Maceriranje korijena ljekovitog bilja

Maceracija bilja najčešće traje od 8-15 dana (ovisno o temperaturi okoline). Često se u farmaceutskoj industriji koristi i postupak ubrzane maceracije - perkolacija, pri čemu se ljekovito bilje ispire s otapalom (alkohol, voda), no nećemo o tome.

Maceracija bilja provodi se u posudama (metalne ili staklene) koje ne utječu na proces, a mogu se dobro zatvoriti. Bilje predviđeno za maceraciju može biti svježe ili suho. Svježe bilje prelijeva se koncentriranim alkoholom (96% vol. alkohola) u omjeru 1:1 s vodom, a osušeno bilje u omjeru 1:1:1, tj. bilje (težinski), alkohol i voda, odnosno ako rabimo rakiju 45-50% odnos je 1:2. To su najčešći omjeri, a izuzetke ćemo posebno istaknuti. Maceraciju provodimo prvo vaganjem usitnjenog bilja prema veličini posude, zatim dolijemo alkohol koji prekriva bilje, posudu zatvorimo i dnevno protresemo. Nakon dva tjedna odlijemo tekućinu (macerat), a iz bilja istisnemo preostalu tekućinu te iscijeđenu tekućinu i macerat pomiješamo i dobro zatvorimo te spremimo na tamno mjesto.

Sljedeće biljke pogodne su za maceriranje i destiliranje s rakijama i najčešće se koriste:

1. Anđelika (Angelicae radix) poznata je srednjoeuropska ljekovita biljka. Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u želučanim aperitivima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.).

Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan napitak protiv svih bolesti — theriaks. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista). Theriaks se pripremao kuhanjem sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrhe) u crnom vinu. Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.

Recept za pripremu terijaka (približan): Anđelika 5 g, cimet 1 g, kardamon 1 g, mak 5 g, myrha (rujevina) 5 g, odoljen 0,5 g, šafran 1 g, željezni sulfat 5 g, crno vino cca 100 g i med 10 g.

Napomena: Uz pripremu ovog čestog sastojka u »švedskim gorčicama« (grenčicama), isti se obično izvodi iz originalnih recepata a dodaje se švedskoj grenčici. Potrebna količina terijaka navedena u prethodnom receptu i dodaje se u 1,5 litru rakije, koja je uobičajena količina za jednu smjesu grenčice.

2. Arnika - brđanka (Arnicae radix) koristi se kao macerat u gorkim travaricama i likerima. Ljekovitost tog macerata podudara se sa svojstvima macerata omana pa se mogu i zamijeniti, iako ujedinjeni djeluju učinkovitije, a što se posebno ističe u pripremi manje i više složenih eliksira.

3. Iđirot (Calami rhizoma) koristi se kao najčešće upotrebljavan macerat u svim poznatim gorkim likerima i aperitivima, jer posjeduje niz dobrih zdravstvenih osobina, te daje izrazito dobar miris i okus u pripravama u kojima se koristi.

4. Ljupčac (Levestici radix) se često uzgaja u Zapadnoj Europi i koristi kao macerat koji se dodaje gorkim likerima koji imaju »finu« aromu (»alpski likeri«, tzv. »Ambruške kapljice« itd.) a ima i vrlo značajno zdravstveno djelovanje.

5. Odoljen (Valerianae radix) je poznata biljka koja djeluje umirujuće na živčani sustav. U gorkim likerima nalazi se u malim količinama kao macerat i destilat. Tu treba naglasiti da njegovu upotrebu treba minimalizirati, radi jakog mirisa.

6. Oman (Helenii radix) je poznata biljka naših močvarnih krajeva. Maceratom omana liječe se želučane tegobe te bolesti pluća i dišnog sustava, pa se koristi u gotovo svim složenijim travaricama.

7. Sladić (Liquritiae radix) je tipična mediteranska biljka od čijeg se macerata (kuhanjem u vodi) priprema sirup za iskašljavanje, a od alkoholnog macerata priprema se destilat, koji je osobito zastupljen u poznatim »bitterima« (»Boonekampu«, »Stonsdorferu«, »alpskom likeru« itd.). Tu treba naglasiti da je i macerat sladića značajan u manje složenim, a i složenim travaricama, jer bitno ublažuje (»pokriva«) gorke komponente izrazito gorkih biljaka (srčanik, kičica, pelin, stolisnik).

8. Srčanik (Gentianae radix) je nezaobilazni sastojak svih gorkih likera i aperitiva, odnosno bittera. Treba ga vrlo oprezno i u malim količinama koristiti pri izradi travarica, zbog izrazito gorke »note«.

Za proizvodnju gorkih likera koriste se i neke druge ljekovite biljke: đumbir (Rhizoma Zingiberis), ginseng (Rhizoma Galage minoris), šafran (Rhizoma Zedoarae), perunika bogiša (Rhizoma Irdis), petoprsta (Rhizoma Tormentilliae) itd.

Kako dobijemo macerat?

Postupak maceracije je ekstrakcija ljekovitog bilja određene usitnjenosti na običnoj temperaturi. Obavlja se propisanim otapanjem jednom ili više puta. Macerira se određeno vrijeme, češće mućkajući, u zatvorenoj posudi. Poslije završene maceracije, tekućinu valja procijediti, ostatak prešati, a ekstrakte pomiješati. Poslije toga tekućinu ostaviti nekoliko dana na hladnom mjestu, zaštićenu od svjetlosti, jer se mora izbistriti, pa zatim filtrirati i tada staviti u uporabu.

Tinkture su tekući, obojeni oblici lijekova dobiveni ekstrahiranjem ljekovitog bilja alkoholom razne koncentracije. Ponekad se za pripremanje tinktura upotrebljavaju i ekstrakti biljaka, pogotovo u hitnim slučajevima: određenu količinu ranije pripremljenih ekstrakta razblaži se potrebnom količinom alkohola da se dobije željena koncentracija tinkture (20% ili 10%). Najčešće se koristi 40, 50 i 70-postotni alkohol, vodeći računa u kojoj se koncentraciji najbolje otapaju ljekoviti sastojci određene biljke.

Obično se uzima jedan dio ljekovite biljke i 5 dijelova otapala (20-postotne tinkture). Od ljekovitih biljaka s jakim djelovanjem u apotekama se pripremaju tinkture i to tako da se jedan dio biljaka ekstrahira s 10 dijelova otapala (10-postotne tinkture), te se tinkture izdaju i upotrebljavaju samo prema liječničkom receptu i uputi! Većina tinktura primjenjuje se za unutrašnju upotrebu, najčešće u obliku kapljica, pogotovo onih s jakim djelovanjem, objašnjava Emil Keršek u svojoj knjizi Ljekovito bilje u vinu i rakiji.

Izrada ekstrakata: Propisno usitnjene i prosijane biljke staviti u staklenu posudu i preliti određenom količinom otapala, poklopiti i držati na toplom 8-10 dana češće miješajući. Poslije toga odliti, ostatak dobro iscijediti, obje tekućine pomiješati, ostaviti da se slegnu i izbistre, filtrirati kroz filtar-papir, razliti u bočice, dobro začepiti i držati na hladnom mjestu.

U nedostatku alkohola može se koristiti odgovarajuća kvalitetna rakija sa 40-50% etilnog alkohola.