Rogač snižava kolesterol, štiti od toksina, pomaže u jačanju imuniteta i sprječavanju alergija, obiluje ugljikohidratima, riboflavinom, kalijem i kalcijem.
Rogač, poznat i pod latinskim nazivom Ceratonia siliquamediteranska je zimzelena biljka porijeklom iz Sirije i Palestine, ali danas se uzgaja diljem svijeta. Rogača ima posvuda jer su ga putnici i kolonijalizatori nosili i putem sadili, a budući da se lako uzgaja, ne traži puno pažnje i donosi obilje plodova, opstao je i dalje se širio, najčešće uz pratnju limuna, smokava, maslina.
Legenda kaže da se baš rogačem sv. Ivan prehranio u pustinji i rogač je u njemačkom jeziku i danas poznat kao Johannisbrot, odnosno Ivanov kruh.
Rađa mahunama koje sazrijevanjem posmeđe i čija je sjemenka uvijek teška 0,18 grama stoga se u antičko doba koristila kao mjera za vaganje zlata, poznatija kao karat. I doista, rogač jest zlata vrijedan.
Možete ga koristiti u slatkim i slanim jelima, a odličan je kao diuretik, blagotvorno djeluje na probavu i smanjuje apetit. Snižava kolesterol, štiti od toksina, pomaže u jačanju imuniteta i sprječavanju alergija, obiluje ugljikohidratima, riboflavinom, kalijem i kalcijem.
U manjim količinama sadrži vitamine B i E, željezo, magnezij, fosfor, mangan i selen. Sadrži i tanine i galnu kiselinu koja djeluje antiseptički, antibakterijski, antioksidativno i antivirusno. Bogat je i polifenolima koji štite srce i krvne žile.
No, usprkos svim tim blagodatima, rogač je ipak nepravedno zanemaren, nekako zguran u kut iako ga na našim otocima odavno ima u izobilju. Tijekom ljetnih otočkih šetnji vjerojatno ćete naići na ta divna stabla čije zrele mahune zveckaju i padaju na pod, a gotovo nitko ih ne skuplja. Srećom, ima i svijetlih primjera pa osim klasičnih rakija rogačuša koje proizvodi lokalno stanovništvo imamo i nekoliko entuzijasta koji rogač melju i proizvode divno rogačevo brašno.
Možete ga upotrijebiti u kolačima, keksima, kruhu, toplim napitcima, rakijama, kompotima, namazima, salatama, složencima.. Mnogi ga koriste u kolačima umjesto kakao praha, ali zbog njegove slatkoće i umjesto jednog dijela šećera.
Legenda kaže da se baš rogačem sv. Ivan prehranio u pustinji i rogač je u njemačkom jeziku i danas poznat kao Johannisbrot, odnosno Ivanov kruh.
Rađa mahunama koje sazrijevanjem posmeđe i čija je sjemenka uvijek teška 0,18 grama stoga se u antičko doba koristila kao mjera za vaganje zlata, poznatija kao karat. I doista, rogač jest zlata vrijedan.
Možete ga koristiti u slatkim i slanim jelima, a odličan je kao diuretik, blagotvorno djeluje na probavu i smanjuje apetit. Snižava kolesterol, štiti od toksina, pomaže u jačanju imuniteta i sprječavanju alergija, obiluje ugljikohidratima, riboflavinom, kalijem i kalcijem.
U manjim količinama sadrži vitamine B i E, željezo, magnezij, fosfor, mangan i selen. Sadrži i tanine i galnu kiselinu koja djeluje antiseptički, antibakterijski, antioksidativno i antivirusno. Bogat je i polifenolima koji štite srce i krvne žile.
No, usprkos svim tim blagodatima, rogač je ipak nepravedno zanemaren, nekako zguran u kut iako ga na našim otocima odavno ima u izobilju. Tijekom ljetnih otočkih šetnji vjerojatno ćete naići na ta divna stabla čije zrele mahune zveckaju i padaju na pod, a gotovo nitko ih ne skuplja. Srećom, ima i svijetlih primjera pa osim klasičnih rakija rogačuša koje proizvodi lokalno stanovništvo imamo i nekoliko entuzijasta koji rogač melju i proizvode divno rogačevo brašno.
Možete ga upotrijebiti u kolačima, keksima, kruhu, toplim napitcima, rakijama, kompotima, namazima, salatama, složencima.. Mnogi ga koriste u kolačima umjesto kakao praha, ali zbog njegove slatkoće i umjesto jednog dijela šećera.
