega i veoma je dobro sredstvo za liječenje noćnog mokrenja u djece i starih ljudi. Kukuruzna svila se može uspješno primijeniti kod vodene bolesti, edema i oboljenja mokraćnih organa s naklonošću stvaranja kamenaca.

Kukuruz je dobar za jačanje srca i krvožilnog sustava. Može se jesti u nezrelom (kuhan ili pečen) i zrelom stanju. Kukuruzno zrno se melje na razne granulacije, pa imamo fino kukuruzno brašno, brašno za žgance (sadržava fino brašno i gris), kukuruzni gris i kukuruznu kašu, koja je najkrupnije granulacije i može se kuhati sama ili u kombinaciji s rižom i drugim žitaricama.

Krem juha od heljde

Sastojci:

1/2 šalice heljde

1/2 l vode

2 žlice stada ili meda

sojino ili rižino mlijeko ili vrhnje, malo soli

Priprema: Heljdu operite i namočite da nabubri. Zatim je ocijedite i stavite kuhati u pola litre vode. Pustite da neko vrijeme tiho kuha i povremeno promiješajte da ne zagori. Kad heljda omekša (ne smije se raskašiti), maknite je s vatre, posolite i umiješajte slad ili med. Ponudite s mlijekom ili vrhnjem. Ovako pripremljena heljda izvrstan je okrepljujući doručak i hranjiv večernji obrok.

Čičak - Primjena u kuhinji

U nas je čičak poznat korov koji posvuda raste uz ograde, putove i rubove šuma. Čičakje manje poznat kao ljekovita biljka, a kao korjenasto povrće u nas je potpuno nepoznat. Međutim, čičak je vrlo vrijedna ljekovita biljka, a može se jesti i kao vrlo tečno povrće.

U literaturi o ljekovitom bilju navodi se široki spektar ljekovitosti čičkovog korijena, u svježem i suhom stanju. U knjizi "Ljekovito bilje i njegova upotreba" opisana su ljekovita svojstva čička. Korijen čička djeluju protuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Prema najnovijim istraživanjima znatno je djelotvorniji od skuplje droge sarsaparile (Radix sarsaparillae). Visoki sadržaj inulina (oko 45%) koristan je kod bolesti jetre i kod izlučivanja žuči. Inulin je posebna vrsta šećera koja ne opterećuje izmjenu šećera kod šećernih bolesnika, te se zbog toga korijen čička posebno preporučuje u prehrani dijabetičara. Kod raznih kožnih oboljenja koristi se svježi sok iz korijena čička, a poznata je i čičkova mast te čičkovo ulje za njegu vlasišta. Čaj se priprema od svježeg ili od suhog korijena, a čaj od čičkovog sjemena preporučuje se protiv stvaranja bubrežnih kamenaca.

Čičak se u svijetu (Japan, Nizozemska, SAD) uzgaja u vrtovima i na njivama kao i ostalo korjenasto povrće (mrkva, peršin, pastrnjak). Premda se za prehranu može upotrijebili samonikli čičak, postoje sorte dobivene selekcijom, koje brže rastu i daju pravilan vretenasti korijen koji ide u dubinu i više od pola metra. Zbog toga se čičak sije na humkama. kako bi se korijen lakše iskapao. Za jelo se čičak vadi u prvoj godini rasta, dok postoji samo lisna rozeta (kao u mrkve i peršina). U drugoj godini rasta, kad potjera cvjetno stablo, korijen se vadi, pere i suši za čaj. Tada više nije dobar za jelo, jer odrveni.

U prehrani makrobiotičara čičkov korijen zauzima bitno mjesto, jer daje vrlo snažnu energiju, a osobito zagrijava zimi, te djeluje na vitalnost. Može se različito pripremati: kuhati, pirjati, pržiti u dubokom ulju. Dobar je u kombinaciji s ostalim korjenastim povrćem, žitaricama i mahunarkama. Upravo zbog svih ljekovitih i hranjivih svojstva te jestive biljke, potrebno je pripremati jela od čičkovog korijena. Jela od čička mogu biti prilozi u klasičnoj kuhinji. Posebice se preporučuju dijabetičarima, a i svima ostalima jer su korisna i za najzdraviji organizam.

U svijetu se čičak može nabaviti na tržnicama i u prodavaonicama zdrave hrane, a u nas za sada samo kod specijaliziranih proizvođača Za one koji budu vadili samonikli čičak napominjemo: ponesite jaku riljaču (štihaču) i tražite čičak u čistoj prirodi što dalje od putova i drugih zagađenih mjesta.