Osnovna načela liječenja vida na prirodan način

Postoje mnogi načini kojim možete pomoći svojim očima. Neke od tehnika služe samo za točno određen dio funkcije vida, neke služe za zdravlje očiju, dok druge za vaše cjelokupno zdravlje. Idealno je kada dnevno vježbanje obuhvati sva ova tri elementa, ali da biste što bolje razumjeli ovaj program, grupisat ćemo sve vježbe u tri osnovne kategorije:

-              Relaksacija

-              Prilagođavanje svjetlosti

-              Podešavanje vašeg vida

Relaksacija

Oči su organi koji najviše rade, i ljudi koji ih mnogo koriste brže postanu umorniji od drugih. Ovo djelomično objašnjava kako jedan daktilograf ne kraju radnog vremena može biti umoran isto koliko i jedan drvosječa. Svoje oči koristimo svakog trenutka dok smo budni - obično oko 17 sati dnevno.

Zamislite u kakvom stanju bi bili vaši mišići ako biste ih koristili bez prestanka, svo vrijeme dok ste budni. Ako kao većina nas imate posao koji zahtjeva da neprekidno i uporno koristite svoje oči, zamislite samo kako bi se osjećalo vaše tijelo ako biste hodali cijeli dan, svaki dan, i to pod nekim teškim teretom. Tako otprilike izgleda pritisak na naše oči.

Možda mislite da svoje oči odmarate nekoliko sati tokom spavanja. Činjenica je da se tokom većeg dijela sna naše oči ne odmaraju u dovoljnoj mjeri. Dok sanjamo, optički nerv se stimulira i naše oči se pomjeraju ispod kapaka. Ustanovljeno da se mnogi ljudi ovako ponašaju nekoliko sati tijekom noći. Pored toga, mnogi ljudi se ne odmaraju dok spavaju, već održavaju aktivnost tijela, naročito njegovog gornjeg tijela i lica.

Idealno je kada biste mogli da poboljšate svoj vid i njegovom upotrebom i odmorom. Sve što radite sa očima treba da služi njima na dobro. Jedna od najvažnijih stvari koju možete uraditi jeste da jednostavno djelujete protiv stvari koje obično štete vašim očima. A najlakši način da to postignete jeste putem relaksacije.

Vaše oči su sastavni dio vašeg tijela. Nemoguće je odmarati oči dok vam je ostatak tijela napregnut. To je razlog što ovaj program liječenja vida započinje samomasažom i drugim tehnikama relaksacije.

Prilagođavanje svjetlosti

Svjetlost je prijevozno sredstvo svih vizualnih informacija do vaših očiju. Ljudi koji najveći dio svog vremena provode radeći napolju na blistavoj, prirodnoj svjetlosti, imat će bolji vid od onih koji su skoro stalno u kući. To je tako jer su ovi prvi naviknuti, a i odgovara im jače svjetlo. Oni primaju i koriste svjetlost u svoj njenoj punoći. Što više vremena provedemo pod slabim, neprikladnim i vještačkim osvjetljenjem, naše oči će teže moći da se izbore sa prirodnom svjetlošću. Tada će nam normalni sunčevi zraci izgledati kao da nam je neko uperio reflektor u lice.

To se djelomično dešava zbog toga što kada smo u zatvorenom prostoru mi prisiljavamo svoje zenice da stalno budu raširene, one se šire što je moguće više kako bi primile svu svjetlost koju mogu primiti. Očni mišići se onda skupljaju kako bi smanjili bol od odsjaja. Mnogi ljudi se stoga danas šetaju sa naočalama za sunce ili stalno i nesvjesno žmirkaju očima kako bi se zaštitili od „prejake" prirodne svjetlosti.

Žmirenje donekle pomaže očima, ali privremeno. Međutim, na duže staze, njegovi efekti su vrlo štetni za vid. Ono uzrokuje da se očni mišići stalno grče, što dalje mijenja oblik očne jabučice. Također i velikim dijelom smanjuje periferno vidno polje, prisiljavajući oči da ostanu fiksirane za vrlo mali prostor. Naočale za sunce su u ovom slučaju od pomoći isto koliko i invalidska kolica za osobu koja ima slabe mišiće noge: one nam pružaju trenutno olakšanje, ali na kraju služe samo da još više oslabe sposobnost očiju da se izbori sa svjetlošću.

Naravno, ne kažemo da treba da se zauvijek otarasite svojih naočala za sunce. Možda će vam zatrebati ako se nađete u situaciji da vozite kola prema zapadu tokom zalaska sunca. Ali, ako redovno budete radili po uputama koje donosimo, biće vam sve manje potrebne. Vaše oči će tada primati više svjetlosti, sa sve manje tegoba. Vaše zenice će postati fleksibilnije, moći će brzo i lako da se šire i skupljaju, čineći prelazak iz tamnog u svjetlo manje bolnim. Nećete više žmirkati i vaše vidno polje će se proširiti. Više vas neće zasljepljivati dnevna svjetlost.

Podešavanje vašeg vida

Ljudi sa lošim vidom uglavnom čine dvije pogrešne stvari koje dovode do neuravnotežene upotrebe očiju: dopuštaju da jedno oko ima dominantniju ulogu i koriste se samo centralnim vidom, dok zanemaruju periferni. Ovakvo ponašanje je naravno nesvjesna radnja, ali se ono može promijeniti svjesnim treniranjem.

Većina nas ima jedno oko koje je bolje od drugog. Oni koji pate od miopije znaju za ovu pojavu, zato što lijek koji uzimaju obično više pomaže jednom oku. Kada jedno oko ima dominantniju ulogu, to je isto kao kada bismo koristili samo nekoliko mišića za određeni posao koji iziskuje upotrebu cijelog tijela. Slabije oko koje se manje koristi postaje još slabije, a jače oko radi dobro bez prestanka, sve dok i ono ne počne gubiti svoju snagu.

Rad sa perifernom vidom je tijesno povezan sa uravnoteženjem između jačeg i slabijeg oka. Kada gledamo ispred sebe sa oba oka, lako je nesvjesno dopustiti da jedno oko obavlja sav posao. Međutim, kada se koristimo perifernim vidom, mi time stvaramo vidno polje za svako oko pojedinačno, te ćemo tako i lakše primijetiti ako jedno oko ne funkcionira kako treba. Vježbanje sa perifernim vidom također pomaže da se odbace loše navike koje ste možda usvojili pri pretjeranom korištenju samo centralnog vida. Još jedan odličan razlog što treba upražnjavati periferni vid jeste taj da se time poboljšava noćno osmatranje upotrebljavaju se pritom iste ćelije mrežnjače.

Suvremena optometrija samo 70% perifernog vida smatra za normalan - drugim riječima, većina nas ne iskorištava 30% svog vida. Drevni Rimljani su imali zabave u amfiteatrima u kojima su njihovu pažnju odvlačili objekti sa različitih mjesta u širokom vidnom polju. Za današnje vrste razonode uglavnom je potrebno da gledate pravo ispred sebe: u televizor, kino platno ili pozornicu. Pretjerana upotreba tog centralnog vida uzrokuje povišen očni tlak: tečnost stiže u oko brže nego što ono može da se osuši, postepeno stvarajući pritisak na optički živac. Drugo ime za ovo stanje jeste glaukom.

Čitanje - Prvi znaci koji upozoravaju na probleme sa očima

Prvi znak koji ukazuje na probleme sa vidom obično se primijeti kada čitate neku knjigu i shvatite da treba da je odaljite od ili približite ka sebi kako biste mogli lijepo da vidite slova. Da bi odredio kolika je oštrina vašeg vida, očni ljekar će od vas zatražiti da pročitate slova sa optometrijske table.

Čitanje je jedna od najosjetljivijih stvari za kratkovide osobe. Tipična kratkovida osoba voli da čita, i to bi radila dok joj „oči ne bi ispale", samo kada bi vrijeme i život to dopuštali. Ono što malo nas obožavaoca knjiga zna jeste to da je čitanje naporna fizička aktivnost jednog para veoma osjetljivih organa. Mi se začitamo dok naš um prima informacije iz neke knjige, ali pritom zaboravljamo koliko teškoća se stvara našim očima.

Čitanje je potencijalno veoma opasno po naše oči, pošto su one stvorene tako da stalno posmatraju nešto što je blizu i nešto što je daleko od nas. Ipak, čitanje ne mora imati štetan efekt; zapravo, čitanjem možete poboljšati svoj vid. Vježbe čitanja stimuliraju naviku pomjeranja očiju, što naročito pomaže kod kratkovidosti, astigmatizma i dalekovidnosti.

Zaštita očiju tokom čitanja

Našim očima najčešće ne šteti sam čin čitanja, već naše loše navike pri čitanju. Evo nekoliko općih pravila čijim ćete pridržavanjem moći da čak i duže čitate bez poteškoća:

- Nikad ne čitajte pri previše jakom ili previše slabom svjetlu. Loše osvjetljenje će umoriti vaše oči brže nego bilo šta drugo. Vaše oči će vam same reći da li je svjetlo dobro: sve što treba da uradite jeste da obratite pažnju na njih. Ako vam je teško da čitate, najprije treba provjeriti da li je osvjetljenje kakvo treba da bude.

-              Isto kao što bi pravili pauze tokom nekog teškog fizičkog rada, tako i svoje oči treba da odmarate od čitanja. Najmanje svakih 20 minuta stanite sa čitanjem i radite vježbu dlanovanja oko 5 minuta.

-              Stalno trepćite da ne biste zurili ili da vam se oči ne suše. Ako vas oči peku tokom ili nakon čitanja, to je možda zbog toga što ste se toliko začitali da ste zaboravili da trepnete. Podsjećajte sebe da trepćete što više.

-              Koliko god je to mogućno, izbjegavajte da čitate ono što sadrži teško čitljiva slova. Mnogo toga je štampano sa slovima koja su toliko nejasna, mala, zbijena ili razvučena, da kod svakog izazovu naprezanje očiju. Izbjegavajte takve stvari. Ako imate poteškoća sa onim što morate da pročitate, kao što su pravni dokumenti ili telefonski imenici, ne naprežite svoje oči, čitajte to onda kada su vam oči odmorne, i pri odgovarajućem osvjetljenju.

-              Dišite. Iako možete mislima biti odsutni, vaše tijelo je i dalje tu, a vašim očima je više nego ikad potreban kisik. Postoji težnja kod mnogih da zadrže dah za vrijeme čitanja, kao što je slučaj kod mnogih aktivnosti, stoga, podsjećajte sebe da dišete isto toliko često koliko treba i da trepćete.

Čitanje i pomjeranje

Često upražnjavanje brzog čitanja vremenom može dovesti do oštećenja vida. Pri brzom čitanju pokušavate da upijete čitave rečenice odjednom ili čak čitave pasuse. Na taj način nesvjesno imitirate vid ljudi koji pate od kratkovidosti: pravite velike, neravnomjerne skokove i pokušavate da odjednom „upijete" veliko vidno polje. Zapamtite da žuta mrlja obuhvata samo mali prostor za gledanje. Prisiljavanje očiju da gutaju čitave rečenice u jednom zalogaju otežava žutoj mrlji da u potpunosti učestvuje u tom procesu - a naravno, što je manje aktivna vaša žuta mrlja, biće zamagljeniji vaš vid.

Čitanje naopačke

Uzmite knjigu i okrenite je naopačke, pa čitajte stranice polako slovo po slovo, dopuštajući svojim očima da lagano i oprezno prate oblik svakog slova ponaosob. Dok to radite, neprekidno trepćite. Ovime ćete postati svjesniji slova koja posmatrate, usredotočiti ćete se na fizički čin posmatranja, a ne samo na značenje određene riječi. Također ćete ovako postati svjesniji toga kako se vaše oči ponašaju tokom čitanja - svjesnost koju obično izgubimo kada se udubimo u ono što čitamo. Ako vam ovo teško pada, to je samo znak da ova vježba ima izuzetnog efekta na vas.

Pomjeranje sa različitom veličinom slova

Pomjeranje sa različitom veličinom slova vam daje mogućnost da posmatrate stvari opušteno i sa dobrim fokusiranjem. Iskoristite pasuse sa različitom veličinom slova iz dodatka B na kraju knjige. Prvo treba da skinete kontaktne leće, odnosno, naočale. Najvažnije je da ostanete opušteni, jer vaše oči funkcioniraju mnogo bolje kada nema nepotrebnog naprezanja. Umjesto da se naprežete da vidite, zadržite neutralno stanje uma, i dopustite onome što gledate da se pojavi ispred vas.

Nađite neko mirno mjesto, poželjno je da na tom mjestu sunčevi zraci mogu da padaju na stranicu koju čitate. Ako ste kratkovidi, držite stranicu knjige ispred sebe na tolikoj udaljenosti da najkrupnija slova možete čitati skoro sa lakoćom. Ako je ta udaljenost veća od dužine jedne ruke, zalijepite stranicu na zid ili okačite na osvijetljenu stranu ograde ako ste napolju. Ako ste dalekovidi, držite stranicu blizu sebe onoliko koliko vam to odgovara.

Počnite sa gledanjem teksta sa većim slovima, jedno po jedno. Dopustite da vaše oči polako pređu preko svakog slova, da detaljno pregledaju njihov oblik i prazne prostore oko njih. Tako se vaš mozak bolje fokusira na stvari oko sebe, zbog pomnog posmatranja tih ivica, kontura i praznih prostora.

Nakratko zatvorite oči i zamislite u glavi jedno slovo - ali neka ima oštrije ivice, da bude tamnije, podebljano, i da pozadina bude jasnija. Otvorite oči i vidite da li je jasnije ono što gledate ispred sebe. Vjerojatno će biti. Nakon što ste pročitali nekoliko redova, pređite na tekst sa malo manjim slovima, koje ne možete baš najbolje vidjeti. Držite se te stranice. Ne brinite se o tome da li je možete pročitati. Ispitajte svaki vama nepoznat, zamagljen objekt, jedan po jedan. Gledajte u konturu, ivice i prostore. Uživajte u toj nepoznanici.

Obrnite stranicu naopačke i pokušajte da gledate u iste redove. Ovo će pomoći da reprogramirate svoje vizualne navike, posle toga ćete vidjeti bolje, nego da ste samo gledali na uobičajen način. Ponovo zatvorite oči i za - mislite da je stranica koju gledate izrazito bijele boje, a da su slova izrazito crne boje.

Izgovorite naglas: „Stranica je bijela, slova su crna." Potom otvorite oči i vidite da li su slova malo jasnija. Vratite se onda na prvi tekst i vidite da li vam njegova slova djeluju veća i jasnija. Vjerojatno hoće.

Zastanite sa vježbom i provjerite da li su vam se oči umorile. Potrebno im je mnogo odmora kada se radi na reprogramiranju vizualnih navika. Nekoliko puta lagano i duboko udahnite, i polako izdahnite. Sada, trepćite očima minut-dva, istovremeno nježno masirajući sljepoočnice. Ako su vam oči i dalje umorne, nakratko uradite vježbu dlanovanja i onda pogledajte negdje u daljinu, analizirajući i najmanji detalj koji možete da vidite -gledanje u daljinu odmara oči.

Sada pređite na tekst sa još manjim slovima, ponovo pređite pogledom preko svakog zamagljenog slova ponaosob, gledajte oblik, ivice, prostore, zamislite slova kao da su jasna i potom provjerite da li ih bolje vidite. Potom se vratite na tekst sa najvećim slovima. Vjerojatno će vam biti lakše da ga čitate i slova će izgledati veće nego onda kada ste tek počeli sa ovom vježbom. Kada posmatrate neku stranicu ili ekran, trudite se da gledate u one manje cjeline na koje vaše oko slabo obraća pažnju. Polako, bez naprezanja da se vidi, prelazite pogledom s jedne tačke na drugu.

Pomjeranje/mahanje sa optometrijskom tablom

Ova i sljedeća vježba pomaže vam da aktivirate i ono slabije oko, tako da pri gledanju postoji ravnoteža u upotrebi kod oba oka. One također potpomažu ravnotežu u upotrebi kod centralnog i perifernog vida.

Uzmite najmanji pravokutnik koji ste koristili pri vježbi sa perifernim vidom i zalijepite ga između svojih očiju. Stavite optometrijsku tablu na zid. Okrenite glavu malo u stranu tako da na tablu gledate svojim slabijim okom. (Da biste bili sigurni da li ste lijepo stali, na trenutak zatvorite slabije oko. Tada bi svojim boljim okom trebalo da vidite onaj mali papirni pravokutnik, a da ne vidite tablu).

Brzo mašite rukom ili komadićem papira ispred svog boljeg oka. Što se tiče slabijeg oka, ponovite onu vježbu sa pomjeranjem i optometrijskom tablom koju ste prije radili: gledajući u slova koja se nalaze nekoliko redova ispod onog kojeg možete jasno vidjeti, proučavajući njihovu crnu boju i konture, kao i bjelinu pozadine, potom zatvarajući oči i zamišljajući da su slova jasno vidljiva, a onda ih otvorite i provjerite da li malo bolje vidite ista.

Pomjeranje/zamahivanje sa različitom veličinom slova

Radite istu vježbu kao maloprije, samo sa slabijim okom gledajte u različitu veličinu slova, a ne u optometrijsku tablu. Ako ne možete čitati slova koja su u tom dodatku, onda uzmite neku knjigu ili nešto u kojoj se nalazi tekst sa još većim slovima. Čitajte takav tekst oko 5 minuta. Počnite i završite vježbu dlanovanjem, ili posmatranjem kroz prozor detalja u daljini.

Čitanje i periferni vid

Kada čitate, pišete ili radite bilo šta što zahtjeva upotrebu samo centralnog vida, odlično bi bilo da tada stimulirate periferni vid mahanjem, pomjeranjem ruku sa obe strane glave. Takvi pokreti oslobađaju vas naprezanja pri čitanju.

U mnogim prilikama preopterećujemo centralni vid, a zanemarujemo periferni: prepune gradske ulice, uske trake autoputa, kompjuter, knjige i slično sa sitnim i teško čitljivim slovima - sve to šteti našem vidu i smanjuje naše horizonte. Vježbe sa perifernim vidom su jedan od načina da se izborite sa tim problemom.

Stvaranje prilagodljivosti za gledanje na blizu i na daleko

Pronađite neko svoje omiljeno mjesto odakle olako možete da gledate u daljinu. Vrh brda ili bilo kojeg objekta bi bio odličan izbor. Gledajte u najudaljeniju točku na horizontu, i prelazite pogledom sa jednog mjesta na drugo, kao da očima crtate konture onoga što gledate. Možda ćete zbog daljine moći samo da vidite njihove djelomične oblike, boje i jačinu osvijetljenosti. Dopustite svojim očima da uživaju u posmatranju, kao kada biste posmatrali neki apstraktni crtež.

Onda, posmatrajte nešto što je bliže vama, a pritom i dalje pomerajte oči sa jedne tačke na drugu. Možda će detalji koje gledate biti malo jasniji, ali zapamtite da ne smete da fiksirate pogled na nekom od njih, niti da se naprežete da vidite. Samo uživajte u njima i neka vaše oči budu opuštene i prijemčive. Ponavljajte ovaj proces pomjerajući svoj fokus na objekte koji su vam bliži, sve dok ne dođete do prostora koji je tik pred vama: prozorska daska, hrpa lišća na zemlji ili vaša stopala. Kada dođete dotle, posmatrajte i najsitniji detalj koji možete primjetiti. Zapamtite da tokom ove i svih drugih vježbi sve vrijeme trepćete, dišete i da održite oči opuštenim.

Zatim, ponovite vježbu, samo obrnutim redom, postepeno posmatrajući objekte od onih koji su vam najbliži do najudaljenije tačke. Nekoliko puta ponovite cijelu ovu vježbu.