Maceriranje sjemenja ljekovitog bilja

Najčešće sjemenje (plodovi) ljekovitog bilja koje se koristi u proizvodnji alkoholnih pića:

Anđelika (Semen Angelicas)

Od sjemenja anđelike se priprema destilat. Mljeveno sjeme prelije se 40%-tnim alkoholom u destilacijskom uređaju i destilira. Koristi se srednja frakcija destilata koja čini približno 70% ukupnog destilata. Kao i kod macerata korijena anđelike, destilat sjemena koristi se u proizvodnji gorkih likera.

Borovica (Fructus Juniperi)

Borovica je naše poznato ljekovito drvo. Dvogodišnje bobice beru se i od njih se priprema destilat - mljevene bobice se maceriraju 1-2 dana u alkoholu te dvaput destiliraju, tj. prvi destilat se razrjeđuje alkoholom (96%) s dodatkom vode (omjer 1:1) ili dodatkom iste količine rakije (omjer destilata i rakije 1:1). Tijekom druge destilacije te mješavine uzima se samo frakcija s »čistom« aromom borovice. Od tako dobivenog drugog destilata dobiva se odlična aroma, a koristi se kao nota manje ili više složenih travarica i dina (džin).

Komorač (Fructus Foeniculi)

Komorač daje specifičan »osvježavajući« destilat odlične arome koji se stavlja i u bombone (»Bronhi«), te za poboljšanje okusa u mnogih alkoholnih pića (primjerice: u mastiku). Kao macerat se također može koristiti jer daje dobar okus i »notu« travaricama.

Korijandar (Fructus Coriandri)

Korijandar je tipično sjeme orijentalnog okusa i mirisa. Korijandar se često upotrebljava kao začin mnogim jelima i pićima. On bitno poboljšava miris i okus travarice a ima i značajno ljekovito djelovanje kao macerat. Destilat korijandara ima osvježavajući okus i miris (podsjeća na limun) pa se koristi u mnogim alkoholnim pićima (primjerice: džin).

Osim ovih ljekovitih biljaka, u proizvodnji alkoholnih pića koriste se mnoge druge ljekovite biljke ali u manjim količinama te daju osobnost svakom piću. To su suhe bobice borovnice (Fructus Myrtilli), kola (Semen Colae), kubeba (Fructus Cubebe), muškat (Nuces Moschatae), piment (Fructus Pimatae) i druge.

Neki poznati aperitivi i gorki likeri sadrže veće količine biljnih smola. Aperitiv Boonekamp karakterizira smola »guajax« (Lignum gudači), aloja (sok biljke Aloe ferox) karakterizira Unterberg itd.

Maceriranje nadzemnog dijela biljke

Macerati i destilati rade se od nadzemnog dijela (herba) ljekovitih biljaka.

Blaženi čkalj (Herba Cardi benedicti)

Blaženi čkalj je vrlo poznata ljekovita biljka koju su posebno cijenili benediktinci. Blaženi čkalj sadrži ljekovite tvari koje liječe želučane tegobe, jetru i bolesti nervnog sustava. Ta je biljka prisutna kao macerat u mnogim gorkim likerima i travaricama, ali i destilat se koristi za komponiranje arome nekih likera. Jedan od takvih likera je i poznati benediktiner.

Izop (Herba Hysoppi)

Izop se koristi prvenstveno kao macerat za dobivanje dobrog okusa u pripremi travarica. Alkoholni destilat izopa otklanja tegobe dišnih organa (astma, upala sluznice, katari), a koristi se i kao poboljšivač (bonifikator) arome likera i travarica.

Kadulja (Folia salviae)

Kadulja je autohtona ljekovita biljka Hrvatske. Sadržaj i sastav eteričnog ulja »dubrovačke žalfije« mjerilo je svjetske kvalitete u odnosu na druge vrste kadulja. Ljekovita svojstva kadulje prije svega su u otklanjanju tegoba dišnih organa jer dezinficira sluznicu. Macerat kadulje rjeđe se koristi za pripremu likera i travarica. Međutim, destilat je zastupljen u mnogim biljnim likerima pa i travaricama. Travarica je nezamisliva (pogotovo klasična dalmatinska) bez kadulje bilo u obliku destilata (što je bolje) ili macerirane (ali ta je vrlo gorka).

Kičica (Herba Centaurri minoris)

Kičica je poznata ljekovita biljka, po ljekovitom djelovanju slična srčaniku. Ljekovita svojstva kičice su višestruka i koriste se za uklanjanje želučanih tegoba i živčanih napetosti. Macerat kičice koristi se u mnogim gorkim likerima i rakijama, (Feinbitter, Halb und Halb itd.). Kičica je idealna biljka za sve manje i više-složene travarice.

Lazarkinja (Herba Aserulae odoratea)

Ljekovita svojstva lazarkinje su dosta izražena, a macerat lazarkinje osnovni je sastojak cijenjene votke Subrowke (u svakoj boci Subrowke nalazi se dio bilja lazarkinje). Macerat i destilat lazarkinje se koristi često u proizvodnji travarice jer daje posebno ugodan miris i okus.

Matičnjak (Folia Melissae)

Matičnjak je autohtona biljka Mediterana. Koristi se protiv nadimanja u želucu i crijevima. Macerat matičnjaka ima prilično rijetku osobinu: gorak okus i ugodnu, osvježavajuću aromu i okus koji podsjeća na limun. Zbog tih karakteristika macerat i destilat matičnjaka koriste se u mnogim likerima i rakijama jer poboljšavaju okus i miris travarice.

Mažuran (Herba Majoranae)

Mažuran je autohtona mediteranska biljka a destilat mažurana koristi se za pojačavanje arome biljnih likera i rakija. Naime, opće je pravilo da se pripravak nekih ljekovitih biljaka (macerat, destilat) koristi kao osnovna »nota« likera, a drugi dodaci služe za pojačavanje temeljnih aroma. Pripravci mažurana služe u likerskoj industriji upravo za to, a to je primjenjivo i u proizvodnji travarica.

Pelin (Herba, Flores Absinthii)

Pelin je od davnina poznata ljekovita biljka koja se koristi za otklanjanje želučanih tegoba i probavnih smetnji. Macerat i destilat (Aetheroleum absinthum) koriste se za pripremu gorkih likera (pelinkovac npr.). Eterično ulje pelina sadrži alkaloid tujon koji spada u grupu opijata, te se treba koristiti u vrlo ograničenim i malim količinama.

U proizvodnji likera i travarica koriste se eterična ulja, odnosno destilati i mnogih drugih biljaka, primjerice ružmarina (Folia Rosmarini), majčine dušice (Herba Thymt), listovi naranče, limuna i drugo.

Maceriranje korijena ljekovitog bilja

Maceracija bilja najčešće traje od 8-15 dana (ovisno o temperaturi okoline). Često se u farmaceutskoj industriji koristi i postupak ubrzane maceracije - perkolacija, pri čemu se ljekovito bilje ispire s otapalom (alkohol, voda), no nećemo o tome.

Maceracija bilja provodi se u posudama (metalne ili staklene) koje ne utječu na proces, a mogu se dobro zatvoriti. Bilje predviđeno za maceraciju može biti svježe ili suho. Svježe bilje prelijeva se koncentriranim alkoholom (96% vol. alkohola) u omjeru 1:1 s vodom, a osušeno bilje u omjeru 1:1:1, tj. bilje (težinski), alkohol i voda, odnosno ako rabimo rakiju 45-50% odnos je 1:2. To su najčešći omjeri, a izuzetke ćemo posebno istaknuti. Maceraciju provodimo prvo vaganjem usitnjenog bilja prema veličini posude, zatim dolijemo alkohol koji prekriva bilje, posudu zatvorimo i dnevno protresemo. Nakon dva tjedna odlijemo tekućinu (macerat), a iz bilja istisnemo preostalu tekućinu te iscijeđenu tekućinu i macerat pomiješamo i dobro zatvorimo te spremimo na tamno mjesto.

Sljedeće biljke pogodne su za maceriranje i destiliranje s rakijama i najčešće se koriste:

1. Anđelika (Angelicae radix) poznata je srednjoeuropska ljekovita biljka. Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u želučanim aperitivima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.).

Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan napitak protiv svih bolesti — theriaks. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista). Theriaks se pripremao kuhanjem sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrhe) u crnom vinu. Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.

Recept za pripremu terijaka (približan): Anđelika 5 g, cimet 1 g, kardamon 1 g, mak 5 g, myrha (rujevina) 5 g, odoljen 0,5 g, šafran 1 g, željezni sulfat 5 g, crno vino cca 100 g i med 10 g.

Napomena: Uz pripremu ovog čestog sastojka u »švedskim gorčicama« (grenčicama), isti se obično izvodi iz originalnih recepata a dodaje se švedskoj grenčici. Potrebna količina terijaka navedena u prethodnom receptu i dodaje se u 1,5 litru rakije, koja je uobičajena količina za jednu smjesu grenčice.

2. Arnika - brđanka (Arnicae radix) koristi se kao macerat u gorkim travaricama i likerima. Ljekovitost tog macerata podudara se sa svojstvima macerata omana pa se mogu i zamijeniti, iako ujedinjeni djeluju učinkovitije, a što se posebno ističe u pripremi manje i više složenih eliksira.

3. Iđirot (Calami rhizoma) koristi se kao najčešće upotrebljavan macerat u svim poznatim gorkim likerima i aperitivima, jer posjeduje niz dobrih zdravstvenih osobina, te daje izrazito dobar miris i okus u pripravama u kojima se koristi.

4. Ljupčac (Levestici radix) se često uzgaja u Zapadnoj Europi i koristi kao macerat koji se dodaje gorkim likerima koji imaju »finu« aromu (»alpski likeri«, tzv. »Ambruške kapljice« itd.) a ima i vrlo značajno zdravstveno djelovanje.

5. Odoljen (Valerianae radix) je poznata biljka koja djeluje umirujuće na živčani sustav. U gorkim likerima nalazi se u malim količinama kao macerat i destilat. Tu treba naglasiti da njegovu upotrebu treba minimalizirati, radi jakog mirisa.

6. Oman (Helenii radix) je poznata biljka naših močvarnih krajeva. Maceratom omana liječe se želučane tegobe te bolesti pluća i dišnog sustava, pa se koristi u gotovo svim složenijim travaricama.

7. Sladić (Liquritiae radix) je tipična mediteranska biljka od čijeg se macerata (kuhanjem u vodi) priprema sirup za iskašljavanje, a od alkoholnog macerata priprema se destilat, koji je osobito zastupljen u poznatim »bitterima« (»Boonekampu«, »Stonsdorferu«, »alpskom likeru« itd.). Tu treba naglasiti da je i macerat sladića značajan u manje složenim, a i složenim travaricama, jer bitno ublažuje (»pokriva«) gorke komponente izrazito gorkih biljaka (srčanik, kičica, pelin, stolisnik).

8. Srčanik (Gentianae radix) je nezaobilazni sastojak svih gorkih likera i aperitiva, odnosno bittera. Treba ga vrlo oprezno i u malim količinama koristiti pri izradi travarica, zbog izrazito gorke »note«.

Za proizvodnju gorkih likera koriste se i neke druge ljekovite biljke: đumbir (Rhizoma Zingiberis), ginseng (Rhizoma Galage minoris), šafran (Rhizoma Zedoarae), perunika bogiša (Rhizoma Irdis), petoprsta (Rhizoma Tormentilliae) itd.

GLOG - Crataegus

Crataegus oxyacantha L. - crveni glog
Crataegus monogyna jacq. - bijeli glog

Ljekoviti dijelovi biljke: U proljeće za vrijeme cvatnje beru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama (Crataegi flores), kao i cvjetni vršci s listovima (Crataegi summitates ).

Ujesen se sabiru plodovi bez peteljke (Crataegi fructus) pa se suše najprije u hladu da upola uvenu a iza toga se dosuše u toploj peći.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Svježi listovi i cvjetovi sadrže, uz nešto eteričnog ulja, trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube s vremenom na ljekovitom učinku.

Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Sadrže znatnu količinu aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline.

Ljekovito djelovanje: U pučkoj medicini spominje se upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih poteškoća što su tek u 19. stoljeću pobliže istražili i potvrdili francuski i engleski liječnici. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, no tek je 1924. godine tinktura od svježih plodova gloga uvrštena u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sustavnih istraživanja a rezultat je potvrdio da je glog zaista jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce.

Glog jača i regulira rad srca. Treba imati u vidu činjenicu da je glog odličan regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića, što je slično djelovanju imele.

Glog je vrlo dobar u liječenju oštećenja i upale srčanog mišića u starosti, kod ovapnjenja žila (ateroskleroza) te kod nervoznih srčanih smetnji. Ako se pravovremeno primijeni liječenje i promijeni način života (ne biološka ishrana, preopterećenost radom, velika žurba, strahovanja, alkohol i pušenje) glog može liječiti tako mnogo spominjanu menadžersku bolest sa svim njezinim smetnjama funkcije srca.

Osim toga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog umirenja, živčanog sustava, smanjenja stresa i boljeg spavanja.

Iz cvjetova i plodova izrađena tinktura vrlo je obljubljena ali mora je propisati liječnik ili fitoterapeut. Njeno djelovanje isto tako iziskuje liječničku kontrolu.

Tinktura se priprema od 20 g biljke na l dl alkohola (96%). Cvijet i list gloga moče (maceriraju) se u alkoholu 21 dan i zatim filtriraju.

Uzima se 3-5 puta dnevno na kocki šećera, ili u vodi 15 kapi, prije jela. Ako se tinktura razrijedi s pet dijelova vode, može se uzimati po 20 kapi prije objeda i prije večere, dakle po 40 kapi na dan, u tijeku 3 tjedna svaki mjesec, kao lijek protiv visokoga krvnoga tlaka.

Recept

Tinktura od zdrobljenih bobica ploda pripremljena na isti način u težinskom omjeru uzima se triput dnevno po 5 kapi, dakle ne više od 15 kapi na dan, kao lijek protiv bubrežnih kamenaca, gihta i bijeloga pranja u žena. Glog treba uzimati dulje vrijeme jer puno djelovanje pokazuje nakon 3-4 mjeseca.

Kako dobijemo macerat?

Postupak maceracije je ekstrakcija ljekovitog bilja određene usitnjenosti na običnoj temperaturi. Obavlja se propisanim otapanjem jednom ili više puta. Macerira se određeno vrijeme, češće mućkajući, u zatvorenoj posudi. Poslije završene maceracije, tekućinu valja procijediti, ostatak prešati, a ekstrakte pomiješati. Poslije toga tekućinu ostaviti nekoliko dana na hladnom mjestu, zaštićenu od svjetlosti, jer se mora izbistriti, pa zatim filtrirati i tada staviti u uporabu.

Tinkture su tekući, obojeni oblici lijekova dobiveni ekstrahiranjem ljekovitog bilja alkoholom razne koncentracije. Ponekad se za pripremanje tinktura upotrebljavaju i ekstrakti biljaka, pogotovo u hitnim slučajevima: određenu količinu ranije pripremljenih ekstrakta razblaži se potrebnom količinom alkohola da se dobije željena koncentracija tinkture (20% ili 10%). Najčešće se koristi 40, 50 i 70-postotni alkohol, vodeći računa u kojoj se koncentraciji najbolje otapaju ljekoviti sastojci određene biljke.

Obično se uzima jedan dio ljekovite biljke i 5 dijelova otapala (20-postotne tinkture). Od ljekovitih biljaka s jakim djelovanjem u apotekama se pripremaju tinkture i to tako da se jedan dio biljaka ekstrahira s 10 dijelova otapala (10-postotne tinkture), te se tinkture izdaju i upotrebljavaju samo prema liječničkom receptu i uputi! Većina tinktura primjenjuje se za unutrašnju upotrebu, najčešće u obliku kapljica, pogotovo onih s jakim djelovanjem, objašnjava Emil Keršek u svojoj knjizi Ljekovito bilje u vinu i rakiji.

Izrada ekstrakata: Propisno usitnjene i prosijane biljke staviti u staklenu posudu i preliti određenom količinom otapala, poklopiti i držati na toplom 8-10 dana češće miješajući. Poslije toga odliti, ostatak dobro iscijediti, obje tekućine pomiješati, ostaviti da se slegnu i izbistre, filtrirati kroz filtar-papir, razliti u bočice, dobro začepiti i držati na hladnom mjestu.

U nedostatku alkohola može se koristiti odgovarajuća kvalitetna rakija sa 40-50% etilnog alkohola.