Zob kao ljekovita žitarica

Zob je ljekovita žitarica koja daje poletnost i liječi kožna oboljenja.

Zob je sitna žitarica, pripada porodici trava. Klas zobi sadrži 2 do 6 cvjetova koji se nalaze na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena pljevom, nesraslom sa zrnom po čemu se razlikuje od ostalih žitarica (pšenice, ječma i raži).

Zob je jedan od najboljih lijekova za oporavak živčanog sustava, a koristi se u liječenju tjeskobe, malaksalosti i živčane iscrpljenosti.

Novija istraživanja pokazala su da zobeno vlakno može znatno smanjiti količinu kolesterola u krvi, pomoći u borbi bolesti srca, povišenog pritiska, pretjerane debljine, proširenih vena i hemoroida.

Zob liječi kožna oboljenja

Kaša: staviti 5 žlica zobenih pahuljica u pola litre kipuće vode, pustiti da vrije 2-5 minuta, skinuti s vatre i pustiti da stoji dok ne upije svu vodu i nabubri.

Zobene sjemenke možete kupiti u rinfuzi ili već upakirane. Treba ih čuvati na suhom i tamnom mjestu ne više od 6 mjeseci.

Zob

Zob je poznala žitarica u gotovo svim našim krajevima, ali ponajviše kao izvrsna stočna hrana, a manje kao namirnica za ljudsku prehranu. Od svih žitarica zob sadržava najviše visokovrijednih sastojaka koji su potrebni ljudskom organizmu za normalan rast (djeca), izgradnju stanica i zaštitu od bolesti, te za stvaranje crvenih krvnih zrnaca u djece i odraslih, Zob sadržava: biljnu bjelančevinu, masne tvari, lecitin, ugljikohidrate, provitamin A (karotin), vitamin BI (aneurin), B6, E vitamin plodnosti, K važan za zgrušavanje krvi, kalcij, fosfor, željezo, bakar, mangan, cink, aluminij, kalij, natrij, magnezij, sumpor, klor, bor i jod. Lecitin je važan za nervnu aktivnost, a željezo za stvaranje krvi, pri čemu sudjeluju bakar i kobalt. Među sastojcima zobi je i rijedak vitamin H-biotin, veoma važan za kožu i kosu. Iz ovoga se razabire kolika je važnost zobi za zdravlje. Poznato je da se zob koristila u hranidbi konja, pa se u narodu za konja sjajne i bujne dlake kaže daje "zoben konj".

Ljekovito djelovanje zobi je višestruko. Sluz od zobi pripremljena kao juha ili kao kaša je najzdravije i lako probavljivo jelo i odlična dijetna namirnica. Nakon operacije želuca ili crijeva najbolja hrana je zob pripremljena na razne načine. Redovitim jedenjem zobi mogu se ublažiti upalni procesi u zglobovima i vezivnom tkivu, a zubi zaštiti od karijesa.

Juha od zobene sluzi posebice se preporučuje kod bolesti prsiju i grla. Jela od zobi preporučuju se kod liječenja čira na želucu ili dvanaestercu, oboljenja žučne kesice, kod upale želučane sluznice, kroničnog zatvora i kroničnog proljeva, reume, oboljenja bubrega, krvotoka i kod šećerne bolesti.

Danas se zob najviše jede u obliku zobenih pahuljica, u kojima su sačuvani gotovo svi glavni sastojci prirodnog zrna zobi. Prirodno zrno sadržava jaku ovojnicu (pljevu), koja je neprobavljiva, pa prije pripremanja jela, zob mora biti oljuštena. U svijetu se uzgaja i "gola" zob, koja ima zrno bez pljeve, pa je ne treba ljuštiti prije upotrebe. Gola zob još je bogatija bjelančevinama i vitaminima skupine B.

Kupelji od zobene slame korisne su kod bolesti bubrega, bubrežnog pijeska i reume, kostobolje, kočenja, te bolesti jetre. Sjedeće kupke od zobene slame dobre su za ženske bolesti, kod nekontroliranog noćnog mokrenja, grčeva u crijevima i bolesti mjehura.

Zob se upotrebljava i u makrobiotičkoj prehrani. Kuha se na meko i popularna je kao jutarnja kaša za ljude koji rade fizičke poslove sadržava više masti od ostalih žitarica i daje topliju energiju.

Zbog svih navedenih svojstava zob treba češće jesti u raznim oblicima, pa stoga dajemo nekoliko recepata.

Raž

Raž je osnovna biljka u Skandinaviji i drugim sjevernim područjima, u Europi i Aziji. Kao i pšenica, rjeđe se upotrebljava u cjelovitom obliku: prije svega koristi se brašno u pravljenju različitih vrsta kruha, krekera i ostalih peciva. Također se upotrebljava u pravljenju viskija. Budući da je tvrdog sastava, raž valja dobro žvakati, što je izvrsna vježba za cijelo tijelo. Eksperimentirajući u kuhanju raži, vidjet čete da je vrlo ukusna s rižom i okruglim povrćem.

Raž je žitarica koja je po svojim botaničkim karakteristikama najsličnija pšenici (stabljika, klas, zrno). Raž je istodobno i krušarica koja je s pekarskog aspekta najsličnija pšenici. Dugo je vladalo mišljenje da je lijepak, taj najvažniji sastojak u proizvodnji kruha, svojstven samo bjelančevinama pšenice. Sad se međutim zna da i bjelančevine raži sadržavaju lijepak, manje doduše nego pšenične, ali ga ipak sadržavaju.

Od ukupne svjetske proizvodnje raži više od 90% otpada na Europu i Rusiju, tako da se o raži može govoriti kao o žitu Europe i Rusije, mada se uzgaja gotovo u cijelom svijetu. Od europskih zemalja (bez Rusije) najviše se proizvodi u Poljskoj i Njemačkoj. Površine zasijane s raži i ostvareni prinosi u našoj zemlji, u usporedbi s pšenicom i kukuruzom, gotovo su zanemarivi.

Biokemijski sastav zrna raži sličan je sastavu zrna prosa. Poput svih žitarica i raž ima najviše ugljikohidrata (74.0%), bjelančevina (9,3%) i masti (1,8%). Energetska vrijednost 100g raži iznosi 1465 kJ ili 349 kcal. Raž je bogata mineralnim sastojcima (1,8%) od čega je najviše kalija, fosfora, magnezija i željeza, ali nisu zanemarivi ni ostali: kalcij, natrij, sumpor, mangan, bakar, cink, kobalt, fluor i drugi. U vitaminskoj tablici raži dominiraju vitamini grupe B.

Anemičnim osobama, rekonvalescentima i uopće osobama oslabljenog organizma te djeci preporučuje se uzimanje klica proklijale raži, koje su vrlo bogate mineralima i vitaminima i lako probavljive. Klice se dodaju jelima od povrća ili se jednostavno umiješaju u juhu.