Lincura, sirištarka žuta, vladislavka, encian ili gorčica je ljekovita biljka latinskog imena Gentiana lutea subs poznata među liječnicima kao Radix Gentianae.
Raste na planinskom i predplaninskom području, na gorskim travnjacima, naročito u Sloveniji, na Velebitu i Bosni. Stabljika joj je uspravna, okrugla i glatka, iznutra šuplja. Naraste visoko i preko metar, listovi su nasuprotni, ovalno široki. Cvjetovi su zlatnožute boje i nalaze se u pazušcima i gustim skupinama. Cvjeta od srpnja do rujna. Podzemni dio biljke veoma je razvijen: ima debeo kolutičan podanak i korijenov sustav (glavno i razgranato korijenje doživi i 60 godina).
U jesen sa sabire podanak s korijenom, ali tako da se mali dio korijena ostavi u zemlji kako bi se biljka mogla dalje množiti. Nakon toga što se podanak i korijen dobro očiste, deblji komadi prorežu — suše se na toplom tavanu — u hladu. Suhi se korijen sprema u limenku, dobro zatvori i čuva na suhom mjestu. Lincure ima više vrsti, ali je najljekovitija žuta.
Čaj od lincure upotrebljava se protiv kruljenja u želucu, protiv bolesti probavnih organa, slabokrvnosti, slabih kostiju, skrofuloze i glista; slabog apetita, lijek povećava broj crvenih i bijelih krvnih tjelešca — zrnaca. Navodno liječi i svaku groznicu.
Korijen lincure ne smije se kuhati. Uzima se u obliku praška dva puta dnevno po pola kavene žlice. Djeca uzimaju polovicu gornje doze. — Priprema čaja: mala kavena žlica lincure stavi se u pola litre vode i ostavi 4 sata kvasiti. Uzima se dva puta dnevno po malu šalicu. Lincura se može kvasiti i u dobroj prirodnoj rakiji ili vinu 1:10. Pije se u podne i navečer po pola čašice i izvrstan je lijek za umirenje želučanih bolova. Da se dobije bolji okus, može se dodati rakiji ili vinu uz lincuru — malo ploda od anisa.
Lincura sadrži glikozide gencianu i genciopikrin, zatim šećer, gume, pektina i drugih tvari.
Nema komentara :
Objavi komentar